Cilj mora biti država! Nema sile na svijetu koja može uništiti narod! Tome svjedoče Palestinci, kazao je on.
Čestitam svima Dan državnosti i antifašistima! Naravno da jesam zabrinut! Sve nas više čeka beznađe! Moram biti zabrinut zato što su ponovo na sceni oni koji odvajaju, pripajaju, zato što to sve vodi smrti i ratu. A smrt i rat nigdje nikada nisu bili rješenje!
Apsolutno je haotična situacija u državi! Iz dana u dan imamo nove poruke o podjeli i nestanku ove države, a to se teško može postići mirnim putem! Nisam za to da sve što dolazi iz svijeta lako ignoriše i da se olako prihvata! Iz minute u minutu stvari se mijenjaju. Ne isključujem da je moguće to što je rekao Zelenski! Kad polude i vrijeme i ljudi – sve se može očekivati!
Šta Dodik postiže ovim akcijama?
Mislim da nanosi štetu samo sebi! Radio sam sa čovjekom koji je imao veću moć od svih premijera i predsjednika – Slobodan Milošević. Ovi danas nisu mu ni blizu! On je na Ušću okupljao 2 miliona ljudi, govorio im je a sada svi na radna mjesta – i oni se raziđu! Danas je mnogo lakše biti u gomili nego stajati sam! Poslušnici koji klimaju glavom nanijeli su više zla nego svi ratovi na svijetu! Nemam strah od takvih grupa i tih poslušnika. Strah je najveća opasnost! Trideset godina imamo međunarodne zvaničnike ovdje, ne vjerujem svima njemu! Jučer ste govorili o jednom od njih o Seldowitzu! Mi imamo instituciju koja je zadužena za vojni dio Dejtonskog sporazuma, zašto od njih ne tražimo odgovore! Htio bih da ohladimo ponekada bez straha i tenzija jer ako mi sami ne možemo urediti ovu zemlju po mjeri čovjeka, pitanje je da li je i zaslužujemo?! Ostavimo retoriku, pokušajmo djela ocjenjivati! Ako pitate strance za ono što Dodik radi – reći će vam šta je on uradio konkretno? Da li je proglasio nezavisnost RS-a! Mislim da malo pretjerujemo na svoju štetu – precjenjujemo Dodika a sebe podcjenjujemo. Rat je završen prije 30 godina, analiza bi trebala biti šta smo radili zadnjih 30 godina?
Nije prvi put da Dodik vrijeđa. Nema većih uvreda koje sam ja video nego kada je vrijeđao Schmidta, da je turista, nacista, fašista. Mene može uvrijediti samo onaj kojem ja dopustim da me vrijeđa! Uvreda se ne može primiti ako je ja ne prihvatim. Kada je doneseš, a ja je ne prihvatim ona ide kući s tobom!
Treba odgovoriti na uvrede, ne treba ih preskočiti! Imao sam priliku da radim sa Slobodanom Miloševićem na sjednicama – imao je skoro najveću vojnu moć u Evropi. On je otišao u Dejton da predstavlja bosanskohercegovačke Srbe uz blagoslov patrijarha Pavla. Milošević je bio najpopularniji pregovarač o kojem je pisala sva američka štampa! Po povratku iz Dejtona, proglašen je balkanskim kasapinom!
22.juna došao je državni sekretar Amerike u Beograd. Razgovarali smo i dao je tri poruke. Amerika nikada neće dozvoliti raspad Jugoslavije. Amerika neće nikada dozvoliti rat u Jugoslaviji. Amerika neće nikada nagraditi secesioniste. 13. marta počeo rat u Jugoslaviji od Slovenije do Makedonije. Ima nešto što se ne bi dogodilo da je odluka donesena u martu 1992. Nikada ne bi došlo do Badniterove komisije, nikada ne bi došlo do referenduma Republika i nikada ne bi došlo do priznanja RBiH. Preživio sam pritisak o kojem samo ja znam. Oficiri su me ubjeđivali do iznemoglosti. Moj otpor je bio sve veći što su me više pritiskali. Biran sam od svih građana BiH. Nije nas niko napao izvana, zar je moguće da će JNA uperiti oružje u sopstveni narod! Nije bilo šanse da to prihvatim. Veljko Kadijević otputovao u tajnu posjetu Sovjetskom savezu. Tražio podršku za vojni udar! Tražio je oružje i naftu. Rekli su mu da to ne može sada dobiti, da sačeka da se smijeni Gorbačev pa onda da će im pomoći.
Nikada nisi pomislio da glasaš?
–Nikada nisam! Bilo mi je žao moje porodice, ali ne. Bio sam svjestan svega. Prijetnje su stizale svaki dan, pisma su stizala iz Francuske, Švicarske. Pismo su slali mojoj majci da se moje sjeme treba zatrti. Živim život u kojem sve možeš izdati ali je najopasnije izdati sebe! Kad izdaš sebe više te nema!
Moja majka je objektivno prošla pakao zbog mene! To je bila žena domaćica, radila na zemlji. To su teški dani, trenuci u mom životu. Kada sam došao ovdje i vidio dječicu, shvatio sam da bi danas bilo dobro birati riječi i ne opterećavati ljude. Svakome je njegova bol najteža.
Od nastanka Izraela 1948. Izrael je u ratu. Jugoslavija je prekinula 1967. godine diplomatske odnose sa Izraelom i sa Južnoafričkom republikom – zbog aparthejda. Nelson Mandela je rekao da niko od nas ne može biti miran, dok su Palestinci u takvoj situaciji. Ponašanje onih koje zovemo međunarodna zajednica je nepodnošljivo i sramotno. Nekada je posebno bio izražen prijateljski odnos sa Arafatom. Ovo danas što se događa, uz svu tragediju palestinskog naroda i svu sramotu nas koji ovo gledamo 75 godina, Hamas je napravio ratni zločin! To sebi nisu smjeli dozvoliti! Ova odmazda Izraela koji je znatno nadmoćniji, ovo neselektivno ubijanje žena i djece je pokolj pred očima svijeta! Izrael za razliku od Gaze, koja nije članica UN-a, obavezan je humanitarnim principima. To je problem koji nisam očekivao od Izrael. Hamas se pripremao za ovo, izradio 500 km tunela na tako malom prostoru! Pozdravljam ovo primirje! Mi očito promijeniti stvari ne možemo, osim da žalimo sve žrtve i da iskazujemo stav protiv rata. Protiv rata bilo gdje da se događa! Pročitao sam da se sumnja da je Netanayahu bio u dosluhu sa vođom Hamasa! Dvadeset godina se čeka da se napadne Iran, isto toliko godina mu se ne dozvoljava da napravi atomsku bombu. Ako bi se Iran uvukao u ovaj sukob, Rusija bi odmah ušla u rat jer imaju vojni sporazum sa Iranom.
Kao šef države išao sam na dvadeset godina libanske revolucije. Dočekao me Gadafi. Uzeo me pod ruku, zbog Jugoslavije i rekao: Ja sam imao tri oca, mog rođenog oca, Tita i Nasera. Njegov odnos sa Titom bio je nevjerovatan. Kada sam bio tamo gledao sam reakcije ljudi dok me Gadafi proveo među njih. Svi su pozdravljali i salutirali. Kada smo došli do Jasera Arafata, počeo je da skače i da se veseli.
Šta je rješenje za našu državu?
–To nije svađanje i napadanje! Rješenje je da napokon napravimo strateški dokument koje bismo nazvali našim Memorandumom. Morali bismo odgovoriti na pitanje, ko nam je ukrao republiku, ko nam je podijelio državu? Naprijed možemo ići na sljedeći način: bez obrazovanja nema napretka nijedna zemlja. Obrazovanje je najjače oružje kojm se može mijenjati stanje u državi. Kada je Hitler napao Veliku Britaniju, Čerčilu je jedan od ministara rekao uzmimo sredstva od kulture. Ako žrtvujemo kulturu šta ćemo braniti – odgovorio je Čerčil. Kulturi mi u BiH moramo posvetiti posebnu pažnju. Dok mi prosvjetne radnike ne izvedemo na vrh, pijedestal poštovanja i uvažavanja… To mora biti kategorija najpriznatijih ljudi u državi. Kako to drugi mogu a mi ne možemo? – moramo se to zapitati. U Kreševu, Gračanici imamo uspješne firme koje izvoze. Za ovu djecu koju smo vidjeli obavezni smo da učinimo sve – ne riječima, ne parolama nego djelima, da im osiguramo bolji i sretniji život, kad mi odemo jednog dana u nebo. Kada sam razmišljao o čestitki za Dan državnosti, razmišljao sam o poštovanju za svih 500 antifašista. Ti ljudi su izborili međunarodno priznate granice BiH. Vojislav Kecmanović ovdje nema ulicu, u Bijeljini i Banjoj Luci ima spomenik i ulicu. ZAVNOBIH se u Banjoj Luci i Bijeljini ne prihvata, a ovdje se prihvata. Želim čestitati Dan državnosti Lani Pudar!
Cilj mora biti država! Nema sile na svijetu koja može uništiti narod! Tome svjedoče Palestinci. Prvi cilj dokumenta morao bi biti država, republika. Mi smo je imali, imali smo republiku. Naši umovi moraju sjesti i napraviti strateški dokument, ne može biti utopija, ali mora biti dokument!
