Rusmir Mahmutćehajić poručio Radmanu: Dok ne prizna da je bh. država suverena i politički neovisna, Hrvatska neće moći normalizirati odnose unutar sebe
Nakon što je šef hrvatske diplomatije Gordan Grlić Radman nedavno izjavio kako je “neprihvatljivo i neutemeljeno Hrvatsku stavljati u istu poziciju sa Srbijom kao agresore u Bosni i Hercegovini”, te da “ne bi bilo cjelovite, suverene i neovisne BiH da nije bilo Hrvatske”, reagovao je bosanskohercegovački akademik Rusmira Mahmutćehajić.
“Mnogo je uznemirenih ljudi u ovoj zemlji Vašim tvrdnjama o njihovoj državi. Kažete da su neusporediva djelovanja Srbije i Hrvatske protiv bosanskohercegovačke države. Iz tog izvodite zaključke da je njen opstanak ovisio o Hrvatskoj te da je i danas moguće reći nešto slično u vezi s njenom budućnošću. Je li to faktički i etički održiva tvrdnja? Ako bi bilo kako Vi kažete, to bi značilo da nije bilo dogovora Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana o podjeli Bosne; da nije postojala saradnja snaga koje su bile pod vlašću Srbije i snaga pod vlašću Hrvatske u ratu protiv bosanskohercegovačke države; da nisu postojali koncentracijski logori u Dretelju, Gabeli, Stocu, Mostaru i drugdje; da nisu počinjeni najgori zločini protiv muslimana bosanskog naroda i tako dalje”, napisao je Mahmutćehajić obraćajući se hrvatskom ministru vanjskih poslova.
Dodao je i da bi to značilo da su osporive presude Internacionalnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, u kojima je, kako kaže, izvan svake sumnje utvrđeno da je “Republika Hrvatska sudjelovala u ratu protiv bosanskohercegovačke države”.
“Ali otkud Vi u Stocu? Je li to prikrivanje tog što je, prema neosporivim dokazima, učinila Vojska Republike Hrvatske u tome gradu?”, upito je Mahmutćehajić.
Istaknuo je da je normaliziranje prilika u bosanskohercegovačkoj državi najvažniji interes Republike Hrvatske.
“A to znači da sve dotle dok vladajuće elite Republike Hrvatske ne priznaju i de facto i de iure da je bosanskohercegovačka država suverena, teritorijski nedjeljiva i politički neovisna, Republika Hrvatska neće moći normalizirati ni odnose unutar sebe”, rekao je.
Mahmutćehajić je napisao i da će u tom slučaju Hrvatska biti, vidljivo ili prikriveno, jedan od proksi-vektora ruske politike u ovom geopolitičkom prostoru, što je i obrazložio: “Sadašnja srbijanska politika, koju i simbolički i faktički utjelovljuje predsjednik Srbije, koji se ustrajno predstavlja srpskim predsjednikom, nema i ne bi mogla imati politički značaj bez oslonca na Rusiju. Milorad Dodik, proksi-vektor iste ruske politike ovdje, izvodi svoju moć iz potčinjenosti Aleksandru Vučiću, odnosno Vladimiru Putinu. Proksi-vektor Milorada Dodika u bosanskohercegovačkoj političkoj zbilji bio bi obesnažen da s njime interakcijski ne djeluje proksi-vektor Dragana Čovića, dva spomenuta proksi-vektora, Milorada Dodika i Dragana Čovića, rezultantno djeluju protiv konsolidiranja bosanskohercegovačke države prema principima koji omogućuju vladavinu prava. Ni proksi-vektora Dragana Čovića nema i ne bi mogao imati autonomnu moć bez proksi-vektora vladajućih elita u Republici Hrvatskoj. Ako navedeni vektorski prostor proksi-politika ruske prisutnosti ovdje bude promatran u odnosu na fokus njihove usmjerenosti, jasno je da im je uloga razaranje svih sadržaja državne suverenosti, teritorijske cjelovitosti i političke neovisnosti Bosne i Hercegovine.”
Kazao je kako je bez dekonstruiranja te politike, bez odgovornosti za to što su navodno hrvatske, a zapravo protivhrvatske, snage činile i danas čine u Bosni, nemoguće govoriti o istini dogođenog i istini mogućeg.
Da je tako, potvrđuju i Vaše uznemirenje i posezanje za krivotvorenjem očitih de facto i de iure činjenica o bosanskohercegovačkoj državi i njenom daljem ugrožavanju”, istakao je.
Poručio je i da bi za odnose Republike Hrvatske i BiH bilo od neizmjerno većeg značaja da je umjesto sponzorstva Hrvatske za Rezoluciju predloženo usvajanje rezolucije o priznanju barem onih zločina za koje postoje presude Internacionalnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, “a u vezi s uključenošću Republike Hrvatske u koordiniranu agresiju”.
“To bi bio etički i politički pothvat suštinske važnosti, prije svega, za Republiku Hrvatsku”, zaključio je Rusmir Mahmutćehajić.
