Početkom svibnja djelatnici Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije Sveučilišta u Mostaru (SUM) javnost su upoznali o svomu neravnopravnom položaju unutar sveučilišnog sustava, te o svim anomalijama koje izjedaju jedino sveučilište na hrvatskom jeziku u BiH i izvan RH. Bivši djelatnik Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije Ante Džolan obratio se s pismom na koje ga je ponukao štrajk kolega i njihovo sindikalno okupljanje.
Njegov tekst prenosimo u cijelosti i bez uredničkih intervencija:
„Pregledavajući bosanskog-hercegovačke portale, ne može se zamijetiti da su dobili podršku bilo koje od mnogobrojnih udruga koje se „bore“ za očuvanje hrvatske tradicije, običaja i jezika u Bosni i Hercegovini, kao niti braniteljskih udruga koje se „bore“ za prava preživjelih branitelja i prava obitelji poginulih branitelja.
Također je izostala podrška i od političkih organizacija u Bosni i Hercegovini koje se „bore za hrvatske nacionalne interese“ u toj državi. Podršku stožerne stranke (HDZBiH) predvođene Anđelkom Luciferom (Draganom Čovićem) iluzorno je i očekivati, budući da ovaj politički subjekt, odnosno njegovi sljedbenici SUM neformalno smatraju petim stupom stranke uz Zajednicu žena, Mladež, Političku akademiju i Klub utemeljitelja. Međutim, čudno je kako manje, „oporbene“ stranke nisu pokušale uhvatiti koji politički poen na ovoj priči.
Ova inertnost pokazuje kako bosansko-hercegovačke stranke s hrvatskim predznakom SUM smatraju nebitnom institucijom, nedovoljno financijski atraktivnom kako bi se njome bavile. Ovakav odnos prema jednoj tako bitnoj instituciji za narod može se razumjeti jedino kroz Kantovu misao: „Djeluj tako da ljudskost kako u tvojoj osobi, tako i u osobi svakog drugog, svagda koristiš kao svrhu, a nikada samo kao sredstvo“. Ako bi se ova misao projicirala na odnose između stožernog političkog subjekta, SUMa i studenata, moglo bi se reći kako je obaveza HDZBiH (ispravnije i smislenije bi bilo države, tj. osnivača Sveučilišta, ali u Bosni i Hercegovini ne postoji ispravno i smisleno) osigurati SUMu uvjete i resurse za istraživanja, napredovanje i dostojanstven rad djelatnika, … kako bi bilo sposobno studente, kroz studijske programe,osposobiti za tržište rada i slobodno kritičko razmišljanje. U ovakvome odnosu, svatko bi imao svoju svrhu postojanja pri čemu nitko nikome ne bi bio sredstvo, navodi dalje profesor.
“Međutim, stvarnost je znatno drugačija, studenti su sredstvo SUMu, dok je SUM sredstvo HDZBiH, a HDZBiH sredstvo Luciferu i ostalome članstvu. U ovakvoj preraspodjeli odnosa, studenti predstavljaju glavno sredstvo za isplatu plaća djelatnicima SUMa i podmirenje ostalih troškova na SUMu (to je razlog visokih školarina) te time ograničavaju SUM u postavljanju akademskih kriterija u postupku izobrazbe čime mu ograničavaju osnovnu svrhu, kvalitetnu izobrazbu studenata i stvaranje kritičke misli. Ovakva veza između SUMa i studenata objašnjava rečenicu izrečenu na štrajku djelatnika Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije da „postojeći model financiranja SUM polagano kvalitativno izjednačava s privatnim fakultetima u BiH“. Veza između HDZBiH i SUM ovu visokoškolsku ustanovu čini, kako je već rečeno, petim stupom stranke.
Naime, u zadnjih 25-30 godina, HDZBiH je razvio model uhljebljeništva na svim razinama vlasti (od općinskih do državne) što je proizvelo veliki broj ljudi s radnim stažom bez radnog iskustva. Ovi ljudi se često u svojoj dokolici na (ne)radnim mjestima sjete „briljantne“ ideje za povećanje koeficijenta vlastitih plaća – stjecanje najviše akademske titule (dr.sc.) iako, nakon dugogodišnjeg nerada, nemaju puno zajedničkog ni s osnovnim studijskim programima koje su nekada završili. (Ovdje ide moja isprika onom malom broju službenika koji svoje poslove obavljaju kvalitetno i savjesno). Za ispunjavanje ovakvih želja glavno stranačko sredstvo je SUM. Ovim je HDZBiH Sveučilište u Mostaru iz „svrhe“ bitne za opstanak jednoga naroda sveo na „sredstvo“ ostvarivanja akademskih želja vlastitih ocvalih kadrova kao i mladih stranačkih intelektualno nepotentnih lavova. Nažalost, ovako obrazovani nad.dr.sc. (nadri doktori znanosti) nerijetko, ubrzo nakon obrane doktorata, osjete potrebu da svoja „znanja“ podijele s novim generacijama. Sredstvo za ostvarenje tih želja ponovno je SUM uz posredovanje stožerne stranke. Posljedica ovakvih odnosa je postojanje mnoštva online grupa naziva „izrade seminarskih radova“, „izrada diplomskih radova“, „izrada programa“, itd., odnosno izobrazba akademskih građana koji nisu sposobni sami si napisati seminarski ili diplomski rad ali su sposobni porediti se s onima koji su se napatili da dođu do akademskih zvanja i tražiti radna mjesta kojima nisu dorasli, osim po „tituli“.
Ovim nas Kant dovodi do Schopenhauera i njegova tri pojma na kojima se zasniva sudbina smrtnika. Kaže on da ljudsku sudbinu čini ono što jesi (1), ono što posjeduješ (2) i ono što predstavljaš (u očima drugih) (3). Ono što jesi (1) je ono što ti nitko ne može otuđiti: tvoja inteligencija, tvoje znanje, zdravlje, snaga, temperament, svaki samostalno napisani seminarski rad, samostalno urađeni diplomski rad, intelektualno napredovanje kroz radno mjesto, svaka pročitana knjiga, svaka učinjena greška iz koje učiš; ono što posjeduješ (2) je titula iza koje može stajati sve navedeno pod (1) ali također i seminarski, diplomski ili programski radovi koji ti je napisao netko drugi. To može biti i bjesni automobil, markirana odjeća, jahta, itd. Za razliku od onoga što jesi i što ti nitko ne može otuđiti, ono što posjeduješ je prolazna i lako otuđiva kategorija. Ono što predstavljaš (3) je ono kakvim želiš da te drugi vide; pa zato piješ skupo vino kako bi drugi rekli „vidi gospodina“ iako ti je puno draža rakija ili žuja, završiš fakultet a da nijedan seminarski rad nisi sam sebi napisao te si se nerijetko trudio koristiti bubice na ispitu samo kako bi netko jednog dana rekao da si školovan (iako te tvoje podsvjesno često podsjeća kako to i nije baš tako) i kako bi nekome tko je zaslužio više od tebe preko veze uzeo mjesto u Elektroprivredi ili Autocestama. Ti si i onaj koji je doktorirao radi povećanja koeficijenta plaće da bi potom počeo i predavati na nekom od SUMovih fakulteta, samo kako bi te, uz veću plaću, drugi oslovljavali s doktore ili profesore.
