Lider Građanske i liberalne Srbije (GLAS!), Nemanja Milošević, govorio je za „Slobodnu Bosnu“ o situaciji u Srbiji nakon tragedije na željezničkoj stanici u Novom Sadu, gdje je život izgubilo 14 ljudi. Osvrnuli smo se na američke predsjedničke izbore, pozadini podrške predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i predsjednika bh. entiteta Republika Srpska Milorada Dodika, predsjedničkom kandidatu Donaldu Trumpu te opasnostima koje prijete u regionu ukoliko dođe do promjena unutar NATO saveza.
Nakon tragedije u Novom Sadu, ministar graditeljstva, saobraćaja i infrastrukture u Vladi Republike Srbije Goran Vesić podnio je ostavku. No, niti to nije došlo odmah nakon što se doznalo o kakvom se skandalu prilikom obnove radilo. Kako komentirate istup predsjednice Skupštine Srbije Ane Brnabić koja je gorljivo branila Vesića ali i oštro kritizirala opoziciju?
-Sve što sada gledamo je taktika postupanja u okviru kriznog menadžmenta. Sondiranjem terena, uvideli su da je nezadovoljstvo građana, bes i tuga toliko jaki da nije dovoljno optužiti „zle i neuke“ komuniste kako su nešto loše uradili pre 60 godina. Čak i ovako medijski anesteziranom, eutanaziranom i mentalno devastiranom narodu ta priča se nije mogla “prodati”. Zbog toga se krenulo u sofisticiraniji pristup.
Pokazivanje odgovornosti, ličnih osećanja, Vesićevih izjava “nisam ništa kriv, ali kao odgovoran čovek podnosim ostavku”, pa tercira premijer iz dalekog Šangaja (nije našao za shodno da odloži posetu) tvrdnjama da nema Vesićeve “subjektivne krivice” i da ostalima koji treba da podnesu ostavke daje još dan ili dva. Time pokazuju kako nisu odreagovali odmah zato što su čekali da oni koji imaju objektivnu odgovornost sami odreaguju. Time žele da otupe bes i nezadovoljstvo. I naravno, kao šlag na tortu, nastupa jedna od najnečasnijih, najnemoralnijih, ali i najbesmislenijih akvizicija SNS-poluusmena ali zato solidno neobrazovana i nevaspitana Ana Brnabić koja najgnusnijim izjavama prebacuje opoziciji “lešinarenje” i “žal za činjenicom da nije bilo više smrti”.
Svaki vapaj građana, pa i opozicije u pravcu utvrđivanja odgovornosti, potrebe za transparentnošću u radu državnih organa, vlast pretvara ili u bolesnu želju za više mrtvih građana ili u 9869 atentat na Vučića. Ana Brnabić je zbog svojih (ne)moralnih kvaliteta idealna pojava za tako nešto. I da, u pravu ste, nisam slučajno rekao pojava. Da bi neko bio čovek, osim bioloških karakteristika, mora da poseduje i osobine koje ga čine čovekom.
Svjedočili smo i kamenovanju prostorija Vučićevog SNS-a u Novom Sadu, te demonstracijama u tom gradu u kojem su građani izašli pred institucije kako bi ukazali na glavne krivce ove tragedije. Plaši li se predsjednik Srbije Aleksandar Vučić masovnih demonstracija poput onih protiv iskopavanja litija, je li Vesić zbog toga „žrtvovan“?
-Vesićeva „žrtva“ je deo kriznog menadžmenta. Nezadovoljstvo građana je veliko, iako nije jasno artikulisano. Najveći strah Vučićevog režima nije od masovnih demonstracija, bilo ih je i nakon Ribnikara i zbog litijuma, ali je režim “preživeo” netaknut i nenačet.
Najveći strah je kombinacija masovnih demonstracija i artikulacija nezadovoljstva, jasno određenje zbog kojeg ljudi izlaze na ulicu. Strah režima ogleda se u tome da ljudi u velikom broju ne počnu da se pitaju a zašto sve ide bez tendera, zašto su svi ugovori tajni, zašto sve rade Kinezi, kad se nalazimo u Evropi? Zar ne bi na tenderu bilo moguće da neko drugi dobije posao? Neko bi se zapitao pa kakav je to netransparentan i nedemokratski sistem koji smo napravili, idealno plodno tlo za korupciju? Nije li onda korupcija jedan od glavnih razloga zašto se ovakve tragedije mogu desiti? Zašto vlast želi i uporno održava sistem koji je u svojoj biti koruptivan? Onda će se u artikulaciji ići i korak dalje pa će se postaviti pitanje ko je odgovoran za takav sistem, ko je uspostavio takav sistem?
Pa će se onda nametnuti odgovor – pa čekaj, zar Vučić ne priča stalno kako nam je on “omogućio” , kako je sve “izgradio”, pa se svi ministri i državni službenici njemu zahvaljuju za svaki projekat koji započnu ili dovrše. Dakle, on je taj koji je kreirao takav sistem, što znači da je najodgovorniji ako ne funkcioniše. Neko će otići još dalje pa će zaključiti – pa ova vlast i ne želi u EU, zato što u EU ovakve stvari ne mogu da se rade, sve je mnogo transparentnije, sve mora da se radi preko tendera sa vrlo jasnim procedurama i tenderskim zahtevima, nakon kojih nema pitanja ko je odgovoran-zna se, sve piše i nije tajna. Pa se onda iz toga izvuče zaključak – da se ova vlast opire približavanju EU, pravdajući to patriotizmom, borbom za Kosovo, pravednim stavom u međunarodnim odnosima…E zato, krizni menadžment i žrtve šahovskih figura. Zato sve figure ponavljaju ne dirajte kralja nego mene.
Ne rade to oni zato što ga nesebično obožavaju, nego zato što je on taj koji je sistem postavio i sve drži na okupu. Ako se njegov oreol poremeti, znaju da svi padaju lako, kao kula od karata.
U toku su američki predsjednički izbori. Kako komentirate rezultate Gallupovog istraživanja prema kojima Srbija, Rusija i Bugarska prednjače po podršci Donaldu Trumpu? Svjedočili smo Dodikovom pozivu srpskoj zajednici u SAD-u da daju glasove Trumpu, no još uvijek su svježe slike Vučića u „magarećoj klupi“ pred bivšim predsjednikom Trumpom. Jesu li Dodikove poruke Srbima u Americi, zapravo, nada da mu se ukinu američke sankcije, a Vučićeva podrška Trumpu povezani s privatnim biznisom Trumpova zeta Jareda Kushnera u Srbiji, i privatnim vezama s predsjednikom Srbije?
-Mnogo toga ste već i odgovorili kroz pitanje. Inače, veoma sam zabrinut za budućnost i opstanak Zapadne civilizacije ukoliko Trump pobedi. Bojim se da će njegov fokus ovog puta biti na onome što je tek načeo u prvom mandatu – a to je uništavanje NATO. Ne bi me čudilo da Trump izvede Ameriku iz NATO, što bi izazvalo tektonske poremećaje na svetskoj sceni a posebno u Evropi. To bi značilo da Vučić i Dodik čekaju Putina na Dunavu, a dok čekaju Vučić bi uz Grenellovu pomoć pokušao da se dokopa severa Kosova, što bi sigurno vodilo eskalaciji sukoba, a verovatno bi se slično desilo u BiH. Dodik bi bio ohrabren da pokuša da proglasi nezavisnost Republike Srpske. Sve to bi vodilo do toga da bure baruta Zapadnog Balkana bude zapaljeno i da sve odleti u vazduh. Vrlo je bitno da do toga ne dođe. Mir je najvažniji, ne sme više doći do krvavih sukoba na ovim prostorima kakve smo imali 90-ih prošlog veka. Zbog toga svim srcem navijam za Kamalu Harris i nadam se njenoj pobedi.
