Milorad Dodik i njegovi savjetnici već skoro trideset godina iščitavaju Dejtonski mirovni sporazum i opet ne mogu da ga shvate. Nešto tu nije uredu. Ili stvarno ne mogu da shvate ili namjerno iskrivljuju činjenice, a s ciljem ubjeđivanja domaće i svjetske javnosti da samo oni poštuju taj sporazum, a svi drugi ga na svakom koraku krše. Te aktivnosti su ubrzane nakon usvajanja deklaracije sa “svesrpskog sabora” koji ima za cilj rušenje države Bosne i Hercegovine.
Tako Milorad Dodik u tekstu “Čitanje dejtonskog sporazuma” tvrdi da se optužujući entitet Republiku srpsku za kršenje tog sporazuma, nikada ne navodi koji to član Dejtonskog sporazuma krši taj entitet i na koji način. A odgovor na to pitanje vrlo je kratak i jasan. Kršite sve anekse i svaki član toga sporazuma i na najgori i najgrublji način.
Dodiku se ne sviđaju ni odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i tvrdi da su one neustavne. Pa zar može bilo ko tvrditi da odluke Ustavnog suda mogu biti neustavne. One su samo konačne i obavezujuće za sve. Tako piše u Ustavu Bosne i Hercegovine, koji je sastavni dio Dejtonskog sporazuma. Eto prvog kršenja Dejtonskog mirovnog sporazuma i člana VI 4. Ustava Bosne i Hercegovine, a kršite tu odredbu na način da ne prihvatate odluke Ustavnog suda.
Dodik tvrdi i da su visoki predstavnici (a poslije prvog, Karla Bildta, svi su bili nelegalni) tvrdili da su oni konačni tumači cijelog Dejtonskog sporazuma, iako u Aneksu 10 – “Sporazum o provođenju civilnog dijela mirovnog sporazuma”, jasno u članu 5. piše: “Najviša nadležnost za tumačenje – visoki predstavnik ima najvišu nadležnost na terenu u vezi sa tumačenjem ovog Sporazuma o provođenju civilnog dijela mirovnog rješenja”.
Ako Dejtonski mirovni sporazum ima vojni dio (Aneks 1A – Sporazum o vojnim aspektima mirovnog rješenja), koji to dio osim civilnog ima taj sporazum, jer su svi ostali aneksi civilni, pa da Dodik ima osnova da ograničava prava visokog predstavnika za tumačenje njegovih aneksa? Da li to on i njegovi savjetnici smatraju da Ustav BiH nije dio civilnog sporazuma?
Tvrdi Dodik da “mnoge odluke Ustavnog suda BiH donošene su bez navođenja ustavnog osnova koga i nema, uz preglasavanje srpskih i povremeno hrvatskih sudija”. E, pa pokažite odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u kojoj nije naveden ustavni osnov. A što se tiče navoda Ustavnog suda da odluku donosi na “osnovu ustavne potrebe”, pa valjda je logično da se svaka odluka donosi na osnovu potrebe usklađenosti osporenih akata sa Ustavom Bosne i Hercegovine, a to je ustavna potreba, zbog čega je osnovan, ne samo Ustavni sud Bosne i Hercegovine, već i ustavni sud svake države.
Dalje Dodik, osporavajući odluke Ustavnog suda, navodi: “U jednoj drugoj odluci kojom potvrđuju nametnuti Zakon u Sudu BiH, koji ne postoji u Ustavu BiH, umjesto nepostojećeg ustavnog osnova, naveli su – ‘Može se očekivati’. Šta mislite, da li su u bilo kojoj državi na svijetu, članici UN-a, moguća ovakva odlučivanja u ustavnom sudu kao organu zaduženom da čuva i dosljedno tumači ustavne odredbe?”
Zato ga moramo podsjetiti da u članu III 5. Ustava piše: “(a) Bosna i Hercegovina će preuzeti nadležnosti u onim stvarima u kojima se o tome postigne saglasnost entiteta; stvarima koje su predviđene u aneksima 5-8 Opšteg okvirnog sporazuma; ili koje su potrebne za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, u skladu sa podjelom nadležnosti među institucijama Bosne i Hercegovine. Dodatne institucije mogu biti uspostavljene prema potrebi za vršenje ovih nadležnosti”.
A uspostavljenje Suda Bosne i Hercegovine potrebno je baš radi očuvanja suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine. Znači i ta, kao i sve druge odluke Ustavnog suda, je zasnovana na Ustavu države.
Osim toga, Dodik i njegovi savjetnici upadaju u još jednu vlastitu zamku. Spominje Dodik u svom “Čitanju dejtonskog sporazuma” i Upravni odbor PIC-a, za koji kaže da je nepostojeći. Kako onda Dodik može tvrditi da je jedino Karl Bildt bio legalni visoki predstavnik kojeg je imenovao PIC (Vijeće za implementaciju mira). Postoji Rezolucija Vijeća sigurnosti 1031 iz 15. decembra 1995. godine, u kojoj se u tački 26. odobrava uspostavljanje visokog predstavnika i kojom se prihvataju zaključci Londonske konferencije održane 8. i 9. decembra 1995. (PIC), a jedan od zaključaka Londonske konferencije je i imenovanje visokog predstavnika.
Znači, prvog visokog predstavnika je imenovao PIC, a ne Vijeće sigurnosti. Niti je traženo, niti je potrebno njegovo potvrđivanje u Vijeću sigurnosti UN-a. Konferencija je uspostavila i Upravni odbor PIC-a, a njim predsjedava visoki predstavnik.
Osim toga, kako može tvrditi da je PIC nepostojeći, ako prihvata imenovanje prvog visokog predstavnika od tog tijela i ako je Vijeće sigurnosti svojom rezolucijom prihvatilo njegove zaključke, pa time i postojanje tog tijela, koje treba da nadgleda mir u Bosni i Hercegovini i provedbu Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Dodik apostrofira i konstataciju Ustavnog suda Bosne i Hercegovine koji je u Odluci 5/98 naveo: “Za razliku od ustava mnogih drugih zemalja, Ustav BiH u Aneksu 4. Dejtonskog sporazuma je sastavni dio međunarodnog sporazuma. Stoga se član 31. Bečke konvencije o ugovornom pravu – koja utemeljuje opšti princip međunarodnog prava, a ti principi su prema članu 3.3.(b) Ustava BiH sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine i entiteta – mora primjenjivati u tumačenju svih njegovih odredaba, uključujući i Ustav BiH”.
Dodik je u pravu kada tvrdi da je Ustav Bosne i Hercegovine dio međunarodnog sporazuma. A nije, po međunarodnom pravu trebao i smio biti. Ne smiju druge države učestvovati u donošenju Ustava jedne suverene države, članice Ujedinjenih nacija, jer je to suprotno međunarodnom pravu.
A ako se u tom smislu pozivaju na Bečku konvenciju o pravu međunarodnih ugovora, onda su trebali kazati i to da u članu 31. Bečke konvencije o pravu međunarodnih ugovora piše: “Ugovor se mora tumačiti u dobroj vjeri, prema uobičajenom smislu izraza iz ugovora u njihovom kontekstu i u svjetlu predmeta i svrhe ugovora”. I šta je tu sporno? Dejtonski mirovni sporazum se i tumači u dobroj vjeri i to od strane visokog predstavnika koji je dio tog sporazuma.
Zar je tumačenje tog ugovora u dobroj vjeri da osporavate i visokog predstavnika i njegove odluke?
Poziva se Dodik i na prethodne principe, odnosno brojne mirovne inicijative, ali i na preambulu Dejtonskog sporazuma u kojoj, između ostalog, piše: “Imajući u vidu sporazum od 29. avgusta 1995. godine, kojim je delegacija Savezne Republike Jugoslavije ovlaštena da u ime Republike srpske potpiše dijelove mirovnog plana koji se odnose na nju, uz obavezu da se postignuti sporazum provede strogo i dosljedno”. Dalje Dodik navodi: “Ovo potvrđuje da je Republika srpska indirektno bila i strana samog Dejtonskog sporazuma, jer bez njenog pristanka ni SR Jugoslavija, sada Republika Srbija kao njen pravni nasljednik, nije mogla biti potpisnik mirovnog sporazuma”.
Sve je dobro Dodik napisao. Samo nam nije rekao kako je došlo do toga da tadašnja Republika srpska ovlasti Saveznu Republiku Jugoslaviju da u njeno ime potpiše dijelove mirovnog sporazuma. To je pravo pitanje.
A odgovor je vrlo jasan. Savezna Republika Jugoslavija je počela gubiti rat koji je povela protiv BiH i bila je primorana na zaključenje mira. Ciljevi koji su bili zacrtani, a to je pripajanje dijelova Bosne i Hercegovine Srbiji, nisu ostvareni. Tadašnji čelnici Republike srpske nisu bili zadovoljni razvojem događaja i tražili su da se rat za teritoriji nastavi. Zato bi u mirovnim pregovorima dolazilo do nesuglasnica tih delegacija, pa su bili primorani “opunomoćiti” Slobodana Miloševića da vodi pregovore u njihovo ime i dalje se ništa nisu pitali.
Navodi Dodik i stubove koje sadrži Dejtonski mirovni sporazum. Ako hoćete da nam čitate Dejtonski mirovni sporazum, onda nam pročitajte gdje se spominju ti stubovi koje navodite. Nema tih vaših stubova. Vi navodite četiri “stuba” – prvi stub: “Bošnjaci, Srbi i Hrvati kao konstitutivni narodi (zajedno sa ostalima) te građani BiH” – Preambula Ustava BiH. Drugi stub: “BiH čine dva entiteta, Federacija Bosne i Hercegovine i Republika srpska” – član 1.3. Ustava BiH. Treći stub: “Sve vladine funkcije i ovlaštenja koje u ovom Ustavu nisu izričito dodijeljene institucijama Bosne i Hercegovine, pripadaju entitetima” – član 3.3.a) Ustava BiH. Četvrti stub: “Nijedan entitet ne smije prijetiti ili upotrijebiti silu protiv drugog entiteta, a ni pod kakvim okolnostima oružane snage jednog entiteta ne smiju ulaziti na teritoriju drugog entiteta ili boraviti na njemu bez saglasnosti vlade tog drugog entiteta i Predsjedništva BiH. Sve oružane snage u Bosni i Hercegovini će djelovati u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim integritetom Bosne i Hercegovine” – član 5.5. a) Ustava BiH.
I tačno je ovo što ste naveli, ali to nisu stubovi, jer tako ne piše u Ustavu. I to nije ni sporno. Ko je bilo kada osporavao, na primjer, taj vaš prvi stub “Bošnjaci, Srbi i Hrvati kao konstitutivni narodi (zajedno sa ostalima) te građani BiH”. Ali ako već redate te stubove, zašto ste se na ovome zaustavili?
Zašto kao peti “stub” niste naveli i odredbu Ustava koja propisuje da su odluke Ustavnog suda konačne i obavezujuće? Zašto niste naveli šesti “stub” iz člana III 5. Ustava kojim je propisano da će Bosna i Hercegopvina preuzeti nadležnosti koje su potrebne za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine?
Tvrdite da je Dejtonski sporazum “osnivački dokument BiH, kako kaže učesnik dejtonskih pregovora Christopher Hill, sadašnji ambasador SAD-a u Beogradu”.
E, sada ja vas pitam, da li je izjava jednog ambasadora iz 2024. godine sastavni dio Dejtonskog mirovnog sporazuma? Je l’ se tako čita Dejtonski sporazum? A uz to, ta izjava uopšte nije tačna. Tačno je samo ono što piše u Ustavu: “Republika BiH, čije je zvanično ime od sada ‘Bosna i Hercegovina’, nastavlja svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država, s unutrašnjom strukturom modificiranom ovim Ustavom, i s postojećim međunarodno priznatim granicama. Ona ostaje država članica Ujedinjenih naroda i može kao Bosna i Hercegovina zadržati članstvo ili zatražiti prijem u organizacijama unutar sistema Ujedinjenih naroda, kao i u drugim međunarodnim organizacijama”.
Tvrdite da “u nadležnosti entiteta, time i Republike srpske, nesumnjivo spadaju: odbrana i vojska, pravosuđe (s izuzetkom Ustavnog suda BiH sa jasno određenim nadležnostima po Ustavu BiH, a ne po interpretaciji i samododavanju nadležnosti, što je Ustavni sud BiH obilato činio), finansije, računajući tu sve – direktne i indirektne prihode”. Ali su sve te nadležnosti prenesene na državu BiH ili saglasnošću entiteta i zbog potrebe za očuvanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta države, kako i piše u Ustavu.
Također, druge optužujete da ne govore koje članove Dejtona i Ustava kršite, a tvrdite da entitetima pripada i nadležnost za imovinu, a ne navodite u kojem članu Ustava to piše. Baš loše čitate Dejtonski sporazum.
Vama je bitno da krenete u realizaciju zaključaka “svesrpskog sabora” kojim insistirate na suštinskom i formalnom provođenju Dejtonskog mirovnog sporazuma, kao međunarodnog ugovora koji se ne može jednostrano ili putem intervencionizma mijenjati. “Svesrpski sabor” smatra da Republika srpska može u mjeri u kojoj ocijeni kao cjelishodno da aktivira sve nadležnosti koje su prema Dejtonskom mirovnom sporazumu predviđene kao nadležnosti entiteta”.
To u prijevodu znači da želite urušiti pravni sistem BiH i stvoriti pretpostavke za samostalnost entiteta Republika srpska.
Pozivate se i na član 3.3.b).i navodite da “Ustav BiH određuje da su pojedini međunarodnopravni dokumenti sastavni dio Ustava BiH i da se direktno primjenjuju u Bosnu i Hercegovinu, navodeći, između ostalih, dva pakta: Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Pakt o privrednim, socijalnim i kulturnim pravima koji imaju istovjetan član 1. u kome piše: ‘Svi narodi imaju pravo na samoopredjeljenje'”.
Vi, također, citirate dijelove ovih međunarodnih dokumenata pa navodite: “Države članice ovog pakta, uključujući tu i one države koje su odgovorne za upravljanje nesamostalnim teritorijama i teritorijama pod starateljstvom, dužne su da pomažu ostvarenje prava naroda na samoopredjeljenje i da poštuju ovo pravo shodno odredbama Povelje Ujedinjenih nacija”.
Zar vama nije jasno da se ovo pravo naroda na samoopredjeljenje odnosi na narode koji žive na teritorijama koje nisu samostalne i koje su pod starateljstvom ili bilo kojem drugom obliku ovisnosti. Tako se čitaju ti međunarodni dokumenti, a nikako to nije osnov na koji se pozivate na pravo bosanskih Srba na samoopredjeljenje.
Vi u Vašem čitanju Dejtona navodite i sljedeće: “Postojanje OHR-a i stranih sudija u Ustavnom sudu BiH apsolutno je nespojivo sa procesom evropskih integracija. Javno izneseni stavovi političkih aktera iz Sarajeva jasno ukazuju da upravo i OHR i Ustavni sud BiH predstavljaju instrumente bošnjačke politike u obračunu sa Republikom srpskom. Da li je uopšte moguće graditi budućnost u zemlji u kojoj se neki od konstitutivnih naroda, a sada su to dva od tri, pa sve i da je samo jedan, bore za prava koja im po ustavu pripadaju?”
Možda i jeste njihovo postojanje nespojivo s procesom evropskih integracija. Ali će postojati sve dok to bude potrebno, pa makar se nikada ne integrisali u EU. A Vama je spojivo sa evropskim integracijama neprovođenje presuda Evropskog suda. Opet pogrešno čitate Dejton.
A što se tiče navodne borbe dva naroda, kako navodite, za prava koja im po Ustavu pripadaju, bilo bi dobro da kažete koja su to prava koja imate a neko vam ih uskraćuje? Mislite li da je to pravo na rušenje države BiH? E, to pravo nikada nećete dobiti.
