POLITOLOG DAVOR GJENERO : Dodik je na najgluplji način naučio kako melju američki mlinovi, Čoviću se ne piše dobro, a Vučić je napravio nezapamćen potez…

-U svojoj percepciji Vučić živi u vlastitoj varijanti Putinova ruskog svijeta, utopljen u svjetonazor koji prezire sve liberalne principe, pa i princip da njegova vlast ne može prelaziti državne granice, kazao je Gjenero.

Davor Gjenero, politolog i nezavisni konsultant, govorio je za „Slobodnu Bosnu“ o aktualnom političkom trenutku u regionu. Osvrnuo se na najnovije američke sankcije usmjerene na osobe i kompanije povezane s liderom SNSD-a Miloradom Dodikom i njegovim sinom Igorom, analizirao najnovije poteze lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića i komentirao nezabilježen potez predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.

Na meti američkih sankcija ponovno su se našli ljudi i kompanije povezane s Miloradom Dodikom i njegovim sinom Igorom. Dok Amerikanci stežu obruč oko financijsko-političke hobotnice koju je formirao čelnik SNSD-a, u isto vrijeme Dodik ponovno prijeti otcjepljenjem. Koliko takve prijetnje treba uzeti za ozbiljno, s obzirom da dolaze nakon Deklaracije svesrpskog sabora u Beogradu i još jednog Dodikovog susreta s Vladimirom Putinom u Rusiji?

-Odavno je ugledni bosansko-hercegovački pravnik, nekadašnji sudac Ustavnog suda, akademik Omer Ibrahimagić, oblikovao relevantni pravni odgovor na Dodikove prijetnje odcjepljenjem manjeg BiH entiteta, objasnivši kako s pozicije ustavnoga i međunarodnog prava entitet nije nosilac suvereniteta, pa niti ne može proglasiti samostalnost, nego da samo takvim aktom velikosrpska politika poništava Daytonski sporazum i aranžmane koji su uslijedili, dakle da ukida takozvanu „Republiku Srpsku”, a da Bosna i Hercegovina i nakon toga ostaje suverena i jedinstvena država. Sada je konačno ova jasna pravna definicija postala opće mjesto u retorici, ne samo službene politike Bosne i Hercegovine, nego i međunarodne zajednice.

Dugo je Milorad Dodik pjevušio kako mu nitko ništa ne može, dugo se s podsmijehom odnosio prema američkim sankcijama, ali je na najskuplji i najgluplji način, metodom vlastite kože, naučio kako mlinovi američke diplomacije melju polako ali temeljito. I prije ove runde sankcija njegova je ekonomska pozicija bila uzdrmana. To da je morao mijenjati metodu isplate plaća državnim funkcionarima manjeg entiteta, ali i BiH, pokazuje kako je neugodna mjera ukidanja bankovnih računa svima koji su pod američkim sankcijama. Borba protiv sankcija za pojedinca, pa bio on i autoritarni vladar malo manje od polovice BiH, unaprijed je izgubljena, otprilike kao što je unaprijed izgubljen svaki pokušaj pojedinca da se bori protiv inflacije. Moguće je neku imovinu i neke poslove nakratko prebaciti na obitelj ili klijente, ovisne osobe, ali to je samo kratkotrajno spašavanje, jer vrlo brzo će i ta „rupa” u sankcijama biti pokrpana, a još se aktera naći bez prava na bankovni račun.

Groteskna je Dodikova pozicija, on doduše u Rusiji uživa tretman kao „državnik”, ali nigdje drugdje osim u Putinovu carstvu zla on nema otvorena vrata. Vidjet ćemo koliko dugo će ga još primati gospodar Vučić, a kad će i ovaj prema njemu primijeniti strategiju kakvu je Milošević primijenio prema Dodikovu prethodniku, onom današnjem rezidentu otoka Wight, kad je međunarodni pritisak zahtjevima za izolacijom dijaboličnog psihijatra Karadžića postao vrlo snažan. Valjda i Dodik dobro zna da Vučićeva obećanja o vječnom savezništvu i o tome da se nikad više neće obnoviti granica na Drini, ne vrijedi mnogo i da nije nikakva polica osiguranja.

Gotovo u isto vrijeme svjedočimo novom „prstu u oko“ Amerikancima od strane lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića, koji ne odustaje od opstrukcija plinovoda Južna interkonekcija, izravno pogodujući ruskim interesima u regionu. Koliko je izgledno da i Čović, poput svog strateškog partnera Dodika, završi na američkoj „crnoj listi“?

-Vrlo je teško razumjeti da Čović uporno ne shvaća da mu međunarodna zajednica, a prije svega SAD, neće omogućiti da se nametne kao energetski ključar Bosne i Hercegovine. Američka politika je pragmatična, ona insistira na brzim i jednostavnim rješenjima. Važno je brzo i efikasno izvući Bosnu i Hercegovinu iz ruskih energetskih škara, vezati je i infrastrukturno uz euroatlantski prostor. Postoji kompanija koja može osigurati izgradnju plinske interkonekcije, postojat će kapaciteti (i prije nego što interkonekcija bude izgrađena) u hrvatskom plinskom sustavu da se Bosni i Hercegovini osigura dovoljno plina posredstvom LNG terminala na Krku. Svatko tko dovodi u pitanje jednostavna i brza rješenja riskira međunarodnu izolaciju, a vjerojatno je da ima neku skrivenu neugodnu agendu. Neobično je da to ne shvaća Čović, koji inače ima jak instinkt samoodržanja. Neobično je da još nije shvatio da mora napraviti korak natrag, dok nije prekasno. A vidjet ćemo uskoro je li definitivno potrošio strpljenje američke diplomacije, koje je već ozbiljno bio načeo u prethodnoj epizodi, u kojoj ga američka diplomacija smatra odgovornim za to što je propala njihova inicijativa promjene izbornog zakonodavstva, prije prethodnih općih izbora u BiH.

Također, svjedočili smo nesvakidašnjem događaju. Naime, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić tumačio je Ustav BiH i otvoreno pokušao ući u polemiku s američkim ambasadorom u BiH Michaelom Murphyjem. Radi li se o svojevrsnom diplomatskom skandalu i sjećate li se nekon sličnog slučaja u kojem predsjednik neke države tumači Ustav druge države i kritizira ambasadora treće države? Što je to toliko naljutilo Vučića?

-Ne, Vučić je doista „izuzetan lik” koji vjerojatno iskreno vjeruje u besmislice koje govori, na primjer u onu da je on bio najbolji student prava. Vjerojatno u svom svijetu zbilja vjeruje kako su njegovi pravni argument tako snažni da mu američki ambasador u BiH ne može biti dostojan sugovornik. Do neke je mjere takvo stanje i posljedica što američka diplomacija još uvijek s previše takta i strpljenja komunicira s Vučićem, slično kao što je dugo previše oklijevala u izolaciji njegova prethodnika Miloševića. Vjerojatno se za duel s ambasadorom Murphyjem Vučić odlučio na osnovu „mudrih” sugestija BIA-e o tome kako je pozicija koju profilira američka ambasada u Sarajevu drukčija od one kakvu oblikuje ambasdor Cristopher Hill, pa da je mudro uči u sukob s američkim ambasadorom u Sarajevu i tako „oslabjeti” njegovu poziciju unutar američke diplomacije. To je dio one iste diplomatske škole koju je „u punom sjaju” predstavio u Glavnoj skupštini UN „borbom” protiv Rezolucije o sjećanju na genocid u Srebrenici.

Naravno, još je jedan Vučićev problem u percepciji koji je uvjetovao sukob s američkim ambasadorom u Sarajevu, dakle s ambasadorom koji nije akreditiran u njegovoj državi. U svojoj percepciji Vučić živi u vlastitoj varijanti Putinova ruskog svijeta, utopljen u svjetonazor koji prezire sve liberalne principe, pa i princip da njegova vlast ne može prelaziti državne granice. On samog sebe vidi kao vođu Srba svih i svuda, pa tako i bosanskih Srba, pa onda ambasador Murphy djeluje na području na kojem je on, doduše, dio svoje moći prenio na Dodika, ali u odlučnim situacijama uvijek sam može uskočiti u političku borbu kojoj neuki Dodik nije dorastao.