Majstor političkog dima i magle – predsjednik entiteta RS, koga uporno pokušava tretirati kao „drugu srpsku državu na Balkanu“ – Milorad Dodik – korak po korak dolazi do pozicije iz koje neće imati kuda.
Sve je bilo dobro dok se entitet RS nije udarilo po džepu.
Sada kada su presušile finansijske slavine svježeg kapitala, a entitet RS praktički isključen od ostatka finansijskog tržišta – Dodiku ne preostaje ništa drugo, nego da za svježi novac moljaka od koga stigne.
Izbor je za njega – jednostavan, logičan i jedini mogući.
Kada ne može na Zapadu dobiti šta traži, Dodik traži lovu na istoku. Za oko mu je zapela organizacija zemalja poznata pod akronimom BRICS (eng. cigle), čija bi Razvojna banka trebala posuditi nešto novca dekintiranom Dodiku i njegovoj ekipi. To je plan, zbog koga je potegao do ruskog Kazanja i još jednom stao uz Putina i Lavrova.
On bi koju „ciglu“ od BRICS-a, dok ne prođe oluja… međutim, ima tu jedan „mali problem“.
Naime, iako bi to Dodik žarko želio, RS nije država niti ima međunarodno-pravni suverenitet i subjektivitet. Ostaje mu samo pozicija „promatrača“. „Drvena medalja“ i mala nagrada za očekivano ponašanje i pravdanje poteza Moskve. Posebno u vezi sa agresijom na Ukrajinu.
Zato se sada poziva na „poznanstva i prijateljstva“.
Dodik dobro zna da od tapšanja po njegovim širokim ramenima nema ništa, pa pokušava da se nekako izvuče… preko države, koju stalno otvoreno negira i nipodaštava!?
Najavio je da će entitet RS zatražiti od Parlamentarne skupštine BiH saglasnost kako bi u određenom formatu BiH bila prisutna u organizaciji BRICS.
Određenom formatu!? Da nije, možda u nekom finansijskom?
„Mi ćemo od Parlamenta BiH zatražiti tu saglasnost, kako bi mogli aplicirati za neke od oblika organizacije koja se zove BRICS. Hoću da kažem da BRICS nije antiogranizacija. Nije uperen ni protiv koga, ni protiv EU, ili bilo koje druge asocijacije i zemlje“ – rekao je Dodik.
Na ovom primjeru Dodik je samo pokazao vlastitu nemoć, jer se zalaže za inicijativu za koju unaprijed zna da je osuđena na propast, ali… eto očajnički pokušava želi ostaviti utisak da nešto radi, jer mu je to zadnja slamka spasa.
Isuviše naivno… da bi bilo moguće, ali samo to je i preostalo Dodiku, koji i sam dobro zna da nigdje nema „besplatnog novca“, te da finansije uvijek, ali baš uvijek… idu ruku pod ruku sa drugim interesima: ekonomskim, političkim… geopolitičkim.
Pokušaj „vadione“ preko BRICS-a zato je samo još jedna cigla u zidu, koga je Mile godinama izgradio prema Zapadu vjerujući da može balansirati i prkositi. Bez posljedica.
Zato jer ima „moćne zaštitnike“.
Naivno je to poigravanje sa interesima građana, koje Dodik, navodno, štiti i zastupa. Prava usluga (svim) građanima BiH bila bi njegovo odustajanje od maksimalističke politike „što gore – to bolje“ i prihvatanje geopolitičkih realnosti, ali to je sada… isuviše kasno.
Možda i nije, ali uz neugodne koncesije i povlačenja poteza koje siguno ne bi politički preživio, jer bi praktički odustao od svega onoga za što se godinama zalagao.
