Preminuo je Marinko iz sela Luke kod Fojnice: Izgubio je sve što je u životu pravio, srce nije izdržalo
Marinko Oroz iz sela Luke s područja Fojnice je preživio poplave koje su ovo mjesto nedavno zahvatile, ali njegovo srce nije izdržalo bol.
Emotivnu poruku je objavila organizacija Pomozi.ba.
Njihovu poruku prenosimo u cijelosti.
“Ovaj post posvećen je Marinku Orozu iz Fojnice koji je preživio poplave, ali nakon toga njegovo srce nije izdržalo i izgubio je bitku sa životom. Poruku od njegove kćerke poslane našem kolegi Kerimu i post koji je objavila Matea Alikadić prenosimo u cjelosti.
Kerime, hvala od srca na sućuti. Ali hvala Vam na svemu sto ste učinili za tatu, jako mu je značilo. Njegovo srce nije uspjelo izdržati sve ovo, izgubio je sve što je u životu pravio, gradio, čuvao, a bio je dobri čuvar cijelog sela. Otišle su njegove Luke pa je morao otići i on s njima.
Nadam se da će mama biti jača, da će ona izdržati i da će se jednog dana vratiti u svoju kućicu i da ćemo svi zajedno ispuniti njegovu želju. Vidjela sam da Vam je svima postao drag u ovih par dana a i on je to osjetio i bio je sretan što ima toliko ljudi koji su došli pomoći, pa se u ime nas zahvalite cijeloj vašoj ekipi Pomozi ba” napisala je Vanja našem Kerimu.
U nastavku post koji je objavila Matea Alikadić:
“A čija si ono, ne mogu poznat, upita me prije deset dana dok krajičkom oka nadgleda izvlačenje drva sa, što se prije nekoliko dana zvalo, ulaza u dvorište. Mate i Katice Oroz, ponosno mu rekoh. Gleda u mene i ne reagira. Prilazi Ružica i glasnije ponovi, a on razvuče osmijeh i kaže bogati rođak ne bih te nikad prepoznao. Sjedosmo ispred kuće, unutra sve uništeno, oni još uvijek vidno potreseni. Kaže odnijela mi voda sve pa i slušni aparat. Ništa ne čujem, a taman sam našao onaj što mi odgovara. Skoči sa stolice jer upravo sijeku drvo koje, očito, nisu smjeli dirati. Malo nagalami, vrati se i sjede kao da ništa nije bilo. Kerim, iz Pomozi ba sjedi i kaže mu, eto mene sutra sa aparatom samo reci koji je. Opet razvuče osmijeh dok se pokušava sjetiti. Sjetio se, a on i Kerim dogovoriše susret opet sutra. I prolazili su dani, a oni su tražili odgovarajući aparat. Danas su ga našli. Ali sat i pol vremena kasno. Nije dočekao aparat, srce ga je izdalo. Kerime, hvala ti u ime svih nas na trudu. Dragi Marinko, neka ti je laka zemlja! Počivaj u miru!”.
