Miloš iz Trebinja: “Mrzio sam muslimane, sve dok mi majka nije ispričala priču zbog koje sam čak i zaplakao!”
Priča Miloša iz Trebinja: Kako je jedna majčina priča promijenila pogled na svijet
Miloš iz Trebinja otvoreno priznaje da je godinama gajio negativne predrasude prema muslimanima, sve dok mu majka nije ispričala priču iz ratnog perioda koja je zauvijek promijenila njegov pogled na ljude i svijet. Ova dirljiva priča svjedoči o ljudskosti koja nadilazi nacionalne i vjerske granice.
Ratne godine i predrasude
Miloš je odrastao u vremenu ispunjenom tenzijama i nesuglasicama, gdje su različite vjerske i nacionalne pripadnosti često bile povod za mržnju. “Od malih nogu slušao sam kako su ‘oni drugi’ krivi za sve. To se usađivalo u mene i bez da sam to preispitivao, postao sam pun mržnje,” priznaje Miloš.
Njegovi stavovi bili su duboko ukorijenjeni sve do trenutka kada je jednog dana majka, vidjevši koliko ga te predrasude opterećuju, odlučila da mu ispriča istinu iz prošlosti njihove porodice.
Priča o ljudskosti i prijateljstvu
Majka mu je ispričala kako su tokom rata, kada je život bio pun neizvjesnosti, upravo njihovi muslimanski susjedi pokazali nevjerovatnu hrabrost i solidarnost. “Dok je otac bio na frontu, a mi ostali ostavljeni da se snalazimo, komšija, musliman, dolazio je svake večeri da nam donese hljeb, brašno i mlijeko. Riskirao je svoj život samo da bi nas nahranio,” prisjeća se Miloševa majka.
Taj gest je u Miloševoj majci probudio vjeru u ljude i ulio nadu da, čak i u najtežim trenucima, dobrota može pobijediti. Komšija, kojeg su svi zvali Hasan, nikada nije tražio ništa zauzvrat. Kada su ga pitali zašto to radi, samo bi rekao: “Danas ja pomažem vama, sutra će neko možda pomoći meni.”
Miloševa reakcija
Kada je čuo ovu priču, Miloš je bio duboko potresen. “Priznajem, zaplakao sam. Nisam mogao vjerovati da sam godinama gajio predrasude prema ljudima, a da zapravo nisam znao ni jednu njihovu priču,” rekao je.
Ova majčina ispovijest pokrenula je u njemu lavinu misli. Počeo je preispitivati svoje stavove i prisjećati se trenutaka kada su njegovi komšije muslimani pokazali dobrotu i razumijevanje. “Sjećam se da je Hasan čak i nakon rata dolazio i pitao nas da li nam nešto treba. Bio je nevjerovatan čovjek,” dodaje Miloš.
Promjena perspektive
Nakon što je shvatio koliko su njegove predrasude bile neutemeljene, Miloš je odlučio da se promijeni. Počeo je razgovarati s komšijama koje je ranije izbjegavao i otkrivati njihove priče. Ubrzo je shvatio da su svi ljudi, bez obzira na vjeru ili nacionalnost, zapravo mnogo sličniji nego što se to na prvi pogled čini.
“Danas se trudim da budem kao Hasan. Da pomognem svakome ko je u nevolji, jer nikada ne znamo kada ćemo mi sami trebati pomoć,” zaključuje Miloš.
Zaključak
Priča Miloša iz Trebinja primjer je kako jedna iskrena ispovijest može srušiti zidove mržnje i predrasuda. Ljudskost i dobrotu ne određuju nacionalnost ili religija, već srce i postupci. Ova priča nas podsjeća da je uvijek moguće pronaći zajednički jezik i graditi mostove među ljudima, bez obzira na razlike koje nas naizgled dijele.
