Mislilac i filozof, humanista i pravnik, državnik kojem se divio Istok, a poštovao ga Zapad, prvi predsjednik nezavisne Bosne i Hercegovine, vrhovni komandant Armije RBiH, cjeloživotni borac za ljudska prava i slobodu. Tako rahmetli Aliju Izetbegovića opisuju lideri brojnih zemalja, prijatelji, bivši saradnici…
Predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA) Bakir Izetbegović i sin Alije Izetbegovića, u razgovoru za agenciju Anadolu govorio je o ocu, njegovom životu i djelima, odnosu prema stranim zvaničnicima i ulozi u najtežim vremenima u Bosni i Hercegovini, ratu ‘90-ih godina.
Život i djelo Alije Izetbegovića, i 21 godinu nakon njegove smrti, svojevrsni su uzor mnogim ljudima, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i u brojnim drugim zemljama. Brojni su njegovi savjeti kojim se vode ljudi u Bosni i Hercegovini i svijetu.
“Mladima bih preporučio njegovu knjigu ‘Moj bijeg u slobodu’, jer ju je Alija Izetbegović faktički napisao u zatvoru, kada je imao jako puno vremena. To su njegove misli, njegovi nasihati, ali i misli drugih ljudi, osvrt na historijska događanja, čak i geografske činjenice. On je bio islamski pisac, mislilac, ali je bio i državnik i vojskovođa koji je napravio vojsku nakon 500 godina, a koja je u nevjerovatnim uslovima uspijevala da nadjača snažnije vojske od sebe, da napravi državu”, istakao je Izetbegović.
Smatra da se itekako treba upoznati sa djelom i mišlju Alije Izetbegovića.
“Ustvari, njegov čitav život je poruka da se, ako ste na pravim vrijednostima, sa pravim uvjerenjem, upornošću i strpljenjem sve može nadvladati. To je poruka života rahmetli Alije Izetbegovića. Komunistički svijet koji je išao odavde do Kine, Sibira, Indokine, izgledao je nesavladiv, a mi smo bili unutar njega. On je uzimao ljudima živote i slobodu kako je htio. Jedan naopaki sistem koji se pozvao na socijalnu pravdu, a da bi sve to pretvorio u užasne nepravde, konc-logore, gole otoke, a pri tome nije dopuštao kritiku. Za riječ se išlo u zatvor. Alija Izetbegović mu se suprotstavio i onda je dva puta bio na robiji, među zatvorskim zidovima”, podsjetio je Izetbegović.
Jednoga dana, kako je kazao, nestao je taj komunistički svijet.
“Tada je Alija Izetbegović izašao na slobodu i postao predsjednik. Jedan mali čovjek je nadvladao. Slična stvar je bila sa opkoljenim Sarajevom. Dakle, više nisu zatvorski zidovi, ali imamo opkoljeno Sarajevo, a Alija Izetbegović je u zgradi Predsjedništva koja je dobila 206 direktnih pogodataka artiljerijskim oružjem. Tada su ranjeni lični pratioci Alije Izetbegovića, neki teško. Tri stana, koja je promijenio tokom rata, su pogođena i spaljena, tri automobila u kojim se vozio. On je sve to izdržao. Jednoga dana, nema više te sile koja drži pod opsadom Sarajevo, nema te vojske koja je počinila genocid, a rahmetli Alija je ostao. To je poruka njegovog života”, istakao je Izetbegović.
– Alija Izetbegović u privatnom životu –
O Aliji Izetbegoviću govore njegova djela dostupna javnosti. Međutim, malo stvari je poznato iz njegovog privatnog života.
“On nije bio čovjek koji je tako lako dijelio savjete. Pisao je ono što je smatrao da bi ljudima moglo biti od koristi ili zanimljivo, ali nije, da tako kažem, puno pametovao. Jeste svojim načinom života. Nikada me nije stavio pred sebe pa me puno savjetovao. Bio je dobar i tolerantan otac. Puštao me je da pravim neke greške, da učim na njima i da se malo opečem u životu. A takva iskustva čovjeka najbolje usmjere i upute. On je za mene bio kao neki anker za kojeg sam se uvijek držao, za kojeg sam znao da može sve da riješi. Dakle, porodične i moje eventualno probleme, probleme naroda koji je izložen agresiji. To je bio rahmetli Alija Izetbegović, jedan dobri, dobronamjerni, sposobni čovjek koji prašta i uvijek iznova ruku pruža. S kojim ste, ne samo otac i sin, nego i prijatelj s kojim možete o bilo čemu da pričate. Bio je idealan i strpljiv sagovornik za razne teme”, kazao je njegov sin za Anadolu.
U sjećanje su mu se najviše urezale te neke slike iz ranog djetinjstva.
“Jako sam ga volio. Volio sam samo da ga vidim. Bio je često odsutan pa bi ga poželio. Pravio je neke centrale u Crnoj Gori pa ga nije bilo mjesecima. Ujutro se budim, a on u krevetu pored mene. To su neke prve slike koje sam zapamtio. Mnogo toga smo zajedno prošli i mnogo je slika koje su bile i teške i lijepe”, pojasnio je Izetbegović.
Sjeća se da je bilo mnogo i lijepih i ružnih, sretnih i tužnih trenutaka kojim su zajedno svjedočili.
“Alija Izetbegović je proveo devet godina na robijama, dva zatvora, dva rata, genocid…”, pojasnio je Izetbegović.
Prema njegovom mišljenju, najtužnije vrijeme je bilo početak ljeta 1992. godine kada je masovno krenula oružana sila na Bosnu i Hercegovinu i kada su formirani koncentracioni logori i kada je krenulo ubijanje.
“Alija to nije mogao da zaustavi. Kulminacija je bila par godina iza toga, u Srebrenici. Vjerovatno je to ipak za njega bio najteži dan, kada su mu javili da pada Srebrenica, da odvode ljude, da ljudi nestaju, da se registruju masovna stratišta i grobnice, a NATO neće da reaguje. To je vjerovatno najteži momenat. Tu je i neki Bajram kada je otišao da razgovara sa paraplegičarima i satima se nije vratio. Ne znam da li sam ga ikada vidio nesretnijeg nego kada se vratio tog dana. Poslije višesatnog razgovora sa paraplegičarima, ljudima koji su ostali u kolicima, momci, naši borci…Tada je možda bio najneraspoloženiji u životu”, ispričao je Izetbegović.
Sjeća se i lijepih trenutaka, kada je njegov rahmetli otac bio sretan čovjek.
“Bio je porodičan čovjek, jako vezan za porodicu. Smatrao je da je to najveća vrijednost. Smatrao je da je najbitnije da čovjek čuva zdravlje i porodicu. Jako nas je volio, a i mi njega. Tu je dolazak prvog unučeta. Čekali smo ispred bolnice, a kada je čuo da je njegova najstarija kćerka rodila zdravo dijete i da je i ona dobro, mislim da sam ga tada vidio kao najopuštenijeg. Poslije će biti još velikih događaja. Alija će se od zatvorenika prevoriti u predsjednika. Bili su neki obrati u njegovom životu. Bilo je i u ratu uspjeha naše Armije, bilo je momenata kada je bio dobro raspoložen. Međutim, mislim da se njegovo dobro raspoloženje vezalo za neke obične stvari, da se provede vrijeme s porodicom, da ode na izlet sa prijateljima, unučadima”, kazao je Izetbegović.
– Alija Izetbegović i Yasser Arafat –
Radeći na pripremi sadržaja u povodu godišnjice smrti rahmetli Alije Izetbegovića u Arhivu Bosne i Hercegovine smo pronašli njegovo pismo upućeno bivšem palestinskom predsjedniku Yasseru Arafatu. Izetbegović je podsjetio na stav njegovog rahmetli oca kada je riječ o Palestini i palestinskom narodu prije više od pet decenija.
“Rahmetli Alija Izetbegović i Yasser Arafat su imali jako dobre odnose, razumijevanje i simpatiju. Dva uporna borca koja su izdržala teška iskušenja boreći se, jedan za slobodu ovdje u Bosni i Hercegovini, a zatim i za samu državu Bosnu i Hercegovinu, a drugi za slobodu Palestinaca i državu Palestinaca. Jako su se dobro razumjeli. Nekako su zajedno i otišli. Postoje zadnja pisma koja je rahmetli Alija Izetbegović uputio Arafatu iz bolnice, možda 15-tak dana prije nego što će preseliti na bolji svijet i odgovor Yassera Arafata”, kazao je Izetbegović.
Kada je riječ o Palestini, istakao je da je rahmetli predsjednik Izetbegović prije 55 godina napravio relativno kratak ali sažet osvrt na genezu onoga što se u to vrijeme dešavalo na tom području.
“Jako dobar materijal i dijagnoza stanja koja se nije mnogo promijenila u ovih 50-ak godina, samo se pooštrila i intenzivirala agresija Izraela nad Palestinom i Palestincima. Alija Izetbegović konstatuje da se ustvari radi o jednom nasilnom konceptu, pokušaju da se sebi daju veća prava nego što ima ostali dio ljudskog roda. Da se sebi, kao nekom izabranom narodu, dopusti nešto što nikome drugom nije dopušteno, što ovih dana kulminira u Gazi. Alija Izetbegović konstatuje da je krivica i Arapa i muslimana generalno što su svojom slabošću dali za pravo Izraelu da se tako ponaša. Da zaista misli da može da dođe na tuđu teritoriju, da je otima, da otima imovinu ljudi, da ih istjeruje iz kuća, da ih stavlja u zatvor, da im uzima živote, kao što to sada gledamo u Gazi. Smatra da je slabost i loša reakcija ohrabrila Izraelce da konačno pokušaju da dovrše taj projekat ‘velikog Izraela’. Alija, prije 55 godina, poziva Arape i muslimane da i zbog sebe i zbog Jevreja ojačaju i daju pravi odgovor”, istakao je Izetbegović.
Podsjetio je da je rahmetli predsjednik tada pozvao Arape i muslimane da naprave mir i red u Palestini i samom Al-Qudsu (Jerusalem), koji ne pripada samo Jevrejima.
“Uvijek se pred jakim nasilnikom povlače ljudi. To stalno gledamo kroz historiju. Gledali smo i kada je Hitler radio šta je radio Jevrejima, kako su se drugi povlačili pred njim. Čak u to vrijeme Jevreji nisu bili dobrodošli u neke zemlje, nisu im davali azil, da ne bi naljutili Hitlera. On je potrajao desetak godina i otišao. Bog svima da vrijeme, a potom im ga uzme. Mislim da će slična stvar biti i sa Izraelom, samo što će ovaj put to vjerovatno biti veoma dramatično”, kazao je Izetbegović za AA.
Mišljenja je da bi na Bliskom istoku moglo doći do vrlo loših scenarija.
“Međutim, mislim da se ovoga puta neće povući ljudi pred nasiljem Izraela. Ako ovako nastavi, Izrael će ući u sukobe sa Libanom, susjednim zemljama, Iranom, koji mogu da se pretvore u agoniju za Izrael. Nadam se da nećemo doći do nekih Biblijskih scenarija, armagedona itd. Treba sve učiniti da se zaustavi Izrael, da se pomogne i jevrejima da dođu do jedne države koja može da živi u miru sa svojim susjedima. Nije cilj niti rješenje da se ukine Izrael, treba napraviti ono što traže Ujedinjene nacije – dvije države koje žive u miru jedna pored druge”, istakao je Izetbegović.
Izetbegović smatra da bi Izrael mogao da živi u miru sa svojim komšijama.
“Međutim, on pokušava da dominira, nadjačava, ubija, silom uzima ono što misli da je njegovo pravo. To je ustvari jedna fašistička ideologija koja misli da ima pravo na te stvari. Nažalost, cionisti iz vlastitog iskustva nisu naučili. Na svojoj koži su osjetili šta je fašizam, a sada rade slične stvari”, rekao je Izetbegović.
– Odnos Alije Izetbegovića i Recepa Tayyipa Erdogana –
Poznata je priča o posjeti sadašnjeg turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana Aliji Izetbegoviću dok je bio u bolnici.
“Imamo mi, kao porodica, različite veze za Turskom. Između ostalog, Alijina jedna nana je iz Uskudara u Turskoj. Alija je djelimično i genetski vezan sa Turcima. Međutim, mislim da većina Turaka i ne zna za ovu činjenicu, ali su prepoznali nešto u njemu. I dan-danas na njegovom mezaru su ljudi iz Turske. Vjerovatno je to tako jer je bio dobar musliman, intelektualac, a uz to sve i ratnik koji je vodio svoju zemlju do pobjede”, pojasnio je Izetbegović.
Naglasio je da Turci jako vole život i djelo Alije Izetbegovića, a da je on jako volio Istanbul.
“To je bio grad u koji je on najradije odlazio. Zatim dolazi Recep Tayyip Erdogan, harizmatični, u tom času vjerovatno i najbolji gradonačelnik na svijetu, koji rješava hronične probleme Istanbula, a koji su izgledali nerješivi. Zatim je Erdogan postao i vrlo uspješan premijer Turske, koji je također rješavao probleme te zemlje, vraćao samopouzdanje, vratio demokratiju i slobodu u Tursku. Alija ga je prepoznao kao takvog. Njih dvojica su slični, i kao muslimani u politici, koji su se oslanjali na neku muslimansku, islamsku agendu. Koji se nisu stidjeli toga i koji su razbijali komplekse svog naroda kroz to”, poručio je Izetbegović.
Dok je rahmetli Alija Izetbegović ležao u bolnici, posjetio ga je Erdogan.
“Pozvao je Erdogana koji mu je došao možda dan, dva pred smrt. Ostavio mu je u emanet da se brine za Bosnu i Hercegovinu. Alija Izetbegović je procijenio da Erdogan neće izdati amanet. Puno je onih koji očekuju podršku od Turske ili predsjednika Erdogana. Međutim, Alija mu je na ovaj način stvorio obavezu. Erdogan nosi taj amanet i uvijek mi to napomene, kaže da se amanet mora izvršiti. To je možda jedna od posljednjih dobrih stvari koje je rahmetli Alija uradio faktički u posljednjim satima života”, dodao je Izetbegović.
– Ko je bio Alija Izetbegović –
Prvi predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović umro je 19. oktobra 2003. godine od zatajenja srca. Prema procjenama, posljednjem ispraćaju Alije Izetbegovića prisustvovalo je više od 100.000 ljudi, kao i veliki broj bosanskohercegovačkih i međunarodnih zvaničnika. Pretpostavlja se da je to bio najveći broj ljudi koji je ikada prisustvovao nekoj dženazi u Sarajevu.
Alija Izetbegović bio je prvi predsjednik međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine i vrhovni komandant Armije RBiH tokom agresije na BiH. Rođen je 8. augusta 1925. godine u tadašnjem Bosanskom Šamcu, a umro je 19. oktobra 2003. godine u Sarajevu. Sahranjen je na šehidskom mezarju “Kovači” u Sarajevu.
Odrastao je i školovao se u Sarajevu, gdje je i diplomirao na Pravnom fakultetu. Kao pravni savjetnik, radio je u više sarajevskih preduzeća. Zbog svojih političkih opredjeljenja i djelovanja dva puta je zatvaran i osuđivan. U poznatom, politički montiranom, “Sarajevskom procesu”, kao prvooptuženi u grupi od trinaest muslimanskih intelektualaca, osuđen je na 14 godina zatvora.
Pokrenuo je formiranje Stranke demokratske akcije i na prvoj osnivačkoj skupštini SDA, 25. maja 1990. godine, postao njen prvi predsjednik. Nakon pobjede SDA na prvim višestranačkim parlamentarnim izborima, 1990. godine, Izetbegović je izabran za prvog predsjednika Predsjedništva Republike BiH.
Nakon prvih poslijeratnih višestranačkih izbora, 1996. godine, izabran je za člana, a potom i za predsjedavajućeg Predsjedništva BiH.
Poslije deset godina obavljanja funkcije člana Predsjedništva BiH, iz zdravstvenih razloga, 2000. godine, podnio je ostavku na mjesto člana Predsjedništva BiH. Autor je većeg broja publicističkih radova, studija i knjiga koje su prevedene na više svjetskih jezika.
