RS nema ovlasti ni vojsku analitičara otkriva kako onda Dodik planira vojni savez s Orbanom i Vučićem…

U Banjoj Luci bi danas trebala biti održana proširena sjednica Vlade Republike Srpske, kojoj će, prema ranijim najavama, prisustvovati i predsjednik entiteta RS Milorad Dodik, protiv kojeg je u toku prvostepeni sudski proces.

Tema koja se najavljuje za ovu sjednicu izazvala je buru reakcija: raspravljat će se o mogućnosti “stupanja Republike Srpske u vojni savez sa Srbijom i Mađarskom”.
Ova najava, međutim, odmah je naišla na oštre kritike i propitivanja, budući da je riječ o nadležnosti koja uopće ne pripada entitetima. Naime, entitet Republika Srpska nema ovlasti da samostalno sklapa međunarodne vojne ugovore, a, dodatno, ne posjeduje ni svoju vojsku. Time se otvoreno postavlja pitanje – kako Dodik uopće planira realizirati ovakvu ideju?

Tim povodom razgovarali smo s vojno-političkim analitičarom Nevenom Kazazovićem, koji je za naš portal ocijenio kako je Dodikova inicijativa u potpunoj suprotnosti s njegovim ranijim izjavama.
“Prvo što je tu primjetno to je da je u proteklom periodu Dodik jako mnogo naglašavao da Republika Srpska će biti neutralna vojno. Ova najava koja je sada data kao treba danas da se donese odluka, to je potpuno u suprotnosti s onim što je do sad pričao”, kaže Kazazović.
Kazazović ističe da se radi o nastavku Dodikove politike koja ignoriše pravne okvire Bosne i Hercegovine.
“Prema tome, to se može zaključiti da taj čovjek ide dalje, nije ga uopće briga šta je govorio ranije i da je ovo u potpunoj suprotnosti s onim što je on zastupao ranije. To pokazuje i u kakvoj je on situaciji i u kakvom je položaju. Mislim da je to neka vrsta, hajde da se poslužim tim izrazom, ćorka”, dodao je on.
On dalje pojašnjava da “entitet ne može, ni Federacija to ne bi mogla, ne samo Republika Srpska, niko ne može sklapati vojne ugovore ovakvog karaktera i ovakvih osobina jer entitet za to nema pravo”.
Kazazović dodaje da Dodik time gazi preko crvenih linija i da to očigledno radi namjerno i svjesno.

Posebno zabrinjava i dimenzija međunarodnog uplitanja, u kontekstu sporazuma o vojnoj saradnji između Srbije i Mađarske.
“On je na neki način zagovornik jednog ugovora koji se nadovezuje na ugovor između Srbije i Mađarske o detaljnoj i obimnoj vojnoj saradnji. On se jednostavno pokušava priključiti tome. I ne radi se tu samo o vojnom, nego i o sigurnosnom aspektu. On pokušava da bude dio te neke antibosanske i antidajtonske kombinacije”, naglašava Kazazović.
Analitičar posebno izražava zabrinutost zbog ponašanja Mađarske, članice Evropske unije i NATO-a, te ukazuje na širu strategiju premijera Viktora Orbana.
“Orban je prije nekog vremena objelodanio svoju takozvanu veliku strategiju čiji je osnovni princip ‘svi Mađari u jednoj državi’. To je bio princip koji reflektuje teritorijalne aspiracije, pa tako i prema Vojvodini. Mene jako čudi da Srbi na to ne reaguju, ili se prave da to ne vide. U Hrvatskoj su već reagovali i stali protiv toga”, naglašava on.
Govoreći o odnosima Mađarske prema BiH, Kazazović je decidan:
“Iluzija je vjerovati da je Mađarska nama prijateljska zemlja – nije. Mađarska podržava Dodika. Vidjeli ste one policajce koji su došli da pomognu Dodiku itd. Mađarska ima ambicije prema Bosni i Hercegovini koje datiraju još iz 19. vijeka. Mislim da je u ovom trenutku, bez obzira na Dodika i Srbiju, nama Mađarska veliki protivnik”, podcrtava Kazazović.
Komentarišući članstvo Mađarske u NATO-u i EU, i implikacije koje bi prihvaćanje takvog ugovora s entitetom imalo na članstvo ove zemlje u euroatlantskim integracijama, Kazazović upozorava da ne treba očekivati odgovornu reakciju.
“Ono što rade prema Evropskoj uniji, to će raditi i prema NATO-u. Iako moram da istaknem da sam prije 10-12 godina bio u jednoj bazi NATO-a na teritoriji Mađarske. Ta baza je bila 30 kilometara od ukrajinske granice – nije bila mala baza. Danas ne znam koja je njena sudbina, da li postoji ili ne, ali tada je NATO bio jako prisutan”, podcrtava Kazazović.
Zaključno, dodaje:
“Mislim da će Orban, slijedeći svoju strategiju, nastojati prema NATO-u da se ponaša slično kao i prema Evropskoj uniji – dakle, blokade, suprotna viđenja, suprotne politike. To je ono što nas sve treba zabrinuti”.