Put do Dodikove amnezije: Od priznavanja genocida do negiranja i najbrutalnijih uvreda
Mučna dešavanja ovih dana zaslužuju osvrt na činjenice i izgovoreno u prošlosti.
Poslanici NSRS jučer su usvojili izvještaj, kako su ga nazvali, Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu od 1992. do 1995. godine, kojim se negira genocid u Srebrenici.
U izvještaju se, kao i u zaključcima koji su usvojeni negira veličina zločina u Srebrenici, odnosno navodi se da termin genocid ne može biti prihvaćen i da je netačan. Dalje se ističu sramne tvrdnje kako je broj ubijenih između 1.500 i 2.000, a da je maksimalni broj ubijenih 3.000, čime se značajno umanjuje broj ubijenih.
No, stvar postaje puno zanimljivija kada se posmatraju svi postupci i izjave u posljednjih 15 godina, kako Vlade Republike Srpske, tako i Milorada Dodika.
Kako je Dodik prošao put?
Dodik je prošao put od priznavanja genocida, pa do potpune negacije.
Milorad Dodik (Centralni dnevnik kod Senada Hadžifejzovića, 2004. godine):
“Uvjeren sam da Karadžić i ljudi oko njega koji su učinili zločine i prouzrokovali stradanje naroda, apsolutno treba da odgovaraju pred sudom. Ne mogu biti nacionalni ili epski heroji. Ne zaslužuju pažnju naroda, treba da odgovaraju za ono što su uradili. Ljudi ne stoje iza promašene koncpecije, Karadžić i ta vrsta priče ne donosi dobro bilo kojem čovjeku. Postoji doza straha gdje se ljudi boje sile ili prisile. Ne prihvatam vezu Karadžić i RS. On mora odgovorati za ratni zločin. Ne održiva priča Karadžić i kažnjavanje RS. Svi su ovdje stradali”.
Milorad Dodik (Centralni dnevnik kod Senada Hadžifejzovića, 2007. godine):
“Ja savršeno znam šta je bilo u Srebrenici. Bio je genocid. To je presudio sud u Haagu. To je nesporna pravna činjenica”.
Vlada RS 2004. usvojila izvještaj o događajima u Srebrenici
No, vratimo se na 2004. godinu kada je Vlada Republike Srpske usvojila izvještaj o događajima u Srebrenici.
U tom izveštaju, koji je sačinila specijalna komisija, kaže se da je u periodu od 10. do 19. jula 1995. godine u Srebrenici likvidirano više hiljada Bošnjaka na način koji predstavlja teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava.
Dakle, Komisiju za događaje u i oko Srebrenice od 9. do 19. jula 1995. formirala je Vlada RS u decembru 2003. godine, na inicijativu tadašnjeg Visokog predstavnika međunarodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu Pedija Ešdauna.
Tada je premijer RS bio Dragan Mikarević, a predsjednik Dragan Čavić. Milorad Dodik je bio u opoziciji.
Komisija je imala sedam članova – pet je imenovala Vlada, a dvojicu – jednog Bošnjaka i jednog međunarodnog stručnjaka – odabrao je Ešdaun. Komisija je tada podnijela obiman izvještaj koji je Vlada RS usvojila.
U izvještaju se konstatuje da je u Srebrenici u periodu od 10. – 19. jula 1995 “likvidirano više hiljada Bošnjaka, na način koji predstavlja teško kršenje međunarodnog humanitarnog prava”.
Komisija se pozvala na pravosnažnu presudu haškog Tribunala Radislavu Krstiću.
Govor Dragana Čavića 2004. godine
Posebnu pažnju je tada izazvao govor Dragana Čavića. On je nakon usvajanja izvještaja izjavio:
Najprije kao čovjek i Srbin, a onda kao otac brat i sin, a tek onda kao predsjednik RS moram reći da je ovih devet dana jula srebreničke tragedije crna strana istorije srpskog naroda.
Učesnici ovog zločina ne mogu se opravdati nikome i ničim. Onaj koji je činio ovakav zločin i pri tome se možda pozivao na narod kome pripada po imenu i prezimenu činio je zločin i prema vlastitome narodu”, rekao je u televizijskom obraćanju građanima Republike Srpske.
U tom momentu je odmah stigla i reakcija visokog predstavnika u BiH koji je naveo da obraćanje predsjednika RS (Dragana Čavića, 2004.) povodom izvještaja Komisije za Srebrenicu može imati potencijalno istorijski momenat.
I sada 20. godina nakon svjedočimo skoro pa svakodnevno sramotnim tvrdnjama visokih zvaničnika u Republici Srpkoj.
Duraković za N1: Uvjereni su da nismo pratili 2004. godinu i sada druga priča
Zbog čega se njihova politika promijenila i zašto je Dodik nedosljedan svojoj retorici i mišljenjima, pitali smo i Ćamila Durakovića, potpredsjednika RS.
Duraković je i jedan od preživjelih žrtava genocida koji su putem “Marša smrti” u julu mjesecu 1995. godine stigli do Tuzle.
“Ovo je šizofrena politika. Dodik se drastično promijenio. Vlada RS je većinski SNSD-ova. Problem je što koliko god da je šizofreno, može da donosi odluke koje mogu da donesu probleme manjinskom narodu u RS. U stanju je uraditi sve jer je u očaju i ušao je u bezizlanu situaciju. I Srbija i Milorad Dodik. Njihova politika je doživjela kraj i krah”, kazao je Duraković.
Potom je dodao:
“Dodik je u problemu jer je Zapad stao na jednu stranu. On ne zna na koga bi, najlakše je na Bošnjake, Srebrenicu… Ponižava brojeve, licitira porodicama, kostima. To je necivilizovanost. Politika je jedno, to je profesija. Ali prešao je sve granice morala i etičkog ponašanja u politici”.
Smatra da je Dodik kontradiktoran godinama unazad.
“Nedosljednost kao čovjeka i političara. Ni on sam ne zna kakav je stav o svemu. Kontradiktoran je bio sinoć u svom govoru. Sam sebe tri puta je opovrgnuo. Jednostavno imate pojedince koji nastavljaju politiku onih koji su počinili genocid. Od toga da su zločini do toga da su heroji, to više nije ni realno u politici slušati takve promjene. To su psihički poremećaji koji imaju za cilj da zadrže moć ili vlast. Ili su se stvarno izgubili u vremenu i prostoru. I ova opozicija, nema ništa za cilj osim da zauzme poziciju Dodika. Stav o genocidu imaju isti kao i Dodik. Oni lažu samo sebe i vlastiti narod”, rekao je Duraković.
Na kraju razgovora za N1 osvrnuo se i na izvještaj iz 2004. godine.
“Sjećam se tog govora Dragana Čavića. To je bio najveći iskorak u povijesti pomirenja od rata. Taman smo se ponadali, onda doživimo da isti ti ljudi pričaju ovakve stvari. Ili svjesno neće ili se boje. Uvjereni su da nismo pratili 2004. godinu i sada druga priča. Znamo šta se dešavalo i ko je šta govorio”, zaključio je Duraković