U cilju dobijanja podrške javnosti za kršenje zakona, razvio je tezu kako mu je narod važniji od stranke i stanačkih šefova, što u njegovom današnjem odnosu prema Dodiku i Čoviću ne možemo vidjeti.
Pravosnažnom odlukom nadležnog suda, Zavod zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo (ZZO KS) mora isplatiti bivšem direktoru Kenanu Crnkiću odštetu u iznosu od čak 103.725 KM jer nije bilo zakonskog osnova za njegovu smjenu, epilog je “borbe protiv korupcije” “najpoštenijeg” i “najhrabrijeg” u Bošnjaka, Elmedina Konakovića.
Tadašnji premijer Vlade KS Elmedin Konaković je na sva zvona najavljivao smjenu direktora Crnkića, javno iznosio “informacije” o njegovom nezakonitom radu, te iste navodio kao osnov za njegovu smjenu prije isteka mandata, baš kao što nam je prošle godine najavljivao da smo nikad bliže Evropskoj uniji, piše za Patriju Muamer Bandić, zastupnik u Skupštini KS i član Predsjedništva Stranke za BiH
Dakle, Konaković nam je još prije 10 godina senzacionalistički najavljivao promjene u upravljanju KS, transparentnost i pravednost prilikom donošenja odluka, borbu protiv korupcije i partokratije, sve u cilju pravdanja svojih suludih, populističih i nezakonitih odluka. U cilju dobijanja podrške javnosti za kršenje zakona, razvio je tezu kako mu je narod važniji od stranke i stanačkih šefova, što u njegovom današnjem odnosu prema Dodiku i Čoviću ne možemo vidjeti.
Deset godina poslije, stižu nam na naplatu finansijske posljedice njegove populističke spin-vladavine. Naravno, posljedice neće snositi on, niti će ga sud pozvati na odgovornost.
Odštetu bivšem direkoru Crnkiću platit će ZZO KS, odnosno građani KS koji svojim doprinosima pune ovaj Fond. Tako će se novac građana namjenjen za zdravstvenu zaštitu osiguranika, zbog Konakovićevih bahatih i nezakonitih odluka, umjesto za zdravstvenu zaštitu koristiti za isplatu sudskih presuda.
A koliko je još doneseno ovakvih nezakonitih odluka, koje su ugrozile radna prava pojedinaca, u njegovom premijerskom mandatu ili u mandatu Trojke, vjerujte mi da to više niko ne zna jer im je kršenje zakona postalo pravilo političkog djelovanja. Zbog toga su valjda i birali koalicione partnere slične sebi, poput “reformiranog” i “europskog” Milorada Dodika. Ne kaže se džaba ” s’ kim si, takav si’!
Podsjetit ću javnost na još jedan sličan slučaj, također iz 2015. godine, kada je smijenjen direktor Javne ustanove Osnovne škole “Saburina” Sarajevo. Vjerovatno će se prosvjetni radnici sjetiti tog slučaja, kada je tadašnji premijer Konakovic miješajući se poput Vegete u sve i svašta, a uglavnom nezakonito, insistirao na smjeni tadašnjeg direktora škole Rešada Foče.
Konaković je i tada tendeciozno iznosio informacije o “nezakonitostima” i da je zbog toga ovoj školi oduzet pečat. Tenzije je pojačao pričom da je on lično kontaktirao i uključio u “slučaj” tadašnju glavnu tužiteljicu KS Dalidu Burzić, te da će slučaj riješiti vrlo brzo i naravno po zakonu, jer nije džaba zvao glavnu tužiteljicu.
I u ovom slučaju, kao i smijenjenog direktora ZZO-a KS Crnkića, nakon nekoliko godina sudskog procesa, epilog je isti. Sud je utvrdio da je donesena nezakonita odluka o razrješenju direktora i u ovom slučaju, odšteta bivšem direktoru Foči je isplaćena iz budžeta Kantona Sarajevo.
Kanton Sarajevo je njegovom pojavom na političkoj sceni doživio vrhunac pravne nesigurnosti, političke destabilizacije i finansijskih teškoća. Jednostavno, on je cjelokupan sistem podredio svojim ličnim interesima i interesima njegove uske klijentelističke kamarile.
Svjesno urušava institucije i destabilizira sistem, ostavljajući pravni haos i dugove, kojima se godinama kasnije bave i koje plaćaju neki drugi ljudi. A on samo skoči dalje, na neku drugu funkciju, gdje i dalje nastavlja prodavati svoju standardnu spin-maglu o pravdi i poštenju.
I sada je taj čovjek u fotelji ministra vanjskih poslova BiH, u koju su ga instalirali Milorad Dodik i Dragan Čović. Danas je ulog s kojim se on igra mnogo veći nego ikad, jer se danas kocka s državom i našom budućnosti!
Danas mu smeta što Dževad Mahmutović u Vijeću naroda Rs nije glasao za pokretanje vitalnog nacionalnog intresa zbog četiri zakona koja su donesena u Narodnoj skupštini RS-a i na taj način izbjegao dalje opstrukcije pred institucijam Rs, skratio mučenje bh. javnosti, te ubrzao put ka odluci Ustavnog suda BIH.
Da je kojim slučajem Konaković mogao glasati, danas bismo umjesto privremene mjere kojom je Ustavni sud BiH suspendovao Dodikove zakone, imali te zakone na snazi i beskonačnu neizvjesnost kako će sve ovo završiti.
I u ovom slučaju je Konaković iskazao svoj raskošni pravno-politički diletantizam, amatersku grešku u koracima, koja će u slučaju Crnkića i Foče biti plaćena novcem građana, a u ovom slučaju smo to mogli plaćati daljnjom agonijom neizvjesnosti – šta nam nosi sutra? – i u konačnici glavama.
Nakon svega, mislim da je krajnje vrijeme da sebi postavimo pitanje: Ima li u našem društvu ikakvih posljedica za kontinuirano obmanjivanje javnosti ili za donošenje nezakonitih odluka na temelju plasiranih laži?
I prije nego što odgovorimo na to pitanje, budimo svjesni da, ako nema posljedica za one koji to rade, onda će posljedice biti fakturisane svima nama, baš kao i u ovim slučajevima bivših direktora Crnkića i Foče. Samo se bojim da, kao narod, nismo nimalo spremni da plaćamo račune Konakovićevog igranja politike s Dodikom i Čovićem. To nam ova trenutna politička kriza jasno pokazuje!
Zato, neka nam je dragi Allah na pomoći jer smo spali na to da nam budućnost države ovisi od jednog prodavača magle, koji je svojim šupljim pričama i suludim idejama doveo ovaj narod u nikad teži položaj!
