Južna interkonekcija konačno je pokrenuta s “mrtve tačke” u Federaciji Bosne i Hercegovine, a odnos zastupnika HDZ-a, kojeg vodi Dragan Čović, ponovo je pokazao da lider ove stranke ne bježi od “igre” za interese Rusije u BiH.
Nakon cjelodnevne rasprave, prethodne sedmice je Predstavnički dom Parlamenta FBiH usvojio Prijedlog zakona o Južnoj interkonekciji, koja bi povezala BiH na američki LNG sa Krka u Hrvatskoj.
Čovićev i ruski interes u koliziji
Naravno, najveći problem pravili su zastupnici HDZ-a, koji su na svaki mogući način pokušali da spriječe donošenje zakona, a za to ih je svojom retorikom ohrabrio, između ostalih, njihov lider Dragan Čović.
Dok će HDZ, odnosno Čović, to pravdati svojom interpretacijom Ustava BiH, koji pri tome ne ulazi u to kakav etnički odnos treba biti u javnim preduzećima, jasno je da ovdje dolazi do poklapanja interesa između Čovića i Rusije.
Naime, izgradnjom Južne interkonekcije, dobar dio Bosne i Hercegovine će “raskinuti” jednostranu vezu s ruskim gasom, odnosno prekinuti monopol zbog kojeg je, a na osnovu hirova iz manjeg bh. entiteta, često Sarajevo ostajalo bez grijanja.
Upravo zbog toga je Rusija žustro reagovala na angažman Ambasadora SAD-a u BiH Michaela Murphyja, koji je uradio ogroman posao za usvajanje ovog energetski ključnog zakona za našu zemlju, bez obzira na blokade iz HDZ-a.
Tim više, Murphy je u više svojih saopštenja otvoreno označio Čovića kao “ruskog igrača”, upravo ukazujući na jedan šablon ponašanja lidera HDZ-a u prethodnih nekoliko godina.
Dobar odnos s Dodikom, ali i zanimljiv intervju iz 2020. godine
Kao općeprihvaćena činjenica uzeto je da je najveći “ruski igrač” na Balkanu predsjednik Rs Milorad Dodik, ali se već dugo ukazuje na to da Čović također održava veze s Rusijom.
Upravo odnos između Dodika i Čovića je bio povod da se u javnosti često čuje kako je lider HDZ-a “ruski čovjek”, iako je on to više puta negirao.
Čovićeva negiranja su često bile reakcija na brojne optužbe, a jedna od njih došla je u februaru 2020. godine, kada je, u svojstvu jednog od predsjedavajućih Doma naroda Parlamentarske skupštine BiH, otišao u službenu posjetu u St. Petersburg.
“Uloga Ruske Federacije, rekao bih, nezamjenjiva je, temeljna: ona uravnotežuje, stvara ravnotežu snaga u svijetu. Osobito kad pogledate jugoistočnu Europu ili Balkan, uloga Rusije je, po mom mišljenju, posebno nezamjenjiva. Moje višegodišnje iskustvo u politici govori mi da mi, bez sumnje, moramo učiti od Rusije da štiti i brani vlastite interese, kako bi na našem teritoriju osigurala međuvjersku i međuetničku ravnotežu, značajno prelazeći Balkan”, tada je za “Rossiyske Gazete” rekao Čović.
Međutim, drugi dio izjave je bio kontroverzniji i to je bio prvi veći znak potencijalne “ruske igre” lidera HDZ-a.
“Rusiju se neprestano optužuje zbog činjenice da njena politika ili diplomacija imaju vrlo jak utjecaj u Bosni i Hercegovini. I spreman sam reći da, nažalost, ovdje ima vrlo malo ruskog utjecaja”, istakao je tada Čović.
Reakcija na rusku agresiju nakon intervencije Plenkovića
Intervju je Čović dao 10. februara 2020. godine, a dvije godine i 14 dana kasnije, Rusija je pokrenula otvorenu invaziju na Ukrajinu, a u prvoj reakciji, lider HDZ-a bio je, kako se čini, rezervisan.
“Kao dijelu ujedinjene evropske porodice, mir je kolektivno i trajno opredjeljenje naše zemlje. Uz razorni razvoj događaja, invaziju i rat u Ukrajini, ponovo pozivamo na hitan prekid vatre, solidarnost i dijalog”, objavio je Čović, a prema pisanju hrvatskog lista Nacional, ovo je razljutilo njegovog neformalnog šefa i lidera HDZ-a u Hrvatskoj Andreja Plenkovića.
Nakon “intervencije” iz Zagreba, Čović je pooštrio svoju retoriku prema Rusiji, ali su odnosi prema ovoj zemlji ostali “topli”, što dokazuje i njegov kontinuitet dobrih veza s Dodikom, koji se čak i ponosi svojom “rusofilijom.”
Čovićev apel na “čuvanje Republike Srpske”
U februaru 2022. godine, Čović je došao u Narodnu skupštinu Rs te rekao nešto što se tada shvatalo kao održavanje odnosa s Dodikom u jeku propasti pregovora o reformi izbornog zakona, ali se u širem kontekstu može shvatiti kao dalje produbljavanje veza s ruskim “proxyjima” na Balkanu.
“Čuvajte Republiku Srpsku. Toliko ste emocija iznijeli ovdje da vam svi mogu zavidjeti”, izreći će Čović i tako, barem se tako to može shvatiti, odbaciti svu svoju priču o “očuvanju interesa Hrvata” u BiH.
U njegovoj interpretaciji, Hrvati koji žive u Rs-u, a koji su i danas, dvije godine nakon obraćanja u Nsrs-u, vjerovatno su “nelegitimni”, jer ne žive u jednom od njegovih “interesnih rejona.”
Pri tome, Čović je “zaboravio” na veliki broj Hrvata koji su protjerani ili ubijeni, a koji su prije 1992. godine živjeli na teritoriji na kojoj se danas nalazi entitet Rs.
Šta je pozadina ove igre?
Shvatiti zbog čega Čović združno brani interese Rusije te vodi “igru” s javno deklarisanim ruskim igračima na Balkanu, nije lagan posao.
Čović kao svog najvećeg partnera u BiH vidi Dodika te je moguće da je “u paketu” s predsjednikom Rs-a dobio i podršku Moskve.
Naravno, moguće je i da su u pitanju neki poslovni interesi, gdje je posebno interestan slučaj mostarskog Aluminija. Današnji predsjednik ove firme Amir Gross Kabiri nije krio svoje afinitete prema Rusiji, a to pokazuje i fondacija “Hermitage Museum Foundation Israel”, koja ima intenzivnu saradnju sa muzejima u Rusiji.
U svakom slučaju, Čović i njegove veze s Rusijom se ne mogu ignorisati kada pričamo o Južnoj interkonekciji, koja jeste bosanskohercegovački, pa samim tim i interes hrvatskog naroda u BiH, ali je primarno interes SAD-a, što pokazuje i angažman Murphyja i američke ambasade u BiH.
Dok će Čović “na sva zvona” govoriti o “hrvatskom interesu”, u skladu sa narativom kojeg već odavno slušamo iz HDZ-a, ne treba zanemariti njegovu prošlost koja je usko povezana uz onu zemlju koja bi, kako se čini, najviše izgubila izgradnjom Južne interkonekcije.
