Narodna skupština Republike Srpske usvojila je nekakve zaključke, čije sadržine teško da se sjećaju i oni koji su ih pisali.
O Dodikovim zaključcima više ne priča niko. Za razliku od te teme, o hapšenju Nenada Nešića pričaju ama baš svi, a posebno funkcioneri SNSD-a. Doduše, sva ta priča se manje više svodi na pitanje: „Ko je sljedeći?“
Primjetno je da je nakon hapšenja Nešića u medijskom prostoru nastao muk, bar kad je riječ o funkcionerima SNSD-a. Tu, naravno, treba izdvojiti dva izuzetka.
Prva je Sanja Vulić, koja je nakon hapšenja Nešića promptno izgovorila par napemet naučenih rečenica, koje se svode na isprazne fraze o patriotizmu i imaginarnim neprijateljima Republike Srpske.
Vulićkina jedina konkurencija, bar kada su u pitanju „biseri mudrosti“, jeste Radovan Višković. Nakon što je narod zabavio sa par alanfordovskih misli, koje bi se mogle svesti na to da je bolje nemati nego imati novac, on je najavio vlastito hapšenje.
Višković u ovoj priči nije toliko bitan, jer on teško da će i nakon odsluženja prvih deset godina u Foči, a što će mu biti sledovanje prije ili kasnije, shvatiti da je bio obični sluga u vještim rukama Milorada Dodika, piše novinar Slobodan Vasković.
-Ipak, Viškovićeve paranoje treba posmatrati kao lakmus papir za trenutno raspoloženje unutar SNSD-a. Više izvora mi je potvrdilo da se ovih dana vrlo malo spava unutar te stranke, te da je potražnja za antidepresivima poprilično velika.
Svjedoci smo da je Tužilaštvo BiH jedina tužilačka institucija koja nešto radi u Bosni i Hercegovini. Za razliku od te institucije, entitetska tužilaštva se bave isključivo prikrivanjem kriminaliteta, posebno onog vezanog za političare. O „mudracima“ koji tihuju na čelu tužilaštava u Republici Srpskoj ovom prilikom neću pisati, ali je sve izvjesnije da će se o njima pisati u nekom od narednih proširenja crne liste SAD-a.
Tužilaštvo BiH je pokazalo da pravna država nije još uvijek umrla u Bosni i Hercegovini (ne znači da neće), kao i da, kad hoće, tužioci tog tužilaštva na trpezu mogu bez problema dovući i interesantne ribe.
Ovdje treba reći da Nenad Nešić sam po sebi nije kapitalac. Naime, on posljednjih godina na političkoj sceni ne vrijedi gotovo ništa. Međutim, ovde je važna funkcija koju on vrši, jer je uhapšen državni ministar bezbjednosti. Njegovim hapšenjem je Tužilaštvo BiH poslalo snažnu poruku da nema nedodirljivih.
Toga je svjestan i sam Dodik, koji je hapšenje Nešića u svom najbližem okruženju označio kao početni stadijum eksperimenta „kuvana žaba“: Dodik smatra da je Tužilaštvo BiH hapšenjem Nešića i ekipe povezane sa njim zapravo priprema javnost za hapšenja znatno krupnijih igrača, a koja po svemu sudeći tek sljeduju.
Jedan od njih bi vrlo izvjesno mogao biti i sam Dodik, zbog čega se ne treba niko začuditi ako narednih mjeseci on bude izbjegavao dolazak u Sarajevo, zaključio je Vasković.
