NESPOSOBNOST VLASTI ILI “SAMO“ POLITIČKE IGRE: Trojka je od KCUS-a napravila sredstvo za političke obračune, a građani ispaštaju

Da je dr. Alen Pilav dobro procijenio svoju poziciju (u utrci za generalnog direktora KCUS-a) teško da bi se odlučio pisati ministru zdravstva Vlade Federacije Nedeljku Rimcu i tražiti da njega imenuje jer je najbolji kandidat. Ali, drugi, nakon dr. Ismeta Gavrankapetanovića čije imenovanje Rimac odbija potvrditi.

Nakon što je njegovo pismo dospjelo u javnost uslijedile su brojne reakcije koje su imenovanje generalnog direktora KCUS-a i stanje u ovoj zdravstvenoj ustanovi ponovo vratili u žižu interesiranja javnosti, nakon primirja koje je, ne slučajno, vladalo tokom izborne kampanje.

Važno za izbore
S obzirom na brojne probleme i afere koje prati imenovanje prvog čovjeka KCUS-a (od imenovanja privremenog Upravnog odbora KCUS koje je osporio Kantonalni sud u Sarajevu, preko sukoba na relaciji UO KCUS-a-Vlada Federacije, do političke afera oko uloge sarajevske trojke, ministra HDZ-a 1990 i kadrova HDZ-a u Vladi FBiH), lideri trojke su to pokušali riješiti pred izbore – (neozbiljnom) ponudom Gavrankapetanoviću da napusti Opću bolnicu i prihvati da bude imenovan za v.d. generalnog direktora KCUS-a na šest mjeseci.

U nizu sastanaka koji su održani oko toga Konaković čak nije krio koliko bi to bilo važno za predstojeće lokalne izbore, što ne čudi s obzirom da je KCUS, dok ga je vodila Sebija Izetbegović, bio jedan od glavnih faktora u kampanji trojke za opće izbore kad su obećavali promjene i bolja vremena građanima. Gavrankapetanović, očito, nije pristao na tu ponudu, ali

je trojka uspjela da gomilanje problema u KCUS-u tokom izborne kampanje ostane van fokusa javnosti. Što je bilo dobro po njih, jer je to moglo podsjetiti i na aferu oko Bogičevića, a ni izbor gradonačelnika kao ni prvog čovjeka KCUS-a nije im išao u prilog. Čak suprotno, upravo na slučajevima Bogičevića i Gavrankapetanovića raskrinkavaju se lažna obećanja trojke o profesionalnim, iskusnim i kredibilnim kadrovima koje su obećavali postavljati na, za građane važne funkcije, samo kad dođu na vlast.

I dok Gavrankapetanović radi svoj posao direktora Opće bolnice – koja svako malo objavljuje novitete i napredovanja u liječenju pacijenata, a mediji redovno izvještavaju o teškoj situaciji u KCUS-a Sarajeva, kao i Tuzle – Pilav je, čini se, potpuno nesvjesno ponovo otvorio “pandorinu kutiju“ koja je za sobom povukla i informacije o teškom stanju u KCUS-u o čemu se ponovo oglasio i Sindikat zdravstvenih radnika, problemima koje za sobom nosi imenovanje v.d, a ne stalnog generalnog direktora, problemima u funkcioniranju KCUS-a, novom milionskom dugovanju uz brojna pitanja odgovornosti (Gdje su pare? Milioni koje građani svaki mjesec izdvajaju?), o korupciji pojedinih ljekara…, dok i dalje nedostaje lijekova, a građani se sve više žale i na liječenje u KCUS-u.

Sve ovo, uz brojne afere koje potresaju trojku zbog njihove loše kadrovske politike u kojoj, svakodnevno čitamo, prednost imaju podobni članovi stranaka, te druge afere kao što je posljednja oko Elektroprivrede BiH i dodjeljivanja poslova koji jasno impliciraju sukobe interesa i nepotizam, dok se objavljuju informacije o milionskim kreditima koje uzimaju Vlada Federacije i Kantona Sarajevo i minusima u tim budžetima, itekako bi moglo doći na naplatu vlasti, što se pokazalo već na lokalnim izborima.

Reteriranje Stevanovića
Od svega toga KCUS bi trojku mogao najviše koštati jer, ne samo da se direktno tiče građana – i cijena struje se tiče građana, a povećava se dok se milionski poslovi dodjeljuju supruzi Rame Isaka i raspisuje konkurs za novih 30 radnih mjesta uz izvještaje o milionskim gubicima; građana se tiče i budžet Vlade Federacije koja se zadužuje na njihov račun dok obnavlja luksuzni vozni park – nego se tiče najosjetljivije populacije građana, bolesnih i njihovih porodica. Upravo trojka je od KCUS-a napravila sredstvo za političke obračune, a ne građani ali oni su ti koji ispaštaju jer se neko “igra“ politike, a time i njihovim životima.

No, očito loše procjenjujući političku situaciju, kontekst i druga povezana dešavanja, Pilav je odlučio da piše ministru, pismo je dostavio i članovima UO, a onda je pismo dospjelo i u javnost. Možda bi pismo i imalo efekta i okončalo sapunicu oko KCUS-a, da Pilav protiv sebe nema Gavrankapetanovića koji ima veliku podršku u Sarajevu zbog svog kredibiliteta, što je još jedna njegova loša procjena. Jer, Gavrankapetanović, koji je više no dobro poznat u Sarajevu, od početka ima veliku podršku javnosti, medija i kolega i iz KCUS-a, čemu svjedočimo i zadnjih dana. Da nije tako, nema sumnje da bi trojka ovo odavno “rješila“.

Pismo koje je napisao Pilav samo po sebi ne bi imalo nikakvu (formalno-pravnu) težinu da se nakon toga nisu pojavile informacije o mogućem dogovoru (s vrhom SDP-a), kao i da je ministar Rimac na bolovanju, a u međuvremenu njegove poslove, kako je to propisano zakonom, obavlja premijer Nikšić. Uostalom, nije li Pilav neslavno bio na listi SDP-a kad nije dobio podršku građana?

Da neki dogovor postoji potvrđuje i reteriranje Dragana Stevanovića, člana UO KCUS-a koji je jučer, 1.11.2024, za FTV izjavio: “Sa stanovišta prava mislim da je Pilav potpuno u pravu i da je to jedno od mogućih rješenja kako bi izašli iz ove upravljačke krize“. Upravo Stevanović je proteklih mjeseci bio među najglasnijim kritičarima Rimca i branitelj odluke UO po kojoj je Gavrankapetanović najbolji kandidat za generalnog direktora KCUS-a.

Podsjetimo da je u februaru ove godine objavio na svom Facebook profilu (mediji prenijeli) da je UO KCUS u potpunosti poštovao zakonsku proceduru i da ni u jednom segmentu nije prekršio niti jedan pravni propis prilikom razrješenja i imenovanja direktora KCUS-a: “Nismo pristali na prijetnje i ucjene kandidata koji su i prije bilo kakve odluke PUO prijetili sudom ukoliko baš oni ne budu izabrani ‘jer su najbolji’. Takve radnje su nedopustive po Zakonu“, jer kako je objašnjavao “Zakonom nije predviđeno njihovo obraćanje Ministru u toku konkursne procedure (to je svojevrsan pritisak na donosioca odluka) i zato smo takve pritiske jednoglasno odbili, ministarstvo očito nije.”

Objašnjavao je Stevanović i ključni razlog zbog koga je Rimac odbijao imenovati Gavrankapetanovića: “Zakon i podzakonski akt su vrlo jasni u pogledu uslova. Postdiplomski studij je legitiman dokaz. A to što Ministarstvo nije, ako misli da treba, preciziralo svojim Pravilnikom, šta postdiplomski studij treba da sadrži, njihov je problem a ne problem kandidata i PUO. PUO je organ upravljanja u ime FBiH i sada je na potezu Vlada FBiH.“

Podmetanja javnosti
Šta sa “stanovišta prava“ znači jučerašnji istup Dragana Stevanovića, objasnio je drugi član UO KCUS-a dr. Jasmin Šutković: “Ako ćemo se voditi famoznim dokumentom, koji je Rimac dao, a koji uzgred rečeno nije nikakav upravni akt, nego mišljenje, u njemu piše da kandidati moraju imati certifikate koji su ovjereni, a to znači da nakon tri godine osoba ponovo treba dobiti isti certifikat kojeg izdaje Federalno ministarstvo zdravstva o zdravstvenom menadžementu. Dokument se stječe za mjesec ili dva, uplatite 1.000 ili 2.000 KM i dobijete ga. Nijedan kandidat, osim Gavrankapetanovića, koji ima diplomu magistra sa Ekonomskog fakulteta, nema to zvanje, jer u zdravstvenom menadžmentu to ne postoji. Naravno, nisu ni kandidati krivi što nemaju potvrđen certifikat. Postavljen je u pravilnicima koje je dao ministar zdravstva i nikada nije zaživio kako treba, a to znači da bi svaki direktor, koji je došao na tu poziciju na osnovu spomenutog dokumenta, trebao produžiti certifikat. Ni Pilav ni Mekić to nisu uradili i samim tim ne ispunjavaju uvjete da budu imenovani za direktora KCUS-a“.

No, Stevanovićev istup implicira da postoji neki dogovor. U prilog tome govori i javni poziv za izbor i imenovanje dva predstavnika FBiH u UO KCUS-a (odlukom Vlade FBiH od 5. januara 2024. cijeli UO bio je privremen) koji potpisuje Federalno ministarstvo zdravstva.

Zanimljivo je u samom javnom pozivu, uz druge uslove o kojima su mediji već pisali, da Ministarstvo od kandidata traži “uvjerenje/certifikate o stručnom usavršavanju…“, dakle isti onaj dokument, uvjerenje, zbog koga Rimac mjesecima odbija imenovanje Gavrankapetanovića.

Sve da imenovanjem nova dva člana Vlada FBiH ima većinu u UO KCUS-a, da bi se imenovao Pilav, mora se poništiti prethodna odluka UO po kojoj je Gavrankapetanović najbolji kandidat. Ukoliko to urade ili UO ili ministar, to za sobom može povući sudsku tužbu Gavrankapetanovića, eventualnu zakonsku odgovornost brojnih uključenih, ali i novu aferu koja najmanje ide u prilog trojki. Jer, bez obzira što je u raspodjeli resursa NiP dobio KCUS, i što je Konakoviću u međuvremenu dobrano srozan kredibilitet zbog afere s narko kartelom nakon čega možda više i nema lidersku poziciju u trojci koju je sam sebi priskrbio, neimenovanje Gavrankapetanovića i problemi u KCUS odgovornost su vlasti u Sarajevu, dakle trojke.

Potvrdio je to u nedavnom istupu i Šutković tvrdeći da je Gavrankapetanović od početka bio prijedlog trojke, a ne samo NiP-a: “Lično su mu na noge došli predsjednici trojke i zamolili ga da se prijavi na konkurs“. Uz to, dalje odugovlačenje, očito, vodi i daljem urušavanju KCUS-a, na šta, očito, ne žele ćutati ni Sindikat ni brojni ljekari. Pat pozicija u kojoj se trojka našla prvenstveno zbog vlastitih muljaža i koja najviše košta građane, odnosno bolesne ljude i njihove porodice kakvih je nažalost na hiljade, može se vrlo jednostavno riješiti. Nije li savršen primjer za to imenovanje Marina Vukoje za sudiju Ustavnog suda BiH?

Podmetanja javnosti o nekakvoj ponudi Gavrankapetanoviću da ga postave za v.d, ili glasinama kako je jedan od kandidata za gradonačelnika, čime ga se pokušava uvući u neke političke igre, iako on stalno ponavlja da je prvenstveno ljekar i da je to ono što želi raditi, ali i da ne odustaje od kandidature u KCUS-u jer nema nikakvog razloga s obzirom da je najbolji kandidat, samo dodatno usložnjavaju i onako tešku situaciju u KCUS, pri tome podcjenjujući intelekt i Gavrankapetanovića, i ljekara, i članova sindikata zdravstvenih radnika koji se bore za KCUS, i građana.