Pitam se s kakvom će se odurnošću i silom, ako mu se posreći, budući načelnik Čengić, naprimjer, obraćati nekoj nani iz Sandžaka, Foče i širom Podrinja koje su se nakon agresije nastanile u Sarajevu, piše novinarka portala Politički.ba u komentaru koji prenosimo u cjelosti.
Da je barem šutio. A mogao je, rahat, šutke se provući na izborima i postati načelnik općine Stari Grad.
Jednostavno, svaki dan, nakon jutarnje toalete, stane pred ogledalo i sam sebi kaže “jao Mićo jesi lep” i onda, krene Čaršijom na “merhaba” i “dobro jutro”, malo s rajom na kafu, malo na šišu, kod Hadžibajrića na sitni ćevap, uz podnevski ezan dva kruga, laganim korakom oko Begove džamije, da ga džematlije upamte i… eto ti načelnika.
Ali, đavo nit’ ore nit’ kopa rekao bi narod, već insana navraća da pokaže “od kolike je pameti”.
Ustvari, kad to najmanje želi, pokazuje ga onakvim kakav jeste: narcisoidan, nedorastao funkciji za koju se otima, s’ jasnim naznakama imbecilije od koje, slično mnogim, boluje većina novokomponovanih političara koji su sebe ubjedili da zbog njih postoji svijet i zavisi karijera Marka Zuckerberga.
Eto, to se dogodilo kandidatu za načelnika sarajevske općine Stari Grad, SDP junoši, Irfanu Čengić.
A i nama koji smo, zaista, mislili da je “Mića lep”.
Nakon što je svojim političkim protivnicima koji ne vade rodni list u Sarajevu, izjavom da im treba navigacija da dođu do Sebilja jasno poručio da na njih gleda kao na “provincijalce”, to mu je bilo malo, pa je dodao ono po čemu će ostati upamćen kao svojevrsni politički imbecil, kako, eto i njemu “treba navigacija da dođe do tuzlanske Kapije”!
Nećemo raspredati o tome šta je i zbog čega rekao političkim protivnicima, posebno prof. dr. Zlatanu Begiću, svojevremeno studentu generacije Pravnog fakulteta u Tuzli, a ne „điđi-miđi“ fakulteta u Banjoj Luci, Begić mu, kao i Mešalić, sigurno znaju odgovorit na zaslužen način.
Ali pominjanje Kapije do koje, on, veleuvaženi Sarajlija “bez navigacije” ne zna doći govori o njemu ne samo kao o nevaspitanoj i narcisoidnoj osobi, već o glupanu prvog reda koji ne zna da bosanska stratišta, kakva je i Kapija, nemaju mjesta u političkim obračunima bilo koga i bilo s kim.
Ako bez navigacije ne zna doći do tuzlanske Kapije, onda neka se sakrije u donju izbu svoje političke partije gdje su odavno smještaj rezervisala mnoga njegova partijska sabraća, koja u krvožednoj potrebi da vladaju gaze sve pred sobom, samo da bi se domogli toliko željene pozicije u vlasti.
Pitam se s kakvom će se odurnošću i silom, ako mu se posreći, budući načelnik Čengić, naprimjer, obraćati nekoj nani iz Sandžaka, Foče i širom Podrinja koje su se nakon agresije nastanile u Sarajevu? Kakve će im epitete lijepiti dok, zaista, budu pokušavale pronaći neki navikani toponim na Baščaršiji, ako jednog univerzitetskog profesora ponižava konstatacijom da mu treba navigacija da dođe do Sebilja.
Čengiću, nezreo si, ali i pokvaren.
O tome da li si pošten neka govore oni koji te bolje poznaju, a ima ih.
I upamti, mnoge Sarajlije, kako političari, tako i oni koji to nisu “bez navigacije” dolazile su i još uvijek dolaze na Kapiju.
Ne znato što im to treba za političku promociju, već zato što im to porodični odgoj, lična kultura i poštovanje bosanskih stratišta nalažu.
