Silajdžić o Nikšiću, Konakoviću i Forti: Mogli su drugačije, ali su udovoljili Čoviću i Dodiku…
Na početku je ukazao na činjenicu da su, Nermin Nikšić, Elmedin Konaković i Edin Forto, mogli da su željeli, formirati Vijeće ministara BiH bez SNSD-a. Obrazložio je i kako…
Zastupnik Stranke za BiH u Federalnom parlamentu Haris Silajdžić na svom Facebook profilu komentirao je formiranje Vijeća ministara BiH.
Na početku je ukazao na činjenicu da su, Nermin Nikšić, Elmedin Konaković i Edin Forto, mogli da su željeli, formirati Vijeće ministara BiH bez SNSD-a. Obrazložio je i kako…
-Po dva zastupnika SDS-a i PDP-a i po jedan iz stranke Nebojše Vukanovića i SDA iz entiteta RS je više nego dovoljno za etitetsku kvotu i državnu vlast bez Milorada Dodika.
Međutim, Trojka je i tu morala poslušati Dragana Čovića i uvući Dodika u vlast. Predsjednik HNS-a im je prethodno postao šef na nivou Federacije, pa su predstavnici iz Sarajeva morali slušati njegove upute i na državnom nivou.
Nikada niko prije nije uspio neku prazninu predstaviti kao vrhunski rezultat. Danima prije uvijek bi Trojka, a posebno Konaković, najavljivao sastanke partnera u vlasti. I tako uvijek, evo skoro dvije godine. Vješto su pravili dojam da ti sastanci odražavaju dinamiku i kvalitetan sadržaj, da je to dokaz za značajne pomake, pa i stabiliziranje odnosa, a kao posljedica nove politike sposobne da savlada prepreke i neukrotljive kočničare iz RS-a i Hercegovine. Uvijek bi to pratila minimalna lažna samokritika, da bi stvorila prostor za plasiranje neobjektivnosti. Govorili su da imaju nesporazuma, da se u mnogim stvarima ne slažu, ali da razgovaraju kao niko do sada i da su unijeli novu energiju.
Posljednji neuspjeh je prilika da pravilno protumačimo ove sastanke, a ne da ih vidimo kroz pompezne najave i kroz ružičasta tumačenja Trojke, posebno Konakovića. Pričanje viceva nakon sastanka, umjesto saopštavanja pozitivnih rezultata – to je istina. Nije uspjelo ni Nikšićevo umotavanje – kako to Dodik otvoreno opisa i kompromitira predsjednika SDP-a. Nigdje ništa od dobrobiti za građane, za institucije, za integracijske procese. Ostaje samo sjećanje na glasne najave sastanaka, nakon čega smo vidjeli da smo prevareni.
Trojka nam umjesto rezultata, protokolarne sastanke – ono što bi trebala biti rutina, veliča kao vrh političkog umijeća. Isto kao što nam predsjednik NiP-a naprasno preuveličane priče od prije 30 godina plasira kako bismo manje vidjeli da su nesposobni zaustaviti Dodika da obilježja Republike Srbije integriše u dio Bosne i Hercegovine. Dok vodi neke svoje zakulisne bitke protiv armijskih generala, nisu ni počeli sa obnovom pruge kod Jablanice. Nimalo volje da se nešto učini. Konakoviću je bitnija njegova propaganda, od 270 hiljada KM gubitka koje dnevno gube Željeznice FBiH, a o šteti za privrednike da ne govorimo.
I još je nešto neistina. Nije fer zasluge za pravilno imenovanje politike Trojke – izdaja, adresirati samo SDA-u. SBiH je možda i pionir u tome, a tu si i ostale stranke, akademski radnici, intelektualci, analitičari, pojedinci.
