Stručnjakinja za vanjsku politiku Edina Bećirević, profesorica na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu, kaže da bi pad Assadovog režima mogao oslabiti i režim Aleksandra Vučića u Srbiji.
Pad režima Basshara al-Assada u Siriji nakon 13 godina građanskog rata mogao bi donijeti značajne promjene na vanjskopolitičkoj sceni.
Sukobi koji su izbili između snaga Assadovog režima i antirežimskih grupa u ruralnim područjima zapadno od Halepa bili su povod za munjevitu ofanzivu, usljed koje su opozicione snage za samo desetak dana zauzele ključne gradove, zaključno s zauzimanjem glavnog grada Damaska.
Sirijski predsjednik Assad navodno je sam donio odluku da se povuče s vlasti i napusti Siriju, a već je poznato da mu je Rusija pružila azil.
Stručnjakinja za vanjsku politiku Edina Bećirević, profesorica na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu, kaže da bi pad Assadovog režima mogao oslabiti i režim Aleksandra Vučića u Srbiji.
Zašto to misli sarajevska univerzitetska profesorica, otkrijte u razgovoru kojeg smo sa njom vodili za “Slobodnu Bosnu”.
Iznenađenje zbog pada Assadovog režima?
“Različiti su komentari na Assadov bijeg iz Sirije, njegov pad se očekivao, ali svi se slažu da su ipak iznenađeni nedostatkom otpora njegove vojske. U zapadnim političkim i analitičkim centrima dominantno je oduševljenje, no ipak se sa zabrinutošću gleda na to kako će se u zemlji uspostaviti vlast. Assad je diktator koji je odgovoran za smrt više od 300.000 građana Sirije i koji zbog čije represivne vlasti je raseljeno preko 14 miliona Sirijaca. U Siriji trenutno prevladavaju osjećaji oduševljenja, ali i strepnje, kako unutar zemlje, tako i širom svijeta. Ebu Muhammed el-Cavlani, lider glavne pobunjeničke grupe Hayʼat Tahrir al-Sham, ima kontroverznu prošlost. Bio je član Al-Kaide, povezan s Islamskom državom, a kasnije je postao komandant Fronta al-Nusra. Od 2021. godine, el-Cavlani se u zapadnim medijima trudi predstaviti u drugačijem svjetlu, nastojeći pridobiti simpatije protivnika Assadovog režima. Tvrdio je da se odrekao strategije Al-Kaide o globalnom džihadu, da mu je jedini cilj svrgavanje Assada te da se u tome slaže sa Sjedinjenim Državama i Zapadom. Također je naglasio da bi, za razliku od Assadovog režima, promovirao tolerantno društvo. Međutim, s obzirom na njegovu prošlost i ideološku pozadinu njegovih sljedbenika, teško je te izjave prihvatiti bez rezervi. Još je neizvjesno kako će se to odraziti i na regionalnu ravnotežu, odnose Izraela i Irana. Pad sirijskog predsjednika Basshara al-Assada, Netanyahu je nazvao ‘povijesnim danom’, ali s druge strane, svaki diktator ima razloga za zabrinutost kada svjedoči ovakvim povijesnim promjenama. Bez obzira na to što se mogu nalaziti na suprotnim stranama sukoba, diktatori i ratni zločinci osjećaju određenu solidarnost jedni prema drugima kad svjedoče padu protivnika, jer znaju da i njih vjerovatno čeka slična sudbina”, prokomentirala je profesorica Bećirević.
Pada li globalni utjecaj Rusije?
Ipak, profesorica Bećirević navodi kako je mnogo sigurnije govoriti o značaju pada Assadovog režima na globalni utjecaj Rusije.
“Rusija vodi neku vrstu globalne kontrarevolucije s ciljem da se nametne kao vodeća sila koja okuplja sve neprijatelje Zapada i zapadnih vrijednosti. Ideološki i geopolitički narativ koji Rusija promovira na Zapadnom Balkanu jeste da Vladimir Putin stoji na braniku tradicionalnih vrijednosti i suvereniteta, nasuprot, kako oni tvrde, dekadentnim i hegemonističkim tendencijama Zapada. U ovisnosti od slučaja do slučaja, Rusija nekad djeluje sama, a nekad u savezništvu sa Kinom, ali njihov cilj je nametanje novog globalnog, multipolarnog poretka u kojem bi na kraju prevagnuli autoritarni režimi i akteri koji se protive liberalnoj demokratiji. Pad Assadovog režima je veliki udarac i poniženje za Vladimira Putina koji ga već godinama održava na vlasti. Od početka Arapskog proljeća 2011. godine do sredine 2015, Putin je Assadov režim pomagao tako što je slao oružje, dok su Iran i Hezbollah pružali pomoć na terenu. Međutim, kriza je nastupila 2015. godine kada je izgledalo da će Assadov režim pasti. Putin je tada naredio i masovno bombardovanje pobunjeničkih snaga, u kojem je i hiljade civila izgubile život i potpuno preokrenuo situaciju u Assadovu korist. Ova ruska intervencija u Siriji koristila je Putinovim propagandistima da se hvale kako je ‘mala i ograničena’ intervencija u Siriji bila uspješnija od velikih američkih intervencija u Afganistanu i Siriji”, pojasnila je profesorica Bećirević.
Sve liči na kraj Hladnog rata
No, profesorica Bećirević se pita da li je ruska globalna kontrarevolucija, čini se, zapala u probleme, jer nije da ih je imala samo u Siriji.
“U slučaju Gruzije vidimo ogromne proteste protiv pro-ruskog kandidata na izborima, u slučaju Moldavije, Rusija je pokušala utjecati na izbore ali je proevropska politička opcija pobijedila. U Rumuniji su također protesti protiv ruskog utjecaja na izbore, a Ustavni sud je poništio rezultate prvog izbornog kruga zbog očiglednog ruskog nelegalnog upliva u izbornu kampanju. Osim toga, i u samoj Rusiji su ogromni ekonomski problemi. Neki smatraju da su ovo jasni znakovi da ruski utjecaj i savezništva koja su gradili širom svijeta počinju da se ruše kao kula od karata te tvrde da ova situacija podsjeća na kraj Hladnog rata: pojedinačne krize a potom kulminacija, uključujući i onu unutar Rusije koja će dovesti do pada Putinovog režima. Profesor Mark Katz sa George Mason Univerziteta jedan je od onih koji smatraju da bi ‘Berlinski zid’ za Rusiju danas bila recimo situacija u kojoj bi neki visokorangirani general promijenio stranu i da bi to izazvalo opšte rasulo u ruskoj vojsci. Gubici su ogromni na obje strane i mada Rusija na frontu stoji bolje od Ukrajine, prema Zapadnim procjenama Rusija gubi oko 1500 vojnika dnevno”, pojasnila je profesorica za “SB”.
Refleksije na Zapadni Balkan
Zanimalo nas je i kakve refleksije može imati pad Assadovog režima na Zapadni Balkan.
“Pad Assadovog režima uništio je kredibilitet Rusije kao globalne sile. Do pada Assadovog režima mantra ruskih propagandista, između ostalog i onih u Srbiji bila je kako se Amerikanci ostavljaju svoje saveznike na cjedilu, a Rusija saveznicima ostaje lojalna do kraja. Ta mantra je uništena, jer pored stvarnog gubitka geopolitičkog utjecaja na Bliskom istoku, Rusija je izgubila i simbolički potencijal u odnosu na Zapad. U geopolitici, simbolički potencijal ima gotovo jednaku težinu kao i konkretna sredstva moći, jer oblikuje percepcije drugih država i naroda, kreira politički narativ i motivira saveznike. Kako to Rusija radi, bez mnogo investicija, a kako to koristi Aleksandar Vučić možemo da vidimo na Zapadnom Balkanu. Nema sumnje da će pad Assadovog režima i gubitak ruskog geopolitičkog utjecaja oslabiti i Aleksandra Vučića. On je već dobio crveni karton u Briselu. Srbiji je blokirano otvaranje novih poglavlja u pregovorima sa EU, pod pritiskom je zbog terorističkog napada u Banjskog i napada na kritičku infrastrukturu Kosova, a u entitetu Republika Srpska čijim političkom dinamikom upravlja Aleksandar Vučić je opšte ekonomsko i političko rasulo”, prokomentirala je profesorica Bećirević.
Ucjenjuju li Čović i Dodik Nikšića?
A na pitanje kako Zapad i liberalne snage u regionu mogu iskoristiti ovaj geopolitički trenutak, profesorica Bećirević navodi da to svakako ne mogu popuštanjem Aleksandru Vučiću.
Vrijeme je da se Srbija suoči sa teškim pitanjima, od genocidne prošlosti do autokratskog modela vladavine. To se ne postiže mrkvom i štapom. Zapad sad ima priliku da iskoristi štap na kreativan način. Ali mnogo toga zavisi i od lidera na Zapadnom Balkanu. Da ih je više koji imaju kredibilitet, osjećaj i za strategiju i za taktiku, bila bih optimistična da će se ovaj trenutak moći iskoristiti da Srbija zaustavi svoje agresivne regionalne ambicije. Da je recimo više lidera kao što je to Albin Kurti…Ali da se u našem kontekstu opet vratim simbolici. Svaki put kad vidim recimo ponašanje premijera Federacije Bosne i Hercegovine Nermina Nikšića kako se obraća na press konferenciji, bez da slušam šta govori, bude mi jasno kakvu politiku vodi Trojka u odnosu na Milorada Dodika i Dragana Čovića”, navela je profesorica Bećirević ne želeći da se sada bavimo komentiranjem njihove politike.
“Svima nam je jasno koji nivo arogancije – a Dodik i bahatosti – pokazuju pred kamerama. Svakako se ne osvrću na Nermina Nikšića. A onda pred kamere snishodljivo izađe Nermin Nikšić. Drži papire ili možda krši ruke, promrmlja nešto o konsenzusu, okrene se prema Dodiku, pa onda prema Čoviću, pa tek nakon toga skupi hrabrost da pogleda pravo i kaže nešto i u kameru. Nije mi jasno da li Dodik i Čović imaju nešto čime ucjenjuju Nermina Nikšića, ali ako nemaju, onda je ovo trenutak, trenutak kao ni jedan do sada, kada Trojka može povratiti snagu pregovaračke pozicije. Jer, da, pad Assada, erozija geopolitičke pozicije Rusije u Siriji i te kako imaju veze sa Bosnom i Hercegovinom. I u regionu je sve povezano, od crvenog kartona Vučiću u Briselu, Banjske i napada na kosovsku infrastrukturu, američkog pritiska u vezi sa Južnom interkonekcijom, haosa u Banjoj Luci…Lista je još mnogo duža”, navela nam je Bećirević.
Rizik od novog fronta
Dodala je i kako s druge strane ne treba potcijeniti namjere Rusije da eskalira situaciju u regionu.
“Moguće je da će Rusija pokušati otvoriti ‘novi front’ kako bi poslala signal da i dalje ima sposobnost destabilizacije regija od strateške važnosti. Kao što smo vidjeli na primjeru Sirije, geopolitičke promjene često su brze i nepredvidive, a takve inicijative mogu izazvati lančanu reakciju koja dodatno ugrožava stabilnost u osjetljivim područjima poput Zapadnog Balkana. Upravo zbog toga, od ključne je važnosti da se spriječi eskalacija koja bi imala dalekosežne posljedice. Upravo zbog toga, ključna je osviještenost probosanskih snaga u vezi sa sigurnosnim izazovima i malignim ruskim utjecajem”, upozorava univerzitetska profesorica Edina Bećirević.
