Uz trube vaskrslog srpskog sveta: Amerikanci su najavili rat, zašto je Trojka ravnodušna na upitnost opstanka BiH

Predviđanja moćnih postaju istina kroz procese promjena uvjerenja. Ljudi prihvataju ono što im se servira, a moćne institucije imaju ključnu ulogu u oblikovanju te percepcije. Je li onda ono što danas narodne mase vide zapravo samo percepcija stvarnosti, ali ne i sama stvarnost, koja se već desila, samo je nismo mogli primijetiti.

Iskustvo eksperimenta koji je dr Philip Zimbardo proveo u ljeto 1971. godine pokazao je koliko različite situacije pretvaraju ljude iz dobrih u zle. Efekat eksperimenta poznatog kao Stanfordski zatvorski eksperiment nazvan je Luciferovim eksperimentom, a činjenica da su učesnici (studenti dobi 24 godine) ili napustili proces psihički slomljeni ili postali nasilni u kratkom vremenu iako pri ulasku u eksperiment uopće nisu bili takvi.

Okolnosti čiji kreatori nisu u vidnom polju današnjeg čovjeka prouzrokovali su da i najobičniji udar dlanom o dlan proizvede određeni strah kod nekih ljudi. Jer, strah je postao ključni simbol vladanja u navodno modernoj, našoj civilizaciji.

Elias Canetti austrijski nobelovac u najpoznatijem djelu “Masa i moć” smatra da je strah osnovna emocija koja pokreće mase. Strah od gubitka, strah od drugih i strah od promjene oblikuju kolektivno ponašanje. A onda moćnici koje u djelu predstavlja kao Meduzu sposobnu da zaledi svakog ko je pogleda, prema autoru, koristeći propagandu, strah, sugestiju i emocionalnu reakciju oblikuju mase.

Primjera koji upotpunjuju Canettijeve zaključke sve je više. Nekako, od kraja hladnog rata i nestajanja stvarnih i umišljenih barijera između Zapada i Istoka manipulisanje masama bjesomučno se razvijalo paralelno s transformacijom medija i dolaskom novih medija i tehnologija.

A ti mediji danas su obarač koji moćnici čije ni sjenke ne vidimo koriste kao proroke vlastitih proročanstava. Mediji su ubili istinu, da bi laž došla na njeno mjesto.

O tome je na ovim stranicama nedavno pisao i Sead Alić, filozof i književnik, te između ostalog zapisao: “Privid priče, pripovijedanja, mita – izrastao je u industriju. Strojevi ljudi na trakama proizvode filmske i digitalne trake kojima je cilj uniformiranje svijesti građana svijeta. Porobljavanje je postalo industrijski, medijski posao. Ono se od dvadesetih godina prošlog stoljeća naziva ‘proizvodnjom pristanka’. Zastarjeli robovlasnički sistem zamijenjen je osuvremenjenim oblikom ekonomski oblikovanog, medijski podržanog, religijski prihvaćenog Društvenog ugovora o suvremenim oblicima ropstva”

Zašto sam ovo napisao, a nije tema ovog teksta? Tema je zapravo pitanje za sve nas u Bosni i Hercegovini – šta nam to nije jasno u upozorenjima iz SAD. Oni što kažu ili je bilo ili će biti, rekoše mi. E ta rečenica je okidač za iznad napisano. Način ili bolje rečeno stanje koje živimo dovelo nas je u situaciju da vjerujemo da je ono što Amerikanci kažu ili bilo ili će biti.

Ovo pišem dan nakon apsolutne histerije, straha i masakra u Rusiji, koju su, gle čuda, prije 10 -15 dana najavili Amerikanci. Amerikanci nemaju nikakvu Božju moć, pa sam skloniji vjerovati da ono “ili je bilo ili će biti” je zapravo “ili su uradili ili će uraditi”.
Zbog toga svako od nas mora znati da se nad Bosnom i Hercegovinom nadvio vihor rata.

Obavještajne službe SAD objavile su zabrinjavajuće informacije o mogućim događajima u bliskoj budućnosti. “Čelnik bosanskih Srba Milorad Dodik poduzima provokativne korake kako bi neutralizirao međunarodnu zajednicu i nadzor u Bosni i osigurao de facto otcjepljenje za svoju Republiku srpsku”, navodi se u izvještaju.

Dakle, najmoćnija sila svijeta zna šta Milorad Dodik radi i priprema. Zna to već dvije decenije. Zna ta sila i da je taj Dodik marioneta trojstva Putin – Vučić – Srpska pravoslavna crkva. I apsolutno ništa ta najveća svjetska sila nije uradila konkretno da zaustavi ni Dodika ni trojstvo u nakani pokoravanja i podjele Bosne i Hercegovine.

Ali, bord američkih direktora obavještajnih službi objavljuje i: “Njegovo djelovanje moglo bi potaknuti vođe bošnjačkog (bosansko-muslimanskog) stanovništva da osnaže vlastite kapacitete i zaštite svoje interese i tako eventualno dovesti do nasilnih sukoba koji bi mogli nadvladati mirovne snage”.

Niti jedan analitičar koji se bavio ovom najavom (više planom) nije postavio pitanje – zašto bi se u sukobima trebale nadvladati mirovne snage? One kao takve ne bi smjele biti akter u sukobu nakon eventualnog proglašenja nezavisnosti Rs!

Drugo pitanje, koje niko od tih “ozbiljnih” analitičara nije postavio – zašto se u predviđanju navodi bosansko-muslimansko vodstvo, a ne institucije Bosne i Hercegovine? Ako se vodimo onom da Amerikanci ne predviđaju, već planiraju, je li to apriori znači da neće postojati institucije BiH i da ni hrvatsko vodstvo neće biti uključeno u odbranu zemlje!

Ipak, nije toliko zabrinjavajuće ni to što Amerikanci nemaju namjeru skloniti prijetnju miru i ruskog čovjeka s mapom srpskog sveta, ni to što bi međunarodne mirovne snage mogle biti akteri budućih sukoba, ni to što Amerikanci ne vide institucije BiH u tom sukobu.

Od svega najviše zabrinjava činjenica da predstavnici Bošnjaka ili bosansko – muslimansko vodstvo kako ih vide Amerikanci, nemaju potrebe uopće da uoče opasnost koja se nadvila nad BiH.

Ušuškani na jastuku za troje slave iluziju evropske perspektive države kojoj najmoćnija sila svijeta predviđa /najavljuje/ raspad u krvi. Nije ih opametila ni ta najava ni činjenica da je netom nakon najave sazvan vaskršnji svesrspki sabor, a kad god se takvo što u historiji desilo, Bosna je morala da se brani.

I na kraju, činjenica da Amerikanci nisu sklonili Dodika, da su saveznici Vučića i da su kreirali projekat Trojka koji upravlja državom morao bi biti poziv svim ostalim političkim subjektima, ali i svima nama – samo budni i spremni odlučivat ćemo o svojoj sudbini, sve drugo repriza je sudbe koju su nam najavili u ratu koji će biti nastavljen!