Željko Komšić: SDP mi je najveće razočarenje u cijeloj priči o Marinu Vukoji
Član Predsjedništva BiH Željko Komšić gostovao je večeras u Dnevniku 2 Federalne televizije.
Na početku emisije govorio je o značaju usvojene Rezolucije o genocidu u Srebrenici, istakavši kako je za našu zemlju važno, prije svega, što je sjećanje na Srebrenicu uvršteno u kalendar UN-a.
Degutantne polemike
– Sada imamo i Međunarodni dan sjećanja na Srebrenicu, što bi trebalo da važi za cijelu planetu. Da li će to biti na taj način obilježavano u svim zemljama svijeta – to je sad diskutabilno, vjerovatno neće.
Suzdržane zemlje, i to valja naglasiti, u svim razgovorima koje smo imali s njihovim ambasadorima, niti jedna od njih nije negirala genocid, šta više izričito su potvrdili da oni misle da je genocid u pitanju.
Znači i jednu vrstu moralne satisfakcije, pored presuda UN-ovih sudova, očigledno to nije bilo dovoljno nekim ljudima u Bosni i Hercegovini i regiji, ali i u svijetu da kažu – da, u Srebrenici se zaista desio genocid, s obzirom na to da je presuđen na međunarodnim sudovima.
U tom smislu i ova Rezolucija pojačava snagu i tu priču, i može biti jedna vrsta prevencije kada je riječ o negiranju genocida – ističe Komšić.
Podsjeća da Rezolucija nije obavezujuća, formalno-pravno, ali, kaže, s aspekta etike, morala, ljudskosti, trebala bi biti nešto što je obavezujuće. Ocijenio je da su polemike o tome ko je glasao ‘za’, ko je bio suzdržan, a ko protiv – degutantne.
– Nije ovdje riječ o utakmici, pa da brojimo ko je više poena dobio. Riječ je o stvari koja nema veze s tim načinom logike kako se pokušalo predstaviti i u BiH, ali u regiji. Ne mogu da učestvujem u takvoj vrsti rasprava.
Činjenica je da je Rezolucija usvojena. Činjenica je da su suzdržane zemlje u svojim istupima naglasile da poštuju činjenicu koju su utvrdili sudovi – da je počinjen genocid. One države koje su protiv, to su udarile iz svojih razloga – objašnjava Željko Komšić.
Osvrnuo se i na nastup, ali i poruke predsjednika Srbije Aleksandra Vučića tokom zasjedanja Generalne skupštine UN-a i po njegovom povratku u Beograd.
– Čudim se stavu Srbije. I to sam rekao u nekoliko navrata – ja da sam na Vučićevom mjestu, odlučio bih da budem kosponzor te Rezolucije.
Zamislite hipotetički situaciju da se to desilo – ko bi mogao Srbiji bilo šta da prigovori po tom pitanju. Ne spominje se čak ni Srbija, ni srpski narod, nikakva kolektivna odgovornost.
Moj utisak – to je bilo nekako, ne mogu reći, tragikomično, jer mi je bilo mučno to gledati, gledate i ne vjerujete da se to dešava u sali Generalne skupštine UN-a. Očekujete, bez obzira na različite interese, neko dostojanstvo u ponašanju.
Mi smo ostali šokirani. Postavljate sebi pitanje – je li ovo normalno. Jedna patetična predstava, degutantno je bilo gledati – smatra Komšić.
Pitanje Dodiku – a gdje bi ti to?
Govoreći o prijetnjama predsjednika Rs Milorada Dodika razdruživanjem, Komšić je podvukao da je najbolju poruku poslala Ambasada SAD-a u BiH.
– I mislim da je to suština. Dodikovo pokretanje razdruživanja od BiH zapravo znači da bi mogla nestati Republika srpska. Ja se ne bih s tim stvarima igrao, jer mu to neće biti dopušteno, ni s naše strane, a ni s aspekta međunarodne zajednice.
Ako mu se ne živi u ovoj zemlji, neka ide on lično. Ako misli da treba da živi ondje gdje su mu generacije njegovih predaka živjele – mogao bi pokazati malo poštovanja prema toj zemlji.
Imam jedno pitanje i za njega, jednom sam ga pitao direktno to isto – a gdje bi ti to? Odgovor je bio dosta prost, ali je značio, da ga prevedem, u pravu si – a gdje bih ja to – pojašnjava Komšić.
Upitan zašto ne funkcioniše državna koalicija, rekao je:
“Zato što je to koalicija koja je farbala narod ove zemlje kada je uzimala vlast, kao, eto, sad je novo vrijeme, svi su se promijenili, svi su spremni na saradnju, što je, naravno, samo po sebi bilo lažno. To je obična laž.
U toj koaliciji imate različite interese. Niti se Milorad Dodik, niti se Dragan Čović promijenio. Promijenila se samo ova ekipa ‘koja dolazi iz Sarajeva’, kojoj je očigledno trebala ta servilnost, ili kako bi to stranci rekli – kooperativnost, i taj lažni narativ, da bi se dokopala vlasti.
Ovu vlast su kreirali stranci, da se ne lažemo. Oni su je kreirali tako samo da otjeraju, prije svega, SDA. Nama su nudili da idemo vlast, ali mi nismo htjeli.
To su činjenice, i sad kad imate ovo što imate, kad sva ona prašina koju ste gurali ispod tepiha počinje da nadire, naravno da se svi hvataju za glavu, jer valja isporučiti ono što su obećali Dodiku i Čoviću.
A očigledno to u narodu nije baš pozdravljeno i ne može se više to narodu pravdati nekom vrstom napretka – sav napredak koji je ostvaren nije rezultat našeg rada nego geopolitičke situacije u Evropi, odnosno u Ukrajini”.
Odgovarajući na pitanje zašto se Vijeće ministara BiH u posljednjih godinu dana, izuzev ministra odbrane Zukana Heleza, ne bavi pitanjem NATO puta BiH, rekao je da “možda u nekim glavama i postoji to pitanje, ali je jasno da je Dodik zaustavio tu priču i svi zatvaraju oči i slušaju šta Dodik traži i kaže”.
Na kraju je pojasnio zašto Marin Vukoja “mora biti izabran za sudiju Ustavnog suda BiH”.
– Zato što to Čović traži i zato što mu je Trojka, odnosno SDP, koji je moje najveće razočarenje u toj cijeloj priči, obećao Čoviću da će mu izabrati Vukoju, nadajući se da kada Seada Palavrić ode u penziju, da će tada biti izabran SDP-ov kandidat”.
Brljotine visokog predstavnika
Komšić je na kraju govorio o visokom predstavniku, naglasivši da je “on dosta odgovoran za ovu situaciju u kojoj se nalazimo, sa svojim brljotinama kada je formirana vlast”.
– I sve što je tada zamijesio, sada kusa. Pokušava neke stvari da ispravi, pogotovo s ovim tehničkim izmjenama Izbornog zakona, mislim da su ta rješenja koja je on nametnuo – dobra.
Kad on ode iz ove zemlje, slabo će ga ko pamtiti po tome, svi će ga pamtiti po brljotinama kada je suspendovao Ustav – istakao je Komšić.