U srpsko-hrvatskoj politici i danas imamo elemente zbog kojih je osnovan Tribunal, hoće li novi lideri tih politika u zatvor?
Nakon što je novinar večernjeg lista iz Mostara Zoran Krešić iznio niz opservacija o tzv. HZ HB, koja je presudama Haškog tribunala označena kao sredstvo udruženog zločinačkog plana, jasno je da de facto i de iure tzv. HZ HB živi kroz Hrvatski narodni sabor (HNS).
Zoran Krešić je umnogome pojednostavio i praktično javno iznio sve ono što svi znamo, a to je da je HNS i svi oni koji su dio HNS paradržavna tvorevina koja egzistira mimo svih normativnih i zakonskih akata u Federaciji BiH.
Ako je HNS registrovan po zakonu o udruženjima i fondacijama, u tom slučaju dio HNS-a ne mogu biti političke partije koje participiraju u vlasti.
Ako baštini tradiciju tzv. HZ HB (Krešić tvrdi da baštini), u tom slučaju krši KZ FBiH i KZ BiH.
Dakle, sada je pitanje imaju li nadležni organi želju, volju, znanje i htijenje da sankcioniraju organizacije i pojedince koji ruše ustavni poredak Federacije BiH.
Krešić je otišao i korak dalje i “očekuje od HDZ-ovaca i svih koji su uključeni u vlast da blago rečeno rade na rušenju Federacije…”
Rušenje BiH devedestih od strane raznih “krešića” proizvelo je hiljade ubijenih, sistem logora i deportacija kroz zločinački poduhvat, a ako nadležne institucije ne reagiraju i ne procesuiraju pojedince i zabrane rad nelegalnih organizacija koje pozivaju na reafirmaciju tzv. HZ HB, onda i apeli Američke ambasade postaju “mrtvo slovo na papiru”.
Krešić zna da su potpis na ukidanje tzv. HZ HB stavili predsjednik Republike Hrvatske i predstavnici upravo tzv. HZ HB, i da je prethodno politika uspostave tzv. HZ HB doživjela politički i vojni poraz u BiH.
Krešića ćemo podsjetiti šta se nalazi u presudama Haškog suda koji je jasno utvrdio da je tzv. HZ HB bilo sredstvo u razbijanju BiH i pokušaj odvajanja dijela teritorija BiH, “da su Franjo Tuđman, Mate Boban i Jadranko Prlić i dr. pokrenuli UZP kojem je krajnji cilj bio da se, u kratkom roku ili tokom dužeg perioda, teritorije u BiH za koje se tvrdilo da pripadaju Hrvatskoj zajednici (budućoj Republici) Herceg-Bosni ujedine u okviru ‘Velike Hrvatske’. Franjo Tuđman je smatrao da su HR HB i HVO sredstvo da hrvatske granice dosegnu svoj maksimalni obuhvat.”
Tribunal u Hagu također je utvrdio da se “Franjo Tuđman zalagao za podjelu BiH između Hrvatske i Srbije, i to na način da se dio BiH pripoji Hrvatskoj ili, ako to ne bude moguće, postojanjem unutar BiH autonomne hrvatske teritorije koja bi bila usko povezana s Hrvatskom.
Naime, u periodu od 1990., pa najranije do kraja 1992. godine, Franjo Tuđman se više puta, sastao s predsjednikom Srbije Slobodanom Miloševićem radi preciziranja ‘planova’ za podjelu BiH između Hrvatske i Srbije: većina bosanskih Hrvata ušla bi u sastav Hrvatske, a većina bosanskih Srba ušla bi u sastav Srbije, čime bi bosanskim Muslimanima preostala samo mala autonomna zona oko Sarajeva.”
Isto tako, sudije Tribunala su zaključile da je “Franjo Tuđman nastupao na dva načina: u jednoj verziji se zalagao za poštivanje postojećih granica BiH jer je znao da je međunarodna zajednica protiv podjele BiH, dok se u drugoj zalagao za podjelu BiH između Hrvata i Srba.”
Dakle, na stolu imamo ponovo sve ono zbog čega je i formiran haški Tribunal, imamo iste projekte, samo su izvođači drugi, jer su oni prvi u zatvoru.
Kad će ovi drugi, vidjet ćemo!
