Konakovićeva liderokratija na žicama podzemnog srpskog sveta: Probosanski blok preživio, vakat je da se budi!
Bio je 17. maj 2023. godine. Konstituisao se Dom naroda Parlamenta Federacije. Kandidat koji se izjašnjava kao Hrvat dobio je veliki broj glasova. Isto je prošao i delegat koji se izjašnjava kao Srbin. A kada je došlo vrijeme za Aidu Obuća, kao prijedlog Kluba Bošnjaka za dopredsjedavajuću ustao je Aljoša Čampara i kazao: “Predlažem Izena Hajdarevića za dopredsjedavajućeg”. U Domu naroda tako smo dobili dva kandidata koji se izjašnjavaju kao Bošnjaci. Izabran je Hajdarević za kojeg je otprilike glasalo onoliko srpskih i hrvatskih delegata koliko ih je glasalo protiv Aide Obuća koja je bila zvanični prijedlog Kluba Bošnjaka.
Tada je stranka Elmedina Konakovića prvi put Bošnjake isporučila srpsko-hrvatskoj politici na odlučivanje. Bošnjake su potom eliminisali iz rukovodstva Predstavničkog doma Parlamenta FBiH, ali i iz brojnih institucija. I tu prestaje priča o kredibilitetu Naroda i pravde i njegovog lidera da pričaju i odlučuju o stanju Bošnjaka.
A danas bi da sazivaju interbošnjačke sabore i igraju ulogu kakvu među Bošnjacima nije pokušao igrati ni najveći Bošnjak 20. stoljeća Alija Izetbegović iako je imao izborni legitimitet kakav niko poslije nije imao. Konaković uopće nema izborni legitimitet, njega građani nisu ni izabrali, izabrali su ga međunarodni kreatori političke slike Bosne i Hercegovine
I poradi toga se Konakovićev poziv ima smatrati kao dogovorena politika usmjeravanja Bošnjaka na kolosijek Aleksandra Vučića. Čak se ima pravo za ozbiljno razmotriti i mogućnost da je Konakovićev pokušaj upravljanja Bošnjacima zapravo kreiran na linijama srpskog sveta. Jer, kako čujem, Konaković je svebošnjački sabor počeo dogovarati na nedavnom iftaru u Podgorici s Ervinom Ibrahimovićem (Bošnjačka stranka) budućim partnerom srpske vlasti u Crnoj Gori.
Dodamo li tome da će jedan od rijetkih koji će se odazvati skupu biti i Usame Zukorlić, Vučićev prijatelj i Konakovićev ahbab, nekako se može nazrijeti ta kontura srpskog sveta u saboru Bošnjaka. I zato je važno da je loš pokušaj lošeg kongresa unaprijed propao.
Osim što je očigledno iskorišten od podzemnih struja srpskog sveta, a što dokazuje i Vučićeva podrška njegovoj ideji, Elmedin Konaković očigledno je osjetio potrebu da pokuša dokazati kako je on lider Bošnjaka Balkana. A to bi u prevodu značilo da Rama (Albanci), Vučić (Srbi), Konaković (Bošnjaci) i Milanović/Plenković (Hrvati) mogu riješiti jugoslovensko pitanje nekim novim dogovorom.
S obzirom na Konakovićeve stavove koje znamo, Bošnjacima bi se u tom slučaju crno pisalo. I sva sreća pa je u pogledu na Konakovića jasno da je riječ isključivo o potrebi za liderokratijom, a nikako odraz stvarne moći i ugleda među Bošnjacima.
A osim te liderokratije, koja možda ima težnju za prerastanje u onaj koncept koji na nacionalnim pitanjima rješava jugoslovensko pitanje, a možda je samo čista politička potreba, Konaković i planeri oko njega perfidno su pokušali razbiti prostor koji jedini može preusmjeriti diskurs kojim se kreće BiH.
Iako se možda trenutno i ne čini tako, nukleus probosanskog bloka čine s lijeva na desno Demokratska fronta i Stranka demokratske akcije. Između te dvije stranke mogu stati sve ostale koje se delegiraju u taj blok.
Nepozivanjem ni kadrova ni funkcionera SDP-a kao koalicionih partnera, Konaković pokušava razdvojiti lijevi politički spektar od onog koji se nedvosmisleno deklariše kao desni centar. Tim manevrom i ranije puštenim spinovima o mogućem ujedinjenju SDP-a i DF-a Konaković i partneri u djelu pokušali nukleus otpora iz 2022. godine razbiti znajući da u tom krugu leži ozbiljna prijetnja po političko preživljavanje kako Trojke tako i svake njene članice pojedinačno.
Nema dileme da su DF i SDA zajedno s ostalima koji su ostali izvan nametnute vlasti, propustili priliku da definišu crvene linije političkog praga probosanskog spektra, što bi u aktuelnom trenutku bilo daleko potrebnije nego li je to liderokratija Konakovića iz podzemlja srpskog sveta.
No, propast Konakovićevog pokušaja je evidentna i treći dan od objave njegovih nakana, a cijela priča bit će samo jedna u nizu priča za šprdanciju sa strankom i njenim predsjednikom koje su izabrali stranci.
Ipak, taj pokušaj mora biti ozbiljno upozorenje. Dok smo analizirali šta sprema Vučić vaskršnjim saborom, dok smo odašiljali poruke gnušanja na velikosrpske ciljeve tog sabora isti taj Vučić je preko nama sličnih skoro ušao u Sarajevo. Samo politička prisebnost zaustavila ga je na padinama grada, jer da je uspio posljedice bi bile nesagledive.
Stoga je na onima koji su preživjeli ovaj pokušaj da se dozovu i shvate da je njihovo vrijeme pri kraju, ali da na tom kraju mogu povući poteze koji će ih vječno utkati u historijske knjige bh. politike.
Više sretno nego spretno spašen je život probosanskoj političkoj percepciji a posljedično i mogućnost da jednom za stolom jednog dana imamo lidere Bošnjaka skupa s Bosancima, Hercegovcima i ostalima koji će na temelju civilizacijskih vrijednosti zacrtati crvene linije do konačnog cilja – uspostave principa građanske demokratije i uređenja BiH na tim principima.
