BiH JE DALEKO OD ENERGETSKE SIGURNOSTI: Gasovod ispod Drine Dodik može “prepakivati, prekopavati ili potkopavati” samo uz međudržavni sporazum BiH i Srbije, a u “igri” je i gas iz Azerbejdžana

Skup gas i energetska nesigurnost su jedini rezultat „rada“ aktuelnih državnih i entitetskih vlasti u Bosni i Hercegovini. Da li zbog neznanja ili bavljenja za njih važnijim temama koalicija Trojka-SNSD-HDZ BiH nije uradila ništa kako bi građanima ponudila jeftinije energente i energetsku sigurnost. U prvi momenat se početkom godine činilo da ih ova tema interesuje, da bi se mogao postići kompromis i proraditi glas razuma i da bi se na kraju krajeva vlasti na državnom i entitetskom nivou mogle ozbiljnije zainteresovati za energetiku i poslušati stručnjake i dobronamjerne savjete. Međutim, svi su se vrlo brzo vratili na fabričke postavke i sve ostavili po strani da se, valjda, sve samo od sebe riješi. Drugim riječima, sada vidimo da sve ono što prethodne vlasti nisu uradile neće ni ove, iako je do narednih izbora još dosta vremena.

Podsjetimo samo na neke ključne korake koje nisu poduzeli. Nije usvojen državni zakon o gasu, nije izgrađen alternativni pravac snabdijevanja gasom, nije riješena ovisnost o ruskom gasu, nije nabavljen gas iz drugog izvora, nije ništa urađeno da se internim uštedama smanjila postojeća cijena gasa. Na kraju krajeva, nije pronađena ni alternativa gasu kao energentu. A zašto sve ovo nije urađeno? Jedan od razloga je što se o energentima u BiH priča kao o krompirima. Toliko je zapravo znanje bh. političara o energetici koji nesumnjivo u svojim rukama imaju sve poluge vlasti. Oni, jednostavno, nisu konsultovali stručnjake za energetiku i pitali ih šta je potrebno da se uradi da se građanima osiguraju jeftiniji, čišći i sigurniji energenti.

EVROPA BEZ RUSKOG GASA

Očekivalo se da će ih na to natjerati agresija Rusije na Ukrajinu kada je snabdbijevanje ruskim gasom postalo nesigurno. Evropska unija se okrenula američkom gasu i uvozu LNG-a koji je skuplji od ruskog gasa. Nekada je ukupna količina potrošenog gasa u Evropi koji dolazi iz Rusije iznosila 45 posto, a danas svega 8 do 9 posto. Jedini koji se i dalje drže ruskog gasa su Srbija, Mađarska i BiH koja je „pod radnim režimom Srbije“. Ruski gas završava svoju priču u Evropi i za dvije-tri godine ga više neće biti uopće. BiH je svoj gas ponudio Azerbejdžan čiji je predsjednik Alijev u aprilu posjetio Sarajevo. Međutim, nakon te posjete BiH nije uradila ništa da se „približi“ azerbejdžanskom gasu.

Predsjednik RS-a Milorad Dodik koji će sada pred Sudom BiH “odgovarati” zbog neprovođenja odluka visokog predstavnika prije nekoliko dana u Istočnom Sarajevu je u svom rogobatnom stilu zaprijetio da će „prolaz ispod Drine prepakovati da bi gas koji se uvozi u BiH koristio samo za potrebe RS“. Njegova izjava samo pokazuje s kakvim preprekama se bh. građani moraju nositi u vremenu rata koji se već godinu i po odvija u Evropi i inflaciji kao pratećem efektu tog rata i ostalih događanja u svijetu. Jasno je da Dodik već ko zna koje izbore dobija „jašući“ na krilima politike iz 90-ih godina prošlog vijeka i inaćenju prema cijelom svijetu, ali je bjelodano i to kako su političari iz 90-ih godina završavali svoje političke karijere i koliko su građani poslije rata bili unazađeni zbog te propale(?) politike.

Na Dodikovu prijetnju da će gasovod ispod Drine “prepakovati” jer mu politički partneri nisu dozvolili gradnju Nove istočne interkonekcije sagovornik “Slobodne Bosne” i ekspert za gasnu privredu Almir Bečarević odgovara kako „plinovod ispod Drine nije moguće ni “prekopati, ni prepakovati, a ni potkopati”.

Indikativno je koje tri zemlje u Evropi su i dalje potpuno ovisne o ruskom gasu. To su BiH, Srbija i Mađarska, a u zapadnoj Evropi samo Austrija. Ovu činjenicu, ali i Dodikov posljednji ispad i šta on zapravo želi s ruskim gasom za “SB” je Bečarević komentarisao ovako:

“Od gasovoda iz Ruske Federacije prema Evropi su još aktivni transportni gasovodi preko Ukrajine i Turski tok sa odvojkom Balkanski tok. Dodik želi upravo Istočnu interkonekciju učiniti dijelom Balkanskog toka. Da bi uopće krenuo u taj posao mora biti potpisan međudržavni sporazum jer se radi i interkonekciji. Zaista, ne znam šta znači Dodiku “prekopavati ispod Drine” i da li to znači da je prvobitna zamisao bila da ne prekopava već zrakom pruži gasovod. I za prekopavanje treba međudržavni sporazum tako da prekopavao, potkopavao ili išao “zrakom” prvi preduslov je međudržavni sporazum između BiH i Srbije. Istočna interkonekcija je projekat entiteta RS i gas iz tog gasovoda uopće nije potreban FBiH. Dodik prijeti iz prazne praćke jer on nameće tu priču o potrebi da se iz Istočne interkonekcije FBiH snabdijeva gasom, ali ne zbog potrebe FBiH već zbog eventualnog povećanja zakupa na tom gasovodu i plaćanja tarife od strane FBiH. On nas treba kao potrošača, a ne zbog naših potreba. FBiH treba Južnu interkonekciju uz postojeći pravac preko Zvornika. Teško je nekad shvatiti šta priča Dodik kao što je i kod nas teško nekad shvatiti one koji preko noći postanu poznavaoci energetskih pitanja.”

ČAK SE I SRBIJA POLAKO DISTANCIRA
I dok u BiH nema ništa novo u Srbiji čija je politika tradicionalno naklonjena Rusiji rade na smanjenju ovisnosti o ruskom gasu, a od ove “priče” bi koristi možda mogla imati i BiH. Prije nekoliko dana objavljena je informacija da se u Srbiji u oktobru završava gradnja plinske interkonekcije Srbija-Bugarska. Ministrica rudarstva i energetike Srbije Dubravka Đedović se prilikom obilaska gradilišta ovog gasovoda kod Niša pohvalila da će njegovom izgradnjom Srbija sebi omogućiti dodatni pravac snabdijevanja gasom. Upravo tako! Čak se i Srbija Evropskoj uniji hvali da će uskoro moći nabavljati gas iz Azerbejdžana i Kaspijske regije i to u količinama od 300 do 500 miliona kubnih metara, a možda i više. Gas iz Azerbejdžana će cjevovodom doći do Bugarske, a onda i Srbije preko Grčke.

Na naše pitanje šta ovo znači za BiH i možemo li mi naša zemlja imati koristi od ovog gasovoda, Bečarević nam je odgovorio:

“BiH će moći dobiti gas iz Azerbejdžana već za nekoliko mjeseci izgradnjom gasovoda Bugarska-Srbija i preko Zvornika do Sarajeva. Balkanski tok je gasovod za ruski gas i tim gasovodom osim ruskog gasa se ništa ne transportuje, a Gazprom ima gotovo kompletan zakup nad tim gasovodom. Svakako da i BiH može imati koristi od gasovoda Bugarska-Srbija, ali koga to briga! Priča o tome je bila otvorena kada je g. Aliyev bio u Predsjedništvu BiH i dalje se nije odmaklo, koliko znam. Ono što su sa g. Aliyevim pričali članovi Predsjedništva iz FBiH je bilo odlično, ali kao i sve kod nas oni koji bi to trebali realizovati spavaju jer njihov izbor je i dalje ruski gas.”

Zanimljivo je, dakle, da i Srbija prihvata činjenicu da će Evropa uskoro u potpunosti biti nezavisna od ruskog gasa, a da Dodik i dalje gura priču o Novoj istočnoj interkonekciji kojom se samo pojačava ovisnost BiH o ruskom gasu. Dodik za sve optužuje “sarajevsku čaršiju” kao da ne čuje glasove iz Evropske unije koja želi da nam pomogne da se projektom Južna interkonekcija konačno i energetski distanciramo od onog što danas predstavlja Rusija. Dodik je jedino u pravu kada kaže da je gas energent budućnosti, ali njega zanima samo gas iz Rusije i projekat Nova istočna interkonekcija koji ne vodi nigdje i koji ne treba nikome osim njemu pri tome ponavljajući da ga je trebalo još davno izgraditi, da je riječ o projektu vrijednom dvije milijarde eura, da će od njega koristi imati i FBiH. On Južnu interkonekciju spominje samo u kontekstu priče da protiv nje nema ništa i da je ne želi zaustaviti. Zapravo da ga i ne interesuje. Međutim, ona je jedan od najboljih načina za osiguravanje energetske sigurnosti BiH.

ŽELJE I STVARNOST
Da se sutra donese odluka o gradnji, BiH do Južne interkonekcije ne može doći za još tri do pet godina. No, i to je kod nas sve još u sferi hipotetike.

“Sada bih rekao nešto što nije hipotetički, a to je da nama ne treba Istočna interkonekcija uopće. Ruski gas je sve manje poželjan u Evropi, a gas bi ionako, kao energent, u Evropi bi trebao biti prisutan do 2050. godine jer se Stari kontinent oslobađa fosilnih goriva gdje god to može. Da li će biti gasa i nakon 2050. godine? Vjerovatno hoće, ali samo tamo gdje je zaista neophodno i u krajnjoj nuždi potrebno. Na primjer, u Beču se gotovo u potpunosti izbacuje prirodni gas i grijanje će biti putem toplotnih pumpi, Njemačka, također, izbacuje prirodni gas iz sistema grijanja. BiH treba Južnu interkonekciju i to što prije i ako je ne izgradimo u narednih 3-5 godina vjerovatno nam ni ona neće biti potrebna. Sarajevo, po uzoru na glavni grad Austrije i gradove u Njemačkoj treba da se okrene obnovljivim izvorima energije i na području Butila napravi postrojenje za toplotne pumpe čime bi se oslobodili plaćanja ruskog gasa za oko 20 miliona KM”, smatra Bečarević.

Što se tiče cijene gasa i pitanja da li bi bio jeftiniji kada bi se izgradila oba gasovoda, naš sagovornik, kaže da je na to teško odgovoriti. Gaprom cijenu ovog energenta formira uglavnom na bazi prosjeka sa berzi gasa tako da je to nemoguće prognozirati 3 ili 5 godina unaprijed.

“Za Južnu interkonekciju meni nije uopće bitno da li bi gas bio jeftiniji ili skuplji jer taj pravac je potreba zbog sigurnosti snabdijevanja i otklona od ruskog gasa. Cijena bi vjerovatno bila formirana na bazi berzanskih cijena tako da je svaka prognoza za 3-5 godina suvišna”, zaključuje Almir Bečarević.

NOVA SEZONA, VEĆE CIJENE, ALI ZA KOLIKO?

Uskoro počinje nova grijna sezona, a već se tradicionalno najavljuje novo poskupljenje gasa od najmanje 10 do 15 posto.

“Cijene nafte su u zadnjih nekoliko dana prešle 90 USD za barel i već vidimo povećanje cijena na benzinskim pumpama. Prognozu ovog povećanja sam dao prije nekih 15-20 dana i cijene za derivate će biti u rasponu 2,80 KM do 3,10 KM. Slijedom toga, a znamo da se cijena gasa formira na bazi derivata nafte, nema dileme da li nas očekuje već od oktobra povećanje cijene gasa. To povećanje bi trebalo biti u rasponu 10 do 15 posto i samo neko drastično smanjenje cijene nafte bi spriječilo ovaj scenarij. Ujedno, cijena gasa koja je sada na snazi od Energoinvesta je nerealna jer kradu od građana s obzirom na to da su samo za prvih 6 mjeseci ove godine ostvarili 15 miliona KM razlike između nabavne i prodajne cijene gasa. O ovoj temi razlike u cijeni Energoinvesta mi je više dosadno govoriti i ako svi žele da ih krade Energoinvest to je ok, ali mene više ne kradu. Promijenio sam energent za zagrijavanje prostora”, poručuje Bečarević.

Tekst je nastao uz podršku projekta SMART Balkan koji finansijski podržava Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške.