Dragan Bursać: Pismo Seni Uzunović

“I zato Vas molim, sutkinjo Uzunović da ostanete ono što ste i do sada bili – profesionalac koji se vodi zakonom i savješću. Jer mi, građani Bosne i Hercegovine, ne tražimo osvetu, ne tražimo revanšizam, ne tražimo suđenje po narudžbi, suđenje iz hira, samo pravdu i istinu ištemo!”
“Poštovana sutkinjo Uzunović,
Ovo nije tekst o Miloradu Dodiku. Ovo je pismo podrške ženi i profesionalcu koji u narednih 120 sati samo treba raditi svoj posao – onako kako to zakon nalaže, kako pravda zahtijeva i kako savjest dozvoljava.
Znam da Vam nije lako. Znam da prijetnje i pritisci dolaze sa svih strana. Znam da Vas pokušavaju poljuljati, zastrašiti, umoriti. Ali znam i da Vas ne mogu slomiti, jer pred Vama stoji samo jedno – zakon, pravda i ono zbog čega ste odabrali ovu profesiju – istina.
Ne postoji sudbinski sudski proces od kojeg zavisi budućnost Bosne i Hercegovine, kako to poručuju oni koji bi da Vas obeshrabre. Ali postoji pravda. Postoji pravo. Postoji časna profesija kojoj ste posvetili svoj život. Vaša presuda neće odrediti kuda ide ova zemlja, ali način na koji sudite hoće. Jer od Vas zavisi hoće li pravo ostati temelj društva ili će biti poniženo pod nogama moćnika.
A mi, građani ove zemlje, umorni smo od toga da pravda zavisi od toga ko sjedi u fotelji, od toga ko se najglasnije dere, od toga ko prijeti i ucjenjuje. Želimo sudstvo koje je pravedno, dosljedno, koje ne igra po pravilima političkih oligarhija, nego samo i isključivo po zakonu.
Immanuel Kant je rekao da trebamo djelovati prema takvim moralnim principima koji bi mogli postati univerzalni zakon. To je suština pravde: dosljednost, pravičnost i nepokolebljivost. Pravda nije stvar trenutka, nije stvar koristi, nije stvar straha – pravda je, ili je nema.
A prije Kanta, Sokrat je stajao pred sudom, optužen da kvari omladinu, i nije tražio milost. Rekao je: “Bolje je trpjeti nepravdu nego je činiti.” Jer istina i pravda su uvijek bile pod napadom moćnih, ali su samo one donijele oslobođenje ljudima.
Kroz historiju, nepokolebljive sudije su mijenjali svijet, pokazujući da pravda ne smije zavisiti od volje moćnika. Sudija Giovanni Falcone u Italiji nije pokleknuo pred mafijom, znajući da pravda mora biti jača od straha – iako je zbog toga platio životom. U Nürnbergu, sudije su pokazale da ni najveći diktatori nisu iznad zakona. Sudija John Sirica u slučaju Watergate nije popustio pod političkim pritiscima i time je srušio predsjednika Sjedinjenih Američkih Država.
Pravda je uvijek bila napadana, ali samo kada su sudije ostajale uspravne, društva su napredovala.
I zato Vas molim, sutkinjo Uzunović, da ostanete ono što ste i do sada bili – profesionalac koji se vodi zakonom i savješću. Jer mi građani Bosne i Hercegovine ne tražimo osvetu, ne tražimo revanšizam, ne tražimo suđenje po narudžbi, suđenje iz hira. Kao građani tražimo samo ono što je osnov svakog normalnog društva – sudstvo koje je nepristrasno, pravedno i hrabro. Sudstvo u kojem će svaki građanin, bio on moćnik ili običan čovjek, znati da je jednak pred zakonom.
I možda, umjesto silne priče o krizama, podjelama, ratovima i politikama, te srijede 26. februara u 13 časova, neka djevojčica u nekoj maloj sobi, u nekom gradu, sjedeći uz TV, poželi da bude Sena Uzunović. Za početak. A onda će, putem znanja i saznanja, postati ne samo naša, već i svjetska pravnica. Možda će jednog dana ona pisati presude, učiti druge kako pravo treba da izgleda, kako se zakon brani i kako se pravda ne povija pred silom. Možda će, gledajući Vas, naučiti da se nepravda nikada ne smije prihvatiti kao nešto što je “samo tako”. I to će biti najveća pobjeda – ne samo Vaša, nego svih nas.
I zato, na dan kada pročitate presudu Miloradu Dodiku, Bosna i Hercegovina će pravno prohodati. Po prvi put će, u svom bolnom i trnovitom postojanju, stati na noge zakona i pravde. Taj dan neće biti ni kraj ni početak, ali će biti dokaz da ova zemlja može imati institucije koje nisu ničiji plijen i pravosuđe koje nije ničija igračka.
A bez obzira na vrstu presude, svi je moramo poštovati. Jer kako očekivati da je drugi poštuju i da poštuju sud, ako mi ne poštujemo njegove odluke? Poštovati zakon znači poštovati državu, a poštovati državu znači vjerovati u pravdu.
Znam koliko Vam je teško, ali samo istina, rad po pravdi i zakonu, kao i Vaše znanje, donose univerzalnu istinu i oslobođenje – svima nama.