Šta bi Srbiju i Hrvatsku učinilo sretnim, sa ovakvim velikodržavnim proijektima, upitao se Šemsudin Mehmedović, zastupnik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH i jedan od osnivača SDA.
-Da Bošnjaka u BiH i nema korifeji hrvatskog i srpskog velikodržavnog nacionalizma bi imali materijala da se međusobno glođu i nagovaraju svoje sljedbenike da se međusobno istrebljuju. “Bošnjaci nisu problem, Bosnjaka nema”, glasilo bi rješenje trenutno živcirajućeg problema srpskog i hrvatskog nacionalizma. Ali, to ne bi bio kraj. Onda bi morao da nestane i jedan od dva preostala naroda u toj formuli kako bi se bar jedan velikodržavni apetit zadovoljio u potpunosti. Jer ako je Dubrovnik srpski, kao što je po Radovanu Karadžiću i 70 posto Sarajeva srpsko, onda je tom logikom i Zemun hrvatski, kao što je to već bilo za vrijeme NDH.
Svi oni izaslanici za Zapadni Balkan iz SAD i EU koji se uzdaju u Srbiju i Hrvatsku i daju im značaj najvažnijih centara regiona kako bi ih odvukli od ruskog uticaja uzdaju se i ulažu u rupu bez dna. Ništa nije dovoljno veliko da tu mračnu i duboku jamu napuni osim svih Srba kad je hrvatski nacionalni program u pitanju odnosno Hrvata kad bi se pitalo brata blizanca. Za te dvije opcije direktni kontinuirani sukob između njih dvije kao i na trećim teritorijama na koje su obje bacile oko je smisao i opravdanje njihovog postojanja, politička i društvena vatra kojom napaljuju nacionalističke mase i od čijeg dima njihovi sljedbenici ne vide dalje od nosa i ne mogu osjetiti svježi i čisti miris slobode niti zamisliti život u stvarnoj demokratiji.
Bit će da je taj dim zatvorio oči i onima na zapadu koji imaju moć da ga rastjeraju i omoguće svim ljudima koji žive u državama nastalim raspadom SFRJ da konačno uđu u život u demokratiji slobodni od straha. Straha od te dvije agresivne i banalne ideologije koje pripadaju minhenskim pivnicama iz dvadesetih godina prošlog, a ne ovom vijeku. I čiji predvodnici po svjetski bitnim političkim destinacijama glume Europljane/Evropljane i pretvaraju se da vjeruju kad govore floskule o demokratiji koje su uz nagon za povraćanje morali da nauče napamet, poručio je Mehmedović.
