Odnosi između Beograda i Sarajeva nisu onakvi kakvi bi trebali biti kod dva susjeda, kaže u intervjuu za Danas.rs Dennis Gratz, zastupnik DF-a u Federalnom parlamentu i kandidat za načelnika sarajevske općine Centar na Lokalnim izborima u oktobru.
Gratz poručuje da Sarajlije vole Beograd, pjevača EKV-a Milana Mladenovića i historičarku Latinku Perović, a ne lidera radikala Vojislava Šešelja.
Govoreći o eventualnom uticaju iz Srbije na Lokalne izbore u oktobru, Gratz je ukazao na općinu Srebrenica, gdje se, prema njegovim riječima, režim predsjednika Srbije Aleksandra Vučića “smatra strateški bitnim da Dodikov čovjek bude na čelu Srebrenice”.
Gratz dodaje i to kako se Vučić trudio da bude percipiran kao neko ko je u dobrim odnosima s tadašnjim načelnikom Srebrenice Ćamilom Durakovićem, a zapravo je u tajnosti radio sve da spriječi reizbor Bošnjaka za načelnika Srebrenice.
Danas.rs: Za početak, kako biste ocijenili odnose Sarajeva i Beograda?
Gratz: Odnosi između Sarajeva i Beograda nisu kakvi bi trebali biti odnosi glavnih gradova dvije susjedne države. Beograd, koji mi u Sarajevu volimo, jeste Beograd pisca i filozofa Radomira Konstantinovića, Milana Mladenovića, Latinke Perović, pisaca Mirka Kovača i Filipa Davida i drugih, koji su 80-ih simbolizirali ono najbolje što je Beograd imao, a 90-ih su govorili istinu o zločinima nad građanima Sarajeva.
Problem je što, umjesto navedenih veličina, u današnjoj srbijanskoj javnosti mnogo veću snagu ima riječ ratnih zločinaca, kao što su Vojislav Šešelj, i njihovi simpatizeri. Mnogi Beograđani, pa i neki moji prijatelji među njima, ljuti su što je tako, ali nažalost tako je već godinama.
Kada je Srpska napredna stranka došla na vlast, Filip David je kazao da se Vučić, aktuelni ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić i Tomislav Nikolić moraju izviniti Sarajevu zbog svega što su radili 90-ih, kako bi se otvorila nova stranica. Oni to nisu uradili.
Predsjednik Srbije bi, u trenucima kada u očima Zapada želi graditi imidž “regionalnog faktora stabilnosti”, najviše volio da se jednostavno ne priča o prošlosti, a kada mu je potrebno da ojača svoju poziciju među nacionalistima, onda ne preza od revizionizma, kao što smo to vidjeli u slučaju njegovog angažamana na temu Rezolucije o Srebrenici.
Ako ne dođe do promjene, to će još dugo opterećivati odnose, jer pitanje prošlosti je i pitanje o budućnosti. Izvesti to na individualni, čisto ljudski nivo. Skoro svakoj porodici u Sarajevu je neko ubijen ili ranjen. Kako možete graditi povjerenje sa nekim, poput Vučića, ko podržava ubice vaših članova porodice?
Uz najbolju volju, to je nemoguće. Jedino što spašava odnos između dva grada jesu lični odnosi ljudi, kulturnih i drugih grupa, koje su alternativa onome što simbolizira Vučić, i to je nada.
Danas.rs: Kako vidite posjetu šefa CIA-a Williama Burnsa Sarajevu, Beogradu i Prištini?
Gratz: SAD imaju ključnu ulogu u čuvanju regionalnog mira. Dolazak šefa CIA-e u region, znači da američke vlasti žele ostaviti dojam da su prisutne i angažovane u regionu.
Danas.rs: Koliko je realna tvrdnja da je predsjednik Rs Milorad Dodik zbog svojih secesionističkih prijetnji isprovocirao dolazak šefa jedne od najmoćnijih obavještajnih agencija?
Gratz: Činjenica da je šef američke obavještajne agencije našao vremena da dođe u BiH znači da je imao dobar razlog. Činjenica da je na sastancima razgovarao o secesionističkoj politici vlasti Rs također je jasan signal.
Danas.rs: Kada smo kod Dodika, kako vidite njegov nagli zaokret nakon odlaska Burnsa da “otcjepljenje nikad nije bila njihova politika”?
Gratz: Radi se o taktičkoj izjavi. S obzirom da se američki pritisak na režim u Rs povećao i materijalizirao kroz finansijske sankcije, Dodik nastoji predstaviti sebe u ljepšem svjetlu. Mislim da se nada dolasku Trumpa na vlast i cilj mu je da do tada politički preživi, pa će, ako dođe do promjene u Washingtonu, vidjeti šta su nove mogućnosti.
Ko god bio na vlasti u Washingtonu, o eventualnoj secesiji Rs sigurno neće odlučiti Dodik, već vlast u Beogradu. I to sigurno ne bi mogla biti secesija – za koju Dodik sam nema snage – već pokušaj aneksije. Riječju, ono što Rusi rade u Ukrajini. Prijetnja miru u regiji nije primarno Dodik, već opće sponzorstvo koje mu pruža Vučić.
Haški tribunal je tu vrstu odnosa definisao pojmom opće kontrole, koju je Milošević imao nad ratnim rukovodsvom Rs. Karadžić i drugi su povlačili poteze, ali Milošević im je osigurao vojsku, logistiku i odredio im granice u kojima mogu igrati. Rat je zaustavljen kada je Richard Holbrooke shvatio da ne treba pregovarati s Palama, već vršiti pritisak na Beograd. To je i danas ključ održavanja mira.
Danas.rs: S obzirom na dosadašnje “težnje” Srbije prema BiH, svesrpskog sabora, očekuju li se bilo kakvi pritisci/uticaji iz Beograda na Lokalne izbore u BiH koji su najavljeni za oktobar i koliko su oni uopće važni vlasti u Srbiji?
Gratz: U Srebrenici, vlasti Srbije se redovno upliću u izbore, tako što prebacuju glasače iz Srbije da prevagnu u korist Dodikovog kandidata. Vučićev režim očigledno smatra strateški bitnim da Dodikov čovjek bude na čelu Srebrenice.
On se od 2012. do 2016. trudio da u zapadnoj javnosti bude percipiran kao neko ko je u dobrim odnosima s tadašnjim načelnikom Srebrenice Ćamilom Durakovićem. A zapravo je u tajnosti radio sve da spriječi reizbor Bošnjaka za načelnika Srebrenice. Nažalost, u tome pomaže i prilično nemaran odnos vlasti u Sarajevu, prema tom pitanju.
Danas.rs: Koja su Vaša očekivanja od Lokalnih izbora?
Gratz: Stranke Trojke već 4-5 godina imaju vlast u Sarajevu, i na nivou kantona i na nivou općina, a već dvije godine su vlast i na višim nivoima. Dakle, imaju sve poluge, ali promjene nema. Sarajevo ne može da stigne stepen razvoja koji imaju Ljubljana, Zagreb, a da ne govorim o zapadnim gradovima.
Mi smo ponosni na državnost BiH i identitet Sarajeva, kao glavnog grada i regionalno prepoznatljive metropole (zbog svega što smo bili u bivšoj Jugoslaviji i u nezavisnoj BiH), i zato su Sarajlije ljute na trenutnu vlast. Nekad je Sarajevo imalo smjelosti da organizira Olimpijadu, a danas vlast nije u stanju da, kako se to popularno kaže, “okreči ono što je napravljeno u Titovo vrijeme”.
Situacija je trenutno paradoksalna, jer grad ima više novca nego ikad u svojoj historiji, čak mnogo više nego u vrijeme Olimpijade, ali vlast je nesposobna, čak u toj mjeri da imamo nikad gori stepen izvršenja budžeta, npr. u centralnoj sarajevskoj općini. Ja sam kandidat za načelnika općine Centar i još uvijek ne smijem govoriti šta planiram raditi ako pobijedim, ali s obzirom da kampanja počinje tek za nekoliko dana smijem govoriti samo o trenutnom stanju.
Sarajevo je vitalan grad, čuveni sarajevski duh, koji je postojao i u najtežim trenucima agresije i opsade, i danas je živ. Vidjeli smo to u prethodnim danima, tokom Sarajevo Film Festivala (SFF), kada grad postane centar regiona. Ali to nije rezultat vlasti.
Kakav je odnos vlasti, najbolje pokazuje to što Općina Centar, iako je to obećala prije godinu, ništa nije uradila da SFF-u osigura prostorije, tako da je ono najbolje što imamo danas – kao beskućnik u vlastitom gradu.
