“Projekat Velike Srbije kaže-svi Srbi u jednoj državi sa maksimalnom teritorijom, a ideologija srpskog sveta je još podmuklija i kaže-svi Srbi u više različitih srpskih država. Jasno je da je projekat svih Srba u jednoj državi, pogotovo u onoj sa zapadnim granicama Karlobag-Karlovac-Ogulin-Virovitica spektakularno propao u četiri izgubljena osvajačka rata devedesetih za manje od deset godina, pa se trebalo okrenuti nečem novom, još gorem i radikalnijem.“
Na prvo čitanje, mnogi će kazati kako je Velika Srbija zapravo roditelj projektu srpskog sveta i bit će (djelomično) u pravu. Odista, srpski svet jeste čedo Velike Srbije i srpski svet jeste izašao ispod skuta hegemonističkih ideja vodilja od Garašanina do akademika SANU-a, Miloševića i njegovih dželata. Sličnosti se ovdje ne završavaju: riječ je o dvije imperijalističke ideje koje u svojoj klici sadrže identičnu neofašističku ideologije krvi i tla, debeli sloj rasizma i naravno težnju ka ekonomskoj potčinjenosti susjeda koji bi bili ili roblje ili eksploatisana masa
Od svih Srba u jednoj državi do svih Srba u više srpskih država
Ali, fundamentalna razlika je u sljedećem: Velika Srbija kaže-svi Srbi u jednoj državi sa maksimalnom teritorijom, a ideologija srpskog sveta je još podmuklija i kaže-svi Srbi u više različitih srpskih država. Jasno je da je projekat svih Srba u jednoj državi, pogotovo u onoj sa zapadnim granicama Karlobag-Karlovac-Ogulin-Virovitica spektakularno propao u četiri izgubljena osvajačka rata devedesetih za manje od deset godina, pa se trebalo okrenuti nečem još gorem i podmuklijem
Trebalo se, dakle, okrenuti nečem novom, nečem što već postoji u velikih imperija, nekakvom savezu manjih gubernija u kojima će lokalni gubernatori poput Vučića, Dodika ili Mandića imati potpunu vlast, ali će se svi zajedno klanjati Crkvi Srbije, idejama koje neutrališu druge i ideologiji krvi i tla. I eto ga, nastade srpski svet, ta digitalizovana verzija Velike Srbije, koja je mnogo kancerogenija i na žalost (opet) može dovesti do sukoba na Balkanu kao rezultat srpskih osvajačkih težnji.
Mandićev poučak
A pogledajte kako to izgleda na terenu.
“Vidim da od izbora do izbora ljudi u Crnoj Gori to nagrađuju i nemam nikakve sumnje da će budućnost biti takva da možemo u nekom sljedećem periodu da razmišljamo da ovo ne bude skup samo dvije države, nego da vidimo da nas bude i više, da ne budemo samo gosti na ovom skupu nego da budemo zajedno, da budemo jedni drugima najbliži kao što smo bili stotinama godina unazad”, zaključio je četnički vojvoda Andrija Mandić koji je u međuvremenu postao predsjednik Skupštine Crne Gore.
Mandić govori upravo ono što sam naveo: on vidi srpski svet kao savez tri države- Srbije, Crne Gore i entiteta Republika Srpska. Na stranu sad što entitet RS nije nikakva država, nije čak ni republika, a po ustavu nije ni ekskluzivno srpski. Ali to ne smeta Mandiću, naprotiv. On dijeljenjem epiteta državnosti RS-u nagovještava kako će se i za šta boriti i on, i Vučić, i Dodik, ali govori još više kakvo bi ustrojstvo imao srpski svet.
Jednako tako, mnogi će kazati, pa Crna Gora je u NATO i pred vratima EU, ali u današnjem svijetu, pogotovo u EU preplavljenoj desnicom, nije nemoguće da se, na žalost, i Crna Gora i region, vrate dva koraka unazad. Kako vidite, ovaj Mandić je prije 5-6 godina a bio nebitan na bilo kojoj poziciji moći, a danas ima treću po snazi funkciju u državi.
Moskva zadovoljno trlja ruke
Dalje, Dodik, o tome sam već pisao, radi po direktivama Moskve, a ta Moskva faktički priznaje RS kao nekakvu samostalnu državu koliko god zvanično-još uvije ne govori o tome.
I ovdje se treba prisjeti mudrih riječi analitičarke Ivane Stradner koja je kazala da je Srbija 2024. ono što je Rusija bila prije deceniju.
Prema njenim riječima u izjavi koju je dala za beogradski “Danas“, Dodikova poruka je jasna:
“Ovaj narod će se ujediniti i sigurno će biti jedno’. Dodik već duže vreme preti secesijom i nedavno se vratio iz Moskve gde se video sa (Vladimir, predsednik Rusije) Putinom odakle i crpi podršku. Milorad Dodik je nedavno rekao da će Republika Srpska ponuditi sporazum o mirnom razdruživanju. Zapad je jasno rekao da neće dozvoliti haos u Bosni i Amerika je rekla da neće tolerisati bilo kakvo otcepljenje i da će delovati ako bilo ko pokuša promeniti osnovni element Dejtona“, primećuje Stradner i dodaje da su to važne reči ali da su „dela – dela“.
A što će opet kazati da se sprema velika, ne samo diplomatska, ofenziva na ovaj dio svijeta. Sa jedne strane projekat srpskog sveta koji pod patronatom Moskve jasno i glasno hoće osovinu Beograd-Podgorica- Banjaluka, a sa druge strane, na riječima jak Zapad koji se nije odvažio da povuče konkretne poteze kako bi zaustavio velikosrpsko divljanje na Balkanu.
Ambasador Rusije u Srbiji Aleksandar Bocan Harčenko je tako na svečanosti povodom Dana Rusije podržao usvajanje Deklaracije o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničkoj budućnosti srpskog naroda.
“Dugo smo čekali ovaj važan događaj. Podudara se ono što smo čuli na Svesrpskom saboru i ono što (predsjednik Rusije Vladimir) Putin naglašava kao osnovno za razvoj Rusije”, rekao je.
I stvar je poprilično jasna. Svesrpska deklaracija ima puno sponzorstvo od strane Rusa i njene ideja koje zagovaraju savez srpskih država će biti podržane od Moskve. Ako znamo da je Putin kazao kako će naoružavati diljem svijeta protivnike USA onda nije teško sabrati dva i dva; jasno da se velikosrpska politika samodeklariše kao najveći mrzitelj Amerike u ovom dijelu svijeta. A tome dodajte i neznani broj mladih ljudi koji se iz Republike Srpske i Srbije regrutuju da kao psi rata ratuju na strani Rusije u agresiji na Ukrajinu i stvar je daleko od ružičaste.
Zasad se zvanično oglasio Ministar vanjskih poslova u Savjetu ministara BiH Elmedin Konaković koji je rekao da je upućena protestna nota Crnoj Gori jer je predsjednik crnogorske Skupštine Andrija Mandić kazao da je Svesrpski sabor “skup dvije države”, te je najavio da će ovu notu uputiti i Srbiji.
Međutim ove izjave-protestne note-shvatite to kako hoćete su, na žalost samo protokolarne i formalne prirode i bez značajnijeg upliva prije svega Amerike one su mrtvo slovo na papiru koje pokazuje našu nemoć kao države.
A hoće li se država oduprijeti? Sa ovakvim Dodikom koji je suspendovao ustav na jednoj njenoj polovini-teško. Hoće li region shvatiti o čemu se radi? Hoće onaj dio koji već radi na stvaranju srpskog sveta pod Crkvom Srbije. Ostali? Mrtvim snom spavaju.
Samo da nam se ne desi opet bunovno buđenje u nekom aprilu 1992. sa naivnim pitanjem, ko nas to zavadi?
