PORUKA PROBOSANSKIM LIDERIMA: Okupite se i pozovite patriote u odbranu države, u suprotnom obucite dimije i bježite!
Svjedočili smo, ovaj put kao rijetko kada mogli se i uvjeriti da se srpska politika otisnula u bespuća neizvjesnosti, ali s jasno definisanim ciljem. A cilj je ostvarenje stoljetnih snova o svesrpskoj državi. Nekada su se ti snovi zvali velikom Srbijom, danas se zovu srpskim svetom. Kako god se snovi zvali, zajednički naziv za posljedice njihovog ostvarenja je nestanak Bošnjaka kao direka Bosne. A kada se direk sruši ni kuća ne može opstati.
Skupština srpskog naroda u BiH koju po dejtonskim pravilima zovemo Narodnu skupštinu RS-a jučer je nikada jasnije pokazala da se devedesete ne samo spremaju, već da će se izvjesno ponoviti. To što je UN-ov Tribunal u Hagu presudio, što su stručnjaci iz cijelog svijeta jasno dokazali, srpskoj politici u Bosni i Hercegovini je nedovoljno da priznaju počinjeni genocid. Zato su pola dana ponavljali da nema ni govora o genocidu. Poručivali su i da je nemoguće s Bošnjacima koji stalno pričaju o genocidu.
Onda se desio miting. Banjalukom su se prolamale poruke koje bude sjećanja na zoru prije agresije. Srbi hoće i moraju živjeti u jednoj državi. Glavni grad Srbima je Beograd. A novi Lazar Aleksandar Vučić. Posve je više nebitan motiv sazivanja mitinga, kao što nisu bili bitni motivi kada ih je sazivao Milošević.
Ipak, najgore od svega je činjenica da jutro poslije demonstracije svesrpske namjere ostvarenja srpskog sveta nije ono što su nam poručili. Porazno je i uveliko zabrinjavajuće to što oni koji su odgovorni za odbranu direka koji Bosnu čuva, posljedično i same Bosne, nemaju apsolutno nikakav odgovor.
Sporadične objave po društvenim mrežama i politička saopćenja Dodikovih parntera u vlasti jedino mogu garantovati da će Bosna i Bošnjaci nestati u tišini. Jer, dok pišu jedno, strancima govore da malo popuste Dodika, jer on je dobar za kompromis i partner za iluziju o evropskom putu. I to su jedine reakcije.
Istina, reakcije na ono što čemu smo svjedočili jučer i ne trebaju biti pisanije, otvorena pisma, saopćenja i apeli da nas neko spasi. Ne treba nam ni onaj neki spot Ministarstva odbrane o Oružanim snagama u kojem pričaju o “Našoj snazi”, kada znamo da je to trodijelna vojna formacija.
Treba nama, a i njima, onima od jučer, jasan odgovor da će onog trenutka kada krenu u realizaciju snova o srpskom svetu to biti posljednji put da su ikada imali priliku da takvo što sanjaju.
Profesor Zlatan Begić jučer je primjetio jednu ozbiljnu anomaliju kod probosanskih politika – nikada nisu postavile niti jedan ultimatum. Zato su valjda stranci i navikli da Dodiku i Vučiću ispunjavaju zahtjeve kada zagalame.
Ovaj put to mora drugačije. Probosanska i bošnjačka politika ovaj put mora biti odlučna i spremno reagovati na najavu rata koju je i Ognjen Bodiroga u NSRs shvatio pa je zabrinut što ne zna ni očistiti pušku.
Zbog toga se u narednih sedam dana mora promptno reagovati. Moraju se na jednom mjestu okupiti svi koji se osjećaju politički odgovornim za sudbinu Bosne i Hercegovine. Na tom okupljanju moraju biti i duhovni lideri Bošnjaka, ali i svi koji mogu doprinijeti odbrani ove zemlje. A s takvog skupa kao prvi cilj mora krenuti poziv na odbranu domovine. Dakle, ako Dodik pokazuje srpsku snagu u Banjaluci, mora mu se odgovoriti jačom mjerom u Sarajevu.
Dakle, Sarajevo mora odgovoriti jače i glasnije i jasno dati doznanja Dodiku, ali i međunarodnoj zajednici da će svaki pokušaj prekrajanja granica i udara ne međunarodno priznatu državu Bosnu i Hercegovinu značiti brisanje entiteta Rs svim dostupnim sredstvima.
Ta poruka mora biti odaslana sa skupa koji će biti brojniji od Dodikovog i na kojem će jedan uz drugog stati svi lideri probosanskog političkog spektra koji se odazovu pozivu domovine. Razlog više za reakciju ovog tipa i poduzimanje akcija na svim drugim poljima je i ozbiljno narušen geopolitički balans. Uz dva ratna žarišta (Bliski istok i Ukrajina), ali i izbore u EU i SAD teško se možemo osloniti na dejtonsku stavku kako će nas NATO braniti. NATO će možda braniti mir, ali to ne znači samo po sebi da će braniti Bosnu, jer Dodik sam najavljuje da će razlaz biti miran kada uoči pravi trenutak za to.
Bez obzira na ono što smo gledali u probosanskoj politici od Dejtona do danas, bez obzira na sve političke obračune, razmirice i sukobe, dan kada domovina pozove jer joj je ugrožen opstanak mora biti dan kada te razmirice prestaju.
I zato je ovo poruka građana BiH, u čiji patriotizam nemojte sumnjati – : Okupite se oko ideje odbrane Bosne, pozovite patriote i pokažite svijetu da Bosna ne može šapatom pasti. Ako ne možete ili nećete, obucite dimije i odlazite ma kako se zvali. Jer dok mirno posmatrate propadanje države u nestanak, gori ste od Dodika u najgorem obliku!
