U stilu imperijalističkog kompleksaša “držao je lekciju” Bosni i Hercegovini.
Bugojno je opisao kao grad aparthejda, mjesto iz kojeg se protjeruje sve što je hrvatsko, pa poentirao da u tom gradu nema niti ulice sa hrvatskim imenom!
Odakle pravo šefu diplomatije Hrvatske da ureduje u drugoj državi?! Pa makar po rođenju bio Bosanac i Hercegovac.
Odakle mu pravo da dijeli lekcije i da preporučuje Bugojnu da se ugleda na Mostar.
Koji je, eto, ‘definicija multietničnosti i skladnih međunacionalnih odnosa’!
I grad nad kojim dominira najveći objekat divlje gradnje zasigurno u regionu – uključujući i Hrvatsku.
Križ, koji je davno postavljen, nije samo simbol nakana politike Grlić Radmana i njemu sličnih dragana čovića, već je i odraz bezzakonja i kriminala koji se provodi pod krinkom “ugroženosti” jednog naroda.
I nije samo križ!
U zapadnim dijelovima Mostara i dan danas su ulice posvećene ustaškim zlokovcima.
Možda takva imena Grlić Radman želi i u Bugojnu? I križ na brdu iznad tog grada?
Šef diplomatije Hrvatske sigurno želi da bugojanski mladi Bošnjaci, pod krinkom fudbalskih huligana, progone Hrvate, upadaju im u mahale, škole, presreću na cestama, tuku i maltretiraju, pljačkaju ih… dok ih policija čuva a tužilaštvo ne procesuira.
Želi li Grlić Radman da po Bugojnu, koje se treba ugledati na Mostar, murali osuđenih ratnih zločinaca budu češće viđeni i od pasa lutalica? Sigurno da želi.
Jer, Mostar mu je primjer za ugled.
Hrvatska je krajem ove sedmice, s punim pravom, na svoju “crnu listu” stavila trojicu (pro)čentičkih crnogorskih političara.
BiH to, i u slučaju Grlića Radmana ne može uraditi jer joj je takav sistem vlasti. O onima koji su na vlasti, sada nećemo.
Zato ministar vanjskih poslova Hrvatske sebi i dopušta nedopustivo.
I tako liječi komplekse.
Ali i nastoji koliko-toliko popraviti vlastiti korupcionaškim aferama u Hrvatskoj uprljani imidž.
