Ministarstvo vanjskih poslova BiH je moralo prepoznati da se radi o pitanjima iz oblasti odbrane, jer su kadeti i njihove uniforme vlasništvo Ministarstva odbrane Srbije, te da u zahtjevu koji su zaprimili ne postoji osnova za provođenje aktivnosti, piše politicki.ba
Koliko neznanja, površnosti, amaterizma, izostanka komptencije, manipulacija i populizma na samo jednom vrlo jednostavnom slučaju, koji ne bi trebao biti uopće izazov za izgrađene i održive bh. institucije i njihove čelnike.
Ali, mnogi od njih nikada nisu ni čuli za dokument iz oblasti međunarodnog vojnog prava pod nazivom NATO/PfP SOFA (Status of Forces Agreement), a kamoli pročitali bar jedan paragraf ovog Sporazuma, koji je potpisan, usvojen i ratificiran od strane organa vlasti države Bosne i Hercegovine prije skoro 15 godina.
Nažalost, mnogi nisu svjesni ni postojanja Uputstva o primjeni i provođenju NATO/PfP SOFA, koje je 2012. godine usvojeno od strane Vijeća ministara BiH i kojim su propisane obaveze bh. institucija i agencija u provođenju ovog Sporazuma.
Ovim Uputstvom nije prepoznata uloga Predsjedništva BiH u bilo kojem segmentu, što je i logično, jer je svrha Sporazuma operativnost procesa, po uzoru na članice NATO-a.
Predsjedništvo BiH ne odobrava ulaske vojnika ni sa oružjem ni bez njega, bili u civilu ili u uniformi.
Da bi se otklonile i neke druge neosnovano iznesene tvrdnje koje su postale ometač za Oružane snage BiH, bitno je istaći da Predsjedništvo ne odobrava ni učešće pripadnika OS BiH na vježbama u inostranstvu, niti realizaciju međunarodnih vojnih vježbi u BiH, nego to na godišnjem nivou, kroz odgovarajući plan, vrši ministar odvrane BiH, koji je zakonski obavezan o istome samo informirati Predsjedništvo, Vijeće ministara i Parlament BiH.
E, baš u tom grmu leži zec, odnosno upravo je to neshvatljivo nepoznavanje elementarne materije uzrok proključalih političkih tenzija u vezi slučaja “Kadeti Vojske Srbije u Bosni i Hercegovini”.
Ukratko, materija predmetnog Sporazuma regulira prava i obaveze pripadnika i jedinica stranih oružanih snaga koji ulaze u zemlju domaćina, sa i bez oružja, borave u istoj u uniformi ili u civilnoj odjeći, učestvuju u vježbama ili drugim aktivnostima, vrše tranzit kroz zemlju domaćina i slično.
U ovom slučaju se pokazalo da “naši” to ne znaju, a da materiju dobro poznaje druga strana, koja je isti ovaj Sporazum ratificirala 2015. godine.
Druga strana je naizgled ispoštovala naše procedure, izvršila sve potrebne najave, dostavila potrebne lične podatke, podatke o vozilima, mjestima prelaska granice i dr.
Ono ključno što nedostaje, a što naši nepoznavaoci materije ne vide, tiče se osnove za provođenje aktivnosti, a to je druga strana vješto izbjegla naznačiti, jer osnova ne postoji. Da budemo jasniji – kada strani vojnici trebaju ući u BiH, radi se najava za ulazak na teritorij, mora se pozvati na aktivnost koja je već usaglašena, npr. osnova je neki Plan ili nečiji prijedlog. A toga nema!
Bilateralna vojna saradnja (BVS) između dvije države – principijelno između dva ministarstva odbrane, a ne između mjesnih zajednica, lokalnih organa i nižih nivoa vlasti sa MO druge države, uređuje se Sporazumom o saradnji u oblasti odbrane, koji ratificiraju parlamenti partnerskih strana.
Dalja konkretizacija te vojne saradnje se formulira kroz godišnje planove bilateralne vojne saradnje između dva ministarstva odbrane.
U ovom slučaju sigurno je da u odobrenom Planu bilateralne vojne saradnje sa Ministarstvom odbrane Srbije za 2024. godinu ne postoji posjeta kadeta Vojske Srbije Bratuncu, Prijedoru…
Također, Sporazum između BiH i ex. državne zajednice Srbije i Crne Gore iz 2005. godine (pitanje da li je više uopće pravno validan), ne predviđa prisustva pripadnika i kadeta Vojske Srbije entitetskim aktivnostima.
Evidentno je da je došlo do uzurpacije nadležnosti Ministarstva odbrane BiH od strane entiteskog nenadležnog ministarstva i do derogiranja bh. institucija.
S time u vezi, Ministarstvo vanjskih poslova BiH je moralo prepoznati da se radi o pitanjima iz oblasti odbrane, jer su kadeti i njihove uniforme vlasništvo Ministarstva odbrane Srbije, te da u zahtjevu koji su zaprimili ne postoji osnova za provođenje aktivnosti, zbog čega je moralo tražiti mišljenje od bh. Ministarstva odbrane.
Da je ova aktivnost obuhvaćena Planom bilateralne vojne saradnje ministarstava odbrane BiH i Srbije, bi, u skladu sa spomenutim Uputstvom Vijeća ministara BiH, bila institucija koja bi proslijedila potrebne najave za GP, DKPT i UIO BiH, a ne MVP BiH, koje je to u ovom slučaju neprimišljeno učinilo.
Zahvaljujući planovima bilateralne vojne saradnje, pripadnici OS BiH, u uniformi i sa oružjem, ulaze na teritorij druge strane i tamo učestvuju na međunarodnim vojnim vježbama.
Zato nema potrebe da taj njihov ulazak i boravak na teritoriji partnerske strane opet odobrava predsjednik zemlje domaćina.
A, to da Predsjedništvo BiH treba ovakve i slične aktivnosti odbravati je čista podvala političke Banje Luke na koju su nasjeli nenačitani čelnici bh. institucija iz reda bošnjačkog naroda, a sve kako bi članovi Predsjedništva BiH, koji dolaze iz entiteta Rs, mogli blokirati vježbovne aktivnosti Oružanih snaga BiH sa Oružanim snagama SAD-a.
Posljednji slučaj je opstrukcija održavanja velike međunarodbe vježbe Immediate Response 23, koja se trebala održati u BiH, a što je na kraju spriječila Željka Cvijanović.
Bezbroj puta su naoružani pripadnici oružanih snaga iz regiona prošli preko teritorija BiH u skladu sa SOFA i to samo na osnovu jedne jednostavne najave, a da Predsjedništvo BiH o tome nije odlučivalo, niti je bilo ko u BiH isto posebno odobravao.
Da su kadeti Vojske Srbije u Bratuncu i Prijedoru boravili u civilnoj odjeći, onda bi to imalo sasvim drugačiji kontekst, ali bi morali biti uredno najavljeni nadležnim agencijama BiH, ako se prevoze vojnim vozilima.
Vrijeme je da dobro razmislimo kako dalje po ovom pitanju, a u cilju prevazilaženja kritičnih slabosti bh. institucija i zaštite interesa države BiH. Vrijeme je da se preispita šta je uradio Ekspertski tim koji je Vijeće ministara BiH formiralo 2017. sa zadatkom praćenja provedbe SOFA.
I na kraju, ove naše neupućene čelnike treba podsjetit i na vježbovne aktivnosti koje su “bezazleni” “kadeti” ex. Vojske Jugoslavije redovno provodili u BiH iz predmeta “Artiljerija” u periodu 1992. – 1995.
Hajde što su pali na Sofi, to je izgleda za visokih i ozbiljnih škola, ali što opet na historiji!
