Lider HDZ BiH, Dragan Čović, je u igri sa Amerikancima zaigrao na kartu na koju nikako nije smio!
Na kartu pokušaja da se predstavnicima SAD diktira rješenje ili da ih se čak i ucijeni na pitanjima energije!? Proizvodnje i transporta. Kratko rečeno: poslova, koju su finansijski i (geo)strategijski – za SAD kao globalnu silu… najvažniji!
Oko mnogih političkih pitanja i inicijativa se sa Amerikancima može igrati ili što bi Mostarci kazali sekati, ali nikako i nikada sa pitanjima energije. Uostalom pitajte one koji su to pokušali…
Posebno, ukoliko su oni direktno zainteresirana strana, a u Evropi se protiv Rusije vodi (i) veliki energetski rat … ali eto Čović je nošen idejom da je već jednom dobio što je tražio (Izborni zakon) mogao isti scenario pripremiti i ovaj put.
Na pitanju Južne plinske interkonekcije… potpuno nove kompanije u kojoj bi se jako dobro znalo ko bere kajmak… odvrće i zavrće.
Dodatno je ohrabren činjenicom da je budući plinovod sa američkim plinom trasiran preko Hrvatske, što je protumačio kao dobar argument obzirom da ga u tome i brojnim drugim pitanjima „k’o beton“, stoji Vlada predvođena sestrinskim HDZ-om.
Po ko zna koji put treba naglasiti kako je blagonaklonost Andreja Plekovića prema (svim!) idejama Dragana Čovića najvećim dijelom posljedica pragmatizma, obzirom da bi Plenkovićeva pozicija (u stranci a time i u Vladi) bila itekako ugrožena bez maksimalno mogućeg uvažavanja stavova iz „Herceg-Bosne“.
Ukoliko želi komotno vladati Hrvatskom (uz pomoć cijelog HDZ-a) Plenković jednostavno mora uvažavati asistencije iz Mostara i to je nešto o čemu se malo priča, ali se zato puno na tome radi. Uostalom, zar nije i posljednja posjeta čelnika Sabora RH Gordana Jandrokovića i izjave koje je tim povodom dao samo još jedna potvrda takvih teza?
Čović je mislio da će mu bezrezervna podrška iz Zagreba biti dovoljna da dobije šta mu treba. Čak je u igru uključen i „kontraverzni“ biznismen, Amir Gross Kabiri, da se to malo „međunarodno podeblja“, ali ništa nije bilo dovoljno.
Neko vrijeme je vladala vrlo neugodna diplomatska tišina na relaciji HDZ BiH – Ambasada SAD u Sarajevu, a onda je stigla medijska i politička „bomba“!
Na sastanak koga su SAD organizirale u Parlamentu FBiH, nije pozvan niko iz Čovićevog HDZ-a!
Poruka je toliko jasna da ne može biti jasnija: SAD nemaju namjeru pregovarati sa Čovićem o tome kako bi se njihov energetski projekat u BiH trebao realizovati i oko toga – nema pogađanja!
Neugodno je to saznanje za Čovića, koje je postalo još neugodnije kada je u njegovu odbranu stao i ruski ambasador u BiH!?, govoreći o „danu koga treba zapamtiti“ i prijeteći našoj zemlji nekom „novom Ukrajinom“.
Ambasador Igor Kalabuhov ne samo da ovime nije pomogao Čoviću, već ga je, što se tiče Amerikanaca, dodatno kompromitovao dajući mu pomalo skrivenu, ali ipak – jasnu podršku.
Obzirom na hitnost situacije i na činjenicu da se se Amerikanci „ozbiljno naljutili“, Čović je ekspresno poslao poruku preko svoje mlađahne potpredsjednice, Darijane Filipović, koja je izjavila da je HDZ spreman za razgovore s administracijom SAD o izgradnju plinovoda kojim bi se BiH povezala s Hrvatskom, uprkos tome što stranka nije pozvana na sastanak u Parlamentu Federacije BiH koga su organizirali američki diplomati.
Međutum, Amerikanci ne žele nikakve „pregovore“ ili „rad“ sa bilo kime pa ni sa HDZ-om ili Čovićem, već realizaciju projekta plinovoda kojim će se dokinuti ruski gasni monopol u BiH i to žele što prije… jer nemaju vremena za bacanje.
Sve ostalo je samo dalje valjanje u blatu, ali i rizik za Čovića da izgubi sve ono što je već kapitalizirao. Ni igra na kartu podrške iz Zagreba nije se pokazala kao dobra taktika, jer u velikim šemama ne postoji da mogućnost da puno manji partner diktira baš SVE onom većem.
Da uvijek dobije one što želi…
Čović je sada na raskrsnici.
Može nastaviti sa neproduktivnim kontriranjem SAD i rizikovati da izgubi ono što već ima ili da pak na mala vrata i preko posrednika (delegata u Domu naroda) u tišini podrži ono što se od njega očekuje.
Igra… je gotova… sada je na stolu… UZMI ILI OSTAVI!
