Konaković se emotivno slomio kad je…
Dugoočekivano gostovanje koje je izazvalo pažnju javnosti u protekla dva dana s obzirom da je ministar Konaković ranije odbijao pozive za dolazak u emisiju na Hayat televiziji, a zatim sam zatražio da gostuje.
U samom uvodu emisije kazao je kako mu je drago što je došao na Hayat TV a zatim je Avdiću uručio knjigu kao poklon.
– “Zašto narodi propadaju” , u njoj je objašnjeno zašto su važne institucije države i kako država napreduje ako su institucije jake. Ima jedna mala posveta. Počastili ste me pozivom na Hayat, nisam cijenio da bi moje pojavljivanje bilo dobro a sad sam procijenio da bi bilo dobro – kazao je Konaković.
Također je naveo kako su s tog mjesta plasirane neistine o njemu u cijelom svijetu.
– Hayat je gledan u dijaspori, možda su mi te dede i nane zamjerile. Drugi dio je da kažem zašto Bakir Izetbegović izbjegava razgovore samnom. Kad sam razmišljao da li da dođem vidio sam vidio video svog prijatelja, Muftije Zukorlća, u kojem kaže da se moraš spustiti u taj dio tame….
Na Konstataciju Avdića da nije pozvan na inauguraciju predsjednika SAD-a Donalda Trumpa, odgovorio je potvrdno.
– Nisam pozvan na inauguraciju Trumpa. BiH i region i Zapadni Balkan neće biti u nultom fokusu Trumpa, sigurno će biti na nižem nivou kad je Trump bio u svom prvom mandatu.
Da li je moguće neplaćeno lobiranje u SAD-u? Konaković je odgovorio potvrdno navodeći primjer Milorada Dodika, predsjednika Rs-a, koji je ulagao ogromne novce a da nije postigao ništa.
Jedno od tema o kojoj se govorilo jeste uspostavljanje vlasti u Bosni i Hercegovini.
Na konstataciju voditelja Avdića da je kazao kako bi prije sa SDA i DF-om nego sa SNSD-om i HDZ-om, Konaković je odgovorio potvrdno.
Ono što je prilikom iskazivanja želje za gostovanjem na Hayat TV Konaković napisao je nešto što bi se novinarska zajednica trebala posebno zabrinuti. Naime, uslov njegovog gostovanja bilo je „da on postavi nekoliko pitanja“ što ulazi u pravo novinara da bez pritiska rade svoj posao.
Novinarska zajednica svakako treba ignorirati i javno demistificirati pokušaj neostvarenih diktatora da oni mogu odgovarati pred javnošću – a tome služe mediji i novinari – na svako konkretno i aktuelno pitanje kojem ima povoda, a da to podlo ne spuštaju na tobožnji lični rat sa nekim novinarom ili televizijom.
Ono što je posebno važno jeste da niko nema pravo da vrijeđa i ucjenjuje novinara na svom profesionalnom zadatku, jer je to posljedično vrijeđanje, potcjenjivanje i discpliniranje slobodne javnosti.