Umjesto ulaksa u Evropsku uniju, mi uđemo u proces stvaranje konsocijacijskog modela koji odavno zagovaraju Dodik i Dragan Čović.
Sve je teže razlučiti jesu li lideri stranaka okupljenih oko SDP-a u takozvanu “Trojku” neznalice i nesposobnjakovići ili pak Bosnu i Hercegovinu guraju u ambis podjele zaslijepljeni pozicijama moći na koje ih je instalirala Ambasada SAD uz pomoć dijela zapadne diplomatije.
Ko ne vidi političko trnje u posljednjim potezima u Bosni i Hercegovini, taj neće vidjeti ni šumu iz koje će izaći četnici spremni da se konačno obračunaju s Bosnom i Bošnjacima. Teško je govoriti, jer ti posljednji potezi naslanjaju se na tragičnu priču iz Gradačca, a gdje su emocije uključene, tu razumne politike ni kritike nema.
Stoga, izolujmo odluku Vijeća ministara da ne proglasi dan žalosti u državi i entitetskih vlada da to urade. Zamislimo da je trebalo 20. august proglasiti danom slavlja zbog nekog uspjeha, zamislimo evo da je 20. august dan kojim počinjemo faktičku integraciju u EU.
I umjesto da državna vlada, što zapravo Vijeće ministara jeste, proglasi dan kada ćemo biti na korak od EU svečanim danom, pojavi se Vlada pod kontrolom Milorada Dodika i to učini sahatak prije državne vlade.
A onda ministri koji dolaze sa prostora Rs kažu mi nećemo glasati, evo entitetska vlada je već to izglasala. Pa naivan kakav jeste Nermin Nikšić prihvati igru i proglasi to obilježavanje isti dan kao i Rs.
Znate li šta tada dobijemo?
Umjesto ulaska u Evropsku uniju, mi uđemo u proces stvaranja konsocijacijskog modela koji odavno zagovaraju Dodik i Dragan Čović. A, samo im je trebalo nekoliko llikova poput ovih iz takozvane Trojke – Nermin Nikšić, Elmedin Konaković i Edin Forto da iz države s decentralizovanim sistemom vlasti pređemo u konfederaciju sastavljenu od entiteta.
E to liderima takozvane trojke nije jasno. Jer oni u marksizmu i historiji fizičkog odgoja ili geometriji, nisu učili marifetluke kako složenu ali ipak cijelu državu rastaviti na dijelove koji u neko dogledno vrijeme mogu postati zasebne cjeline.
Dodik to cijeli život uči, uz to ima i savjetnike koji su doktori secesije, konfederacije i disolucije, pa je vrlo lukavo pristupio igri na bolnoj tački svakog normalnog insana – danu žalosti.
Još od dana kada je održana zajednička sjednica entitetskih vlada na stranicama Patrije ukazivali smo da je Dodik skoro pa uspio u namjeri razvlašćivanja državne vlade i odlučivanja po modelu kako se entiteti dogovre.
A to je put u sastavljenu državu ili državnu zajednicu kako često u intervjuima Bosnu i Hercegovinu naziva Christian Schmidt, visoki predstavnik i režiser predstave koju zovemo vlast.
Međutim, kada je država sastavljena ili zajednica, ona se lako može i rastaviti odnosno razdvojiti po dijelovima koji je čine. I na tome ubitačno radi i politička i akademska zajednica pod kontrolom akademika zla iz SANU-a, a sve češće i HAZU-a.
No, tripartitnoj kolekciji korisnih budala iz Sarajeva niti ko ima da to pojasni niti oni hoće/mogu čuti to pojašnjenje. Ta Schmidtova politička kreacija misli da će djelovanjem koje vidimo jednog dana biti tri supermena na zastavi Evropske unije.
Takvo djelovanje potvrđuje i izjava šefa diplomatije Elmedina Konakovića: “Još jednom poručujem da mi je izuzetno drago da nismo isti i da smo svojim primjerom pokazali kakvi smo ljudi mi, a i narod kojem pripadam i kojeg predstavljam. Očekujem da će Vlada FBiH donijeti istu odluku i da ćemo Dan žalosti imati na prostoru države Bosne i Hercegovine”, rekao je Konaković.
Da zna koliko ne zna, ministar Konaković bi se što dalje sakrio od javnosti, jer on ne bruka samo sebe, već i sve nas. S druge strane, taj šef diplomatije nam direktno potvrđuje tezu o sastavljenoj državi ili konfederaciji riječima da će Dan žalosti biti na prostoru države Bosne i Hercegovine.
Pod jedan, ministre Konakoviću u Brčko distriktu Dan žalosti bio je u ponedjeljak 14. augusta, na dan dženaze, pa samim tim podmukla igra entitetskog odlučivanja ne može biti pokrivena varkom o danu žalosti na prostoru cijele države.
Drugo, ministre Konakoviću da bi nešto bilo na prostoru države, mora odlučiti država, u suprotnom je na prostoru entiteta, koji svaki za sebe odlučuje. Prema tome, nemojte nam prodavati muda pod bubrege, politički sistem mnogi od nas poznaju mnogo bolje.
Nego ministre vanjskih poslova, da vam pojasnim nešto, to se na fizičkom naučiti ne može – samo onda kada država Bosna i Hercegovina odlučuje, onda se te odluke nazivaju državnim i važe za cijelu državu. Pa će vam biti vrlo teško objasniti kada sljedeći put Dodik zatraži odlučivanje u entitetskim parlamentima i vladama o evropskom i NATO putu, demokratiji, medijskim slobodama i slično. I ako Nermin nastavi biti sljedbenik Radovana Viškovića kao vi Dodika, svima će biti jasno da ste Bosnu i Hercegovinu direktno odveli u konfederaciju i na korak od disolucije.
Posmatramo ministre, posmatramo Trojko, ali zbog države, zbog onih koje okupirane institucije pred vašim očima progone jer su odbranili Bosnu i Hercegovinu, zbog onih koji su pali na putu odbrane, nećemo još dugo biti posmatrači.
Zapamtite ministre, svaki put izdaje završio je na jednom mjestu!
