Mijenjati nacionalni identitet za politiku odavno je praksa u BiH. Tokom predizborne kampanje nacionalni mišići se bildaju, a kad dođe vrijeme za podjelu mandata i fotelja, sve pada u drugi plan – pa i identitet, nacionalni. Posljednji u nizu je primjera imenovanje Dragane Čavka u Upravni odbor RTRS-a, u koji je izabrana kao pripadnica bošnjačkog naroda.
Imenovanjem Dragane Čavka povrijeđen je vitalni nacionalni interes Bošnjaka, koji će u narednim procedurama tražiti da Čavka dokaže da je Bošnjakinja. Klub Bošnjaka u Vijeću naroda RS-a pokrenuo je mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa
Dragana Čavka, ranije Ristić, bila je pomoćnica ministra turizma RS-a, a dosad se izjašnjavala kao Srpkinja. Nakon udaje za tada potpredsjednika SBB-a Admira Čavku, s prezimenom je, ispostaviće se, promijenila i nacionalnu pripadnost. Čavka je samo jedan od primjera u praksi promjene nacionalnosti za fotelju.
“Imamo saznanja da Dragana Čavka nije Bošnjakinja i mi smo donijeli odluku o pokretanju vitalnog nacionalnog interesa da se provjeri je li ona Bošnjakinja ili je posrijedi nešto drugo. Vidjećemo šta će se dešavati u narednom periodu, kako će odlučiti i Vijeće ali i Ustavni sud”, kazao je Alija Tabaković, predsjednik Kluba bošnjačkog naroda u Vijeću naroda RS-a.
Čavka nije usamljen slučaj. Zbog izbornog sistema, koji u prvi plan stavlja nacionalne kvote, u Bosni i Hercegovini je postao svojevrstan trend da pojedini političari mijenjaju nacionalnost od izbora do izbora, u zavisnosti od toga nedostaje li u nekom parlamentu ili vladi Srbin, Hrvat ili Bošnjak.
“Zaspi jedne nacionalnosti, a probudi se druge zarad pozicije. Nažalost, to se preslikava i na druge sfere društva, javne ustanove – to je krajnje nedopustivo”, poručuje Srđan Ostojić, član Strateškog odbora Koalicije Pod lupom
Ovakvih primjera ima mnogi – i to upravo kod najzagriženijih patriota, koji se busaju u nacionalna prsa i stalno podvlače značaj nacionalne borbe, tvrdi politička analitičarka Tanja Topić: “Uopšte nisu gadljivi da u jednom trenutku prihvate i drugu vjeru, dugi nacionalni identitet ukoliko im on donosi određene privilegije i povlastice u društvu. Znači, oni nisu gadljivi na sve ono što nosi pripadnost nekoj drugoj etničkoj skupini dok istovremeno vrlo često šire i govor mržnje usmjeren upravo prema pripadnicima te druge etničke skupine kojoj prilaze zarad funkcija“.
“Možda će pitanje Dragane Čavka otvoriti proces da se ova oblast uredi i da se ne mnogu tek tako preko noći mijenjati nacionalna pripadnost ili, što kod nas narod kaže – vjeru za večeru, kako bi se došlo na neku funkciju“, navodi Nebojša Vukanović, predsjednik Liste za pravdu i red.
Struka smatra da se ovo pitanje mora regulisati Izbornim zakonom BiH.
“Izmjene Izbornog zakona nisu završene i potrebne su dodatne. U toj sferi jedna od preporuka bi bila da u tri uzastopna izborna procesa kandidatu nije moguće da promijeni svoju nacionalnost i samim tim bi se dovelo do toga da imamo neku normalniju sliku i stvarno stanje – da su predstavnici konstitutivnih naroda zastupnici gornjih domova i u entitetskim i u kantonalnim”, dodaje Ostojić.
Inače, po aktuelnom Izbornom zakonu, nacionalnost se može mijenjati svake četiri godine. Izborna pravila jedino ne dozvoljavaju da kandidati tokom jednog izbornog, četvorogodišnjeg ciklusa mijenjaju nacionalnu pripadnost i drugačije se izjašnjavaju. Međutim, već sljedeći izborni ciklus to im nije zabranjeno. Da zaključimo, sva zapaljiva retorika i bildanje nacionalnih mišića tokom preizbornih kampanja padaju u vodu kada dođe na red raspodjela mandata i fotelja.
