Aleksandar Vučić se obratio na Generalnoj skupštini UN-a: Pognuo sam glavu i položio cvijeće za ubijene Bošnjake

Aleksandar Vučić se obratio na Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda, na kojoj će se glasati o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici.

Na početku je odmah istakao da govori nakon Njemačke i protiv Rezolucije.

– To nije lako, iz nekoliko razloga. Bez obzira na to šta uradite, veliki moćnici su oni koji su bili dominantni ovdje i u medijima. Oni će nas optužiti da poričemo ozbiljne zločine koji su se zaista dogodili u Srebrenici. U situaciji gdje svaka moralna pravda je u njihovim rukama. Oni će vas optužiti za to da ne cijenite i da to minimizirate zato što govorite protiv onih koji su se usudili podići glas protiv. Na početku svog govora želim skinuti masku sa ove neistine i lažnih utvrđenja vezanih za ovu rezoluciju

Prije nego što je počela ova sjednica, poklonio sam se svim žrtvama sukoba u Bosni i Hercegovini. Podvlačim da sam već pognuo glavu i položio cvijeće na Memorijalnom centru Srebrenica, za sve ubijene Bošnjake. Teško je govoriti nakon Njemačke koja je najmoćnija država u Evropi i koji misle da trebaju dati moralne lekcije svima koji se ne slažu sa njima. Pozivam sve u ovoj prostoriji da glasaju protiv ove rezolucije.

Pod broj 1. ovo je izuzetno politicizirana rezolucija. Postaviću tri pitanja koja nismo do sada čuli od glavnih autora rezolucije. Zašto se usvaja rezolucija? Bilo je govora o pojedinačnoj odgovornosti, pravnoj odgovornosti i spomenuli su se amandmani Crne Gore. Ja vas sada pitam – ako je tako, zašto ova rezolucija se usvaja? Jer kada govorimo o pojedincima i pojedinačnoj pravnoj odgovornosti, to je već urađeno. To je već isporučeno. To je već urađeno putem optužnica, presuda i svi oni koji su bili optuženi, već su osuđeni i to na zatvorsku kaznu. U ovoj rezoluciji nema pojedinačnih imena. Sve je o svemu ali uopšteno. Ali zašto uopšteno ako smo već 2015. godine usvojili tu rezoluciju o genocidu koji se dogodio u tom ratu. Zašto samo u ovom slučaju i na ovom primjeru?

Pitanje broj 2. – bilo je govora o pomirenju. Da li ova rezolucija donosi bilo kakvo pomirenje? A da ne govorim ovdje nego kada govorim o državi na koju se to odnosi, a to je Bosna i Hercegovina. Ne, uopšte neće biti tako. Da li to donosi pomirenje u regiju? Ne, uopšte. Pitam stalnog predstavnika Njemačke, zašto su krili sve pripreme za ovu rezoluciju? Zašto su to radili tajno? I zašto ova rezolucija neinkluzivna, bila je pripremljena za Ruandu. Za Ruandu rezolucija je bila pripremljena vrlo transparentno i imala je podršku Afričke unije i svake države. Ali znate li šta se dogodilo 24. marta u Vijeću sigurnosti kada smo željeli razgovarati o bombardovanju Srbije 1999. godine. Rekli su nam: “Ne gledajte prošlost nego budućnost. To se desilo prije 25 godina.” Dva dana nakon toga otkrili smo da pripremaju ovu vrstu rezolucije ali da je ona vezana za događaje čak četiri godine prije 1999. godine. Dakle, kada postoje neke političke potrebe, onda mogu ići duboko u prošlost. Ali kada neko drugi se poziva na prošlost, u tom slučaju činjenice nisu važne. Kome ovo treba? Zašto u ovom trenutku? Zašto ti ljudi nisu počeli govoriti o genocidu koji je počinila njihova država? O holokaustu? Ali to je jedini genocid koji su prepoznale Ujedinjene nacije. A to je da ta država koja je autor ove rezolucije, prepoznala taj slučaj. Samo se nadam da će svi drugi genocidi, a u skladu sa rezolucijom iz 2015. godine, ono što je ovdje prepoznato, uključujući genocid protiv srpskog naroda u Prvom svjetskom ratu, za koji vjerovatno niko od vas nije čuo. Činjenica je da je Srbija bila država broj jedan na svijetu sa brojem žrtvama proporcionalnim njenoj veličini populacije. Sa 28 posto mrtvih ljudi, od ukupne populacije.