Vraćam se u 2023. kada sam ovdje napisao kolumnu “Pravda je spora ali dostižna”, a komentar sam temeljio na šestoj presudi Suda u Strasbourgu o kršenju ljudskih prava u Bosni i Hercegovini. Veliku pobjedu je pred međunarodnim sudijama odnio Slaven Kovačević. Objasnio sam, također, da prava i slobode određeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda imaju “prvenstvo pred svakim drugim zakonodavstvom”.
U trenutku kada utvrdi da je neka država povrijedila jedno ili više takvih prava i garancija, Sud donosi presude koje su obavezujuće za svaku državu, pa i BiH. Takve države su obavezne postupati po njima i moraju mijenjati svoje zakonodavstvo i administrativnu praksu kako se slične povrede ne bi ponavljale u budućnosti. A Evropski sud za ljudska prava (ECHR) je presudio da je Kovačević diskriminiran po etničkoj i po teritorijalnoj osnovi, jer nije mogao birati članove Predsjedništva BiH iz Republike Srpske i delegate iz RS-a u Domu naroda PSBiH (application no. 43651/22). Agentica BiH, bliska HDZ-u, zatražila je od ECHR-a reviziju postupka pozivajući se na izdvojeno mišljenje austrijske sutkinje Gabriele Kucsko-Stadlmayer.
PROHRVATSKI ČOVJEK VODI OHR
O poigravanju karijernih diplomata sa sudbinom BiH pišem već 30 godina. Govorio sam o tome i na Međunarodnoj konferenciji ANUBiH-a u novembru 2023. povodom 80 godina od Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a. Konstatirao sam i tada da već dugo hrvatski nacionalisti uz pomoć i asistenciju nekih međunarodnih diplomata gaze odluke ECHR-a, a takav isti uklon ima i srpska “elita” oličena u Miloradu Dodiku. Ove dvije politike apsolutno su saglasne u jednom – mirnom rasturanju države BiH kada se već nije moglo u ratu i pored udruživanja u zločinačke poduhvate kreirane u Beogradu i Zagrebu.
Razlika između istočne i zapadne destrukcije BiH leži u činjenici da Beograd nema podršku kakvu ima hrvatska diplomatska mašina uvezana u strukture EU, koja koristi mnogo produktivniji briselski “ćumur”, a koji ipak i pored lijepih fraza zagađuje prostor jugoistočne Evrope. Hrvatske priče o legitimnom predstavljanju, “kako bi svi narodi mogli imati svoje legitimne predstavnike u Predsjedništvu BiH i u Domu naroda”, kose se sa zdravim razumom. Plenkovićeva vlada ne krije da drži na političkom “povocu” njemačkog vrhovnog birokratu u BiH Christiana Schmidta, koji predano radi na oživotvorenju hrvatskog koncepta, a posredno i beogradskog, jer ne intervenira u RS-u koji ostavlja nedirnutim, drugim riječima, ne miješa se u vlastiti posao.
Schmidt je kao navodna treća strana od Suda zatražio da ne donese presudu u korist Kovačevića, tvrdeći da bi to destabiliziralo BiH pa da sadašnji etnički sistem treba zadržati, makar to bila i diskriminacija
Sav politički napor Schmidt je usmjerio na Federaciju. O toj opsjednutosti Federacijom najbolje govori njegovo nametanje izbornog zakona po mjeri HDZ-a, a u rezoluciji Bundestaga iz jula 2022. ovi zahtjevi su označeni kao “nacionalistički”. Šef OHR-a, koji bi morao držati ekvidistancu prema svima u BiH, najprije je dirao u Ustav, najvažniji akt Federacije, suspendirao ga na jedan dan da bi omogućio povlašten status HDZ-u i njegovim bošnjačkim saveznicima koji osluškuju eho iz nekih zapadnih ambasada.
