Presuda “Kovačević” tumači se kao korak prema građanskoj državi. Smatrate li da BiH ima kapacitete i političku volju za implementaciju ove presude, s obzirom na postojeći etnički okvir?
Prema uslovima za evropske integracije neophodna je jednakost i nediskriminacija građana i prije svega provedba presude Sejdić-Finci. Ove godine se navršava 15 punih godina kako ta presuda nije provedena. Potpuno sam uvjerena da će biti potrebno preduzeti određene korake. Neomiljena riječ javnosti su kompromisi ili dogovori. Ja u ovom trenutku kao što je to bilo i 2006. godine kada je usvojen Aprilski paket ne vidim drugu mogućnost nego ustavnih promjena za koje je potreban dogovor i kompromis. Poenta je što već tada nismo iskoristili priliku jer od 2006. do danas BiH stagnira. Što se tiče političke volje, budite uvjereni, barem kada je riječ o liderima Trojke, da je ima dovoljno, a kada je riječ o HDZ-u i SNSD-u i njihovim partnerima da ona (politička volja op.a.) mora postojati jer je to jedina mogućnost izlaska iz pozicije status quo, a kako to obično kod nas biva, kada malo pomjerite početne pozicije, onda se desi da vas proglase izdajnicima. Mislim da je Trojka napravila dva značajna koraka – BiH ima kandidatski status i početak pregovora s Evropskom unijom.
Slaven Kovačević i Zlatan Begić pozivali su na ispitivanje uloge Duške Jurišić u razvaljivanju presude Kovačević. Dematovali ste sva njihova saznanja iz kuloarskih priča. Tada ste tvrdili da se to koristi za razračunavanje između političkih stranaka i da se taj slučaj koristio da se pokaže da pod “protivljenjem građanskoj državi, relativizaciji UZP-a, da Naša stranka radi u korist interesa Republike Hrvatske, HDZ-a i SNSD-a”. Da li je slična situacija i sada na sceni, bez da ste vi u fokusu, ali jesu možda neke druge vaše kolege?
I protiv Naše stranke, njenog rukovodstva i mene bez obzira na to što nisam njihova članica, ali jesam bila kandidatkinja i u ime te stranke jesam na funkciji zamjenice ministra za ljudska prava, sve te optužbe su potpuno besmislene, dakle, nemaju apsolutno nikakvog smisla. Sada vjerujem da je Naša stranka jedna od onih koja ima najviše razloga da navija za istinsku građansku državu i za provedbu svih presuda koje je donio Evropski sud za ljudska prava. I nije riječ samo o presudi u slučaju Slaven Kovačević nego i o još njih pet. U praktičnom smislu to bi značilo da bi brojni ljudi iz Naše stranke mogli da se kandiduju na Općim izborima za članove Predsjedništva BiH. Ja bih rekla ime favorita i nekoga ko bi mogao biti ozbiljan pretendent i to je Dragan Mioković. Kada govorim o drugim strankama i ljudima koji su na listi popularnosti to je sigurno Saša Magazinović i Miro Lazović. To bi otvorilo mogućnosti ljudima poput Ilije Cvitanovića, Slavena Raguža, Ilijaza Pilava i Ćamila Durakovića da budu kandidati za članove Predsjedništva. Provedbe su spore, one zahtijevaju ustavne promjene. Ako bi se sada Ustav mijenjao, to znači dvotrećinsku većinu u Parlamentu BiH. Sve ove presude idu u moju korist. U korist građana koje su nacionalnosti koje sam ja, koji žive u Federaciji BiH, koji se zovu kao što se zovu Duška Jurišić i zašto bih ja radila protiv sebe?
Ministar Sevlid Hurtić je u intervjuu na drugoj televiziji rekao da vaš rad nema vidljivu korist. Kako komentarišete ovu izjavu, način na koji je data i šta biste istakli kao svoje najvažnije rezultate koje ste postigli u proteklom periodu?
Kada je riječ o ovome, prije svega treba poštovati državne institucije među kojima je Ministarstvo za ljudska prava, dakle, pojedinačno i javne ličnosti, a ja sam u javnom prostoru malo duže od gospodina Hurtića – 30 godina. Duška Jurišić i Sevlid Hurtić na jednu stranu, a Ministarstvo za ljudska prava, ministar i zamjenica ministra na drugu. Konkretno ću reći šta sam uradila. Prije svega reformska agenda podrazumijeva dekriminalizaciju klevete i koliko god to javnosti ne bilo značajno ja vam moram reći da su u godini dana donesene 122 krivične prijave u RS i to ne protiv novinara već građana i to je ono na šta smo upozoravali. Dakle, činjenica da je reformskom agendom koja ima roka do 4. decembra da bude predata u Brisel kako bi se ispunili uslovi za prvi novac iz Plana rasta koji bi trebali da stignu u BiH, predviđeno je ukidanje kriminalizacije klevete u RS. Recite mi glas ministra ili bilo kojeg političara u BiH koji se suprotstavio kriminalizaciji klevete učinjene kroz Krivični zakon RS tokom prošle godine izuzev mene. Ovo naravno nije bila aktivnost jednog čovjeka, nevladine organizacije su se uključile, ali ja ću vas podsjetiti da su se ministarstva najznačajnijih zemalja EU oglasila po brojnim pitanjima, ali i zbog kriminalizacije klevete. Drugo je neradna nedjelja. Predsjednica sindikata Mersiha Beširović je nakon prošlogodišnjeg praznika rada došla u moj kabinet i ja sam pitala kakvi su zahtjevi i jedan od njih je bila neradna nedjelja. Dakle to nije eksplicitno radno pravo koje se stiče iz Zakona o radu nego se uz aktivnosti s Amirom Hasičevićem, ministrom unutrašnje trgovine, što je bio prijedlog sindikata, ugradila norma koja omogućava da trgovinski objekti budu zatvoreni nedjeljom, ali i za državne i vjerske praznike. Treće što me stvarno zateklo jeste da smo mi u periodu od marta 2023. godine do marta 2024. godine imali po jedan fizički napad na povratnika. Skrenuli smo pažnju na to i zamolit ću sve te ljude koji su napadnuti kaže javno šta nisam uradila. Dakle, ako oni kažu da nisam, onda ćemo gospodinu Sevlidu Hurtiću vjerovati.
Sukob s ministrom eskalirao je u javni prostor. Jeste li pokušali riješiti ove nesuglasice interno? Medijska razmjena optužbi šteti imidžu ministarstva?
Postoje interna pravila koja nalažu da ministarstvo mora imati sastanke Kolegija. Nažalost, sastanci Kolegija niti stručnog niti užeg se ne održavaju. Stručni kolegij treba sazvati sekretarka ministarstva barem jednom mjesečno, a uži kolegij treba sazvati ministar. To je nešto što se ne događa i šteti ne samo meni i njemu već i svim uposlenicima u ministarstvu. Dakle, postoje pravila i online interni način komuniciranja i informisanja. Brojne informacije s tim u vezi su uskraćene.
Ogroman je broj negativnih tekstova o uvođenju neradne nedjelje, podrška koju su građani davali ženama u trgovini je čini se samim tim dosta splasnula? I s obzirom da u RS nedjelja nije neradna barem ne u većem dijelu entiteta, i jedan od argumenata kritičara je da će se zarada preliti u drugi entitet. Ima li načina da se ovo pitanje riješi na državnom nivou ili bar ima li naznaka da bi se moglo usvojiti slično rješenje i u drugom entitetu?
Radno pravo uređuju entiteti i to nije moguće riješiti na državnom nivou, barem ja ne znam propis kroz koji bi se to riješilo. Bilo bi divno, ali to nije moguće. Neki dan sam čula jednog poslodavca da postoji mogućnost da plate stagniraju zbog neradne nedjelje što je nonsense (nebuloza). Dakle, ako postoje uslovi za porast plata ne vidim nikakvog razloga da se to vezuje za neradnu nedjelju. Neradna nedjelja je zapravo označena kao porodični dan i to prije svega omogućava ženi da se relaksira uz porodicu i nama da promijenimo navike da taj dan iskoristimo za odmor. Kada je riječ o drugim pravima to je ono što je važno i o čemu je gospođa Beširović govorila, a to je da svako ima pravo na dva slobodna dana, prekomjerni sati moraju biti plaćeni i moraju biti ograničeni u suprotnom može se pozvati inspekcija i kazniti poslodavca i to je ono što je ugrađeno u zakon.
Kako komentarišete navode da je odluka o neradnoj nedjelji zapravo priča o lobijima većih trgovačkih lanaca i udovoljavanja njima, a nikako interesu manjih biznisa ili građana?
To nije tačno.
Danas je međunarodni dan djeteta kako komentarišete da se udruženja okupljena u cilju zaštite djece tako aktivno udružuju u entitetu RS i djeluju na vladajuće strukture koji ne usvajaju sličan zakon? Izbacuju riječ gender – rod i slično? Kome nije jasno, šta je ustvari prema vašem mišljenju definitivan cilj antirodnih pokreta pogotovo u društvu koje se temelji na patrijahalnim vrijednostima poput našeg? Pri tome udruženja za djecu zaboravljaju da su upravo djeca indirektne ili direktne žrtve nasilja?
I kada je riječ o FBiH i o RS pokušaj intencija je da se kazne povećaju, ali je prije svega intencija na prevenciji i obrazovanju. Primili smo određene kritike da nam društvo ne valja i ako to istaknete u javnosti, pogotovo ako ste ministar pravde sa razlogom doživljavate kritike, a ono što bi trebala biti pouka od 11. augusta 2023. godine (kada je ubijena Nizama Hećimović op.a.) to je dan poslije kada su održani najveći protesti nakon onih od 7. februara 2014. godine kada su paljene zgrade kantonalnih vlada i zgrada Predsjedništva BiH. Zahtjevi su bili jasni – žešće sankcionisanje i jasno sankcionisanje femicida. Kada je riječ o Zakonu o zaštite od nasilja u porodici on je u RS propao upravo zbog riječi femicid. Nevladin sektor je kritikovao što se dugo čeka na Nacrt ovog zakona u FBiH, ali ne vidim da je iko od njih protestovao i imam saznanja da su se poprilično podijelili o ovoj temi. Ova zakonska rješenja prema onome što nam je predočeno su bolja u odnosu na ono što imamo i ne bih pod svaku cijenu išla na to da postoje krivična djela femicida i da sutra niko ne bude sankcionisan kao što se to dešava u Hrvatskoj ili Sjevernoj Makedoniji gdje imaju krivična djela femicida i niko nije po tome presuđen. A pravosudne institucije se brane navodeći da ukoliko bi se određivale kazna za ubistvo žene onda bi se morale povećati kazne i za ostala krivična djela. Dakle, u pitanju su kriteriji.
