I oni koji su glasali protiv Rezolucije priznali su genocid, a usvajanje je civilizacijski čin i poraz Srbije

Jučer je BiH još jednom bila na dnevnom redu Generalne skupštine Ujedinjenih nacija. Ovaj put usvojena je rezolucija o Međunarodnom danu refleksije i komemoracije o genocidu u Srebrenici 1995. godine sa 84 glasa za, 19 protiv, 68 suzdržanih, a 22 nije glasalo.

Zahvaljujući službenom Beogradu glasanje o rezoluciji koja poziva na pravdu i pomirenje, sjećanje i poštovanje žrtava genocida nije prošla bez potresa. Iz Beograda i preko njegovih regionalnih ispostava prijetilo se sukobima. U kolektivnu euforiju upao je i dobar dio javnosti u regiji, pa je jučerašnje glasanje u UN-u predstavljeno kao „glasanje o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici“, da bi u konačnici, nakon glasanja, bila plasirana laž da većina svijeta ne priznaje genocid u Srebrenici.

Ova podvala na koju su i neki dobronamjerni nasjeli dio je propagandnog rata vodi od trenutka kada je bilo jasno da će se o rezoluciji glasati. Zatim je Beograd čekanje na zakazivanje sjednice predstavio kao odgađanje glasanja, mada se radilo o nečemu drugom – sekretarijat UN-a nije dao niti jedan drugi datum glasanja osim onog kada se glasalo.

Tako je propaganda iz Beograda pokušala jučerašnje glasanje predstaviti kao glasanje o tome da li se u Srebrenici desio genocid. Ali stvari stoje potpuno drugačije. Ujedinjene nacije i gotovo sve države članice nemaju dileme da li je u Srebrenici bio genocid, jer su to između ostalih presudili i sudovi te svjetske organizacije. Zbog tih presuda jučerašnje glasanje je bilo moguće.

Za, protiv, suzdržani

Drugo pitanje kojim se javnost bavila jeste ishod glasanja. Mnoge je začudio broj suzdržanih, ili onih koji nisu pristupili glasanju. Iako to za konačan ishod glasanja nije pretjerano važno, treba realno sagledati današnji svijet. Silni ratovi i krize svijet su podijelili, pa ne iznenađuje da mnogo država ne podržava Zapad koji je stajao iza rezolucije. Devetnaest država nije pristupilo glasanju iz različitih razloga, a neke zbog toga što su izgubile pravo glasa zbog neplaćanje članarine.

Ipak, nacionalistički krugovi iz Beograda ovakav rezultat slave kao pobjedu branioca tekovina osuđenih ratnih zločinaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Suludo „objašnjenje“ da je pri rezultatu 84 za, 68 suzdržanih i 19 protiv Srbija pobijedila, moglo bi dobiti odgovor da je 84 glasalo za, a da 68 nema nikakvih problema da se rezolucija usvoji.

Uostalom, među onima koji su suzdržani bilo je mnogo onih koji su rekli da je u Srebrenici bio genocid. Šta više, među onima koji su glasali protiv ima država koje su svoje delegacije slale u Potočare na godišnjice genocida. Dobar dio suzdržanih imao je proceduralne zamjerke. Neki su prigovorili da sličnu rezoluciju zaslužuje narod Gaze ili Konga, a da države Zapada o tome šute.

Suštinski tako je skriveno neslaganje sa politkom Zapada, a nije negiran genocid u Srebrenici, nisu negirane presude međunarodnih sudova, niti se željelo nauditi BiH kojoj su svi iskazali podršku suverenitetu i teritorijalnom integritetu.

Izuzetak, uz Srbiju, bila je Rusija čiji je predstavnik pokušao dovesti u pitanje sve što mu je naumpalo. Ali ni to ne treba čuditi ako imamo u vidu da je u posljednje dvije godine, na insistiranje Zapada, Generalna skupština UN-a donijela više rezolucija o ruskoj agresiji na Ukrajinu koju Moskva naziva „specijalnom vojnom operacijom, dok optužuje Zapad da protiv Rusije vodi rat. Rusija je, prema tvrdnjama mnogih, bila na čelu lobiranja protiv jučerašnje rezolucije.

Pored toga, jedan dio država nije glasao za rezoluciju iz straha da će one same biti predmet nekih drugih rezolucija, jer su uključeni u sukobe i ratove u svojim ili susjednim državama. Takav bi mogao biti slučaj Izraela koji nije pristupio glasanju.

Najveći broj onih koji nisu glasali za rezoluciju to je uradio iz protesta prema Zapadu i Sjedinjenim Američkim Državama, budući da mnogi Bosnu i Hercegovinu vide kao dio svijeta kojim upravlja Zapad. Tako, na gotovo svakom glasanju u UN-u Kuba, Grenada, Rusija, Sjeverna Koreja, Bjelorusija, Sirija, Kina… biće protiv Zapada. Na ovom glasanju lista se proširila na one gdje uticaj Rusije i Kine raste, uključujući Mađarsku, Mali, Srbiju…

Također, vjerovatno ima i onih država čiji je glas na neki način kupljen, što se često dešava na različitim glasanjima u UN-u. To se prije svega odnosi na male i siromašne države.

Podijeljeni svijet

Za BiH, pored činjenice da je rezolucija usvojena, najvažnija je podrška većine država Evropske unije i NATO-a, svih država bivše Jugoslavije osim Srbije, zatim Švicarske, Albanije, Moldavije i Ukrajine, najmoćnijih država islamskog svijeta (Indonezija, Turska, Pakistan, Iran, Egipat, Saudijska Arabija, Katar, Malezija…), glas dvije najuticajnije afričke države (Južna Afrika i Egipat) i onih koje se povezuju sa Rusijom, poput Nigera, Čada ili Senegala. Većina afričkih država je bila suzdržana, a protiv samo Eritreja, Komori, Mali, Esvatini i Kongo čijem je predstavniku smetalo što je sponzor rezolucije Ruanda koju drži krivom za zločine u svojoj zemlji.

Bivše članice SSSR-a na Kavkazu (Azerbejdžan, Armenija i Gruzija) nisu glasale ili su bile suzdržane, kao i Kazahstan, Uzbekistan, Turkmenistan, Kirgistan i Tadžikistan. U Aziji, Kina je bila protiv, Indija suzdržana, a za su bili Japan, Južna Koreja, Singapur, pa čak i Mjanmar koji ima jake veze s Pekingom i nalazi se pod sankcijama Zapada. Dakle, protiv su bile samo Sirija i Kina.

Na Pacifiku i u Okeaniji Australija i Novi Zeland podržali su rezoluciju, a protiv su bili Nauru i Sao Tome i Principe. Ostale države su glasale za, bile suzdržane ili nisu pristupile glasanju.

Najveći uspjeh Rusija i Srbija imale su južno od granica SAD-a. Protiv su glasali Antigva i Barbuda, Kuba, Dominika, Grenada i Nikaragva. Od pet najmoćnijih država Latinske Amerike (Brazil, Argentina, Meksiko, Kolumbija i Čile) zadnje dvije bile za rezoluciju, a ostale suzdržane. Za su glasali El Salvador, Gvajana, Kostarika, Ekvador i Urugvaj. Ostale države nisu pristupile glasanju, ili su bile suzdržane.

U jučerašnjem izlaganju predstavnici Meksika i Brazila nisu osporavali genocid niti presude međunarodnih sudova. Svoje stavove su objasnili nedostatkom konsenzusa na Balkanu, strahom od sukoba, proceduralnim zamjerkama sponzorima rezolucije i drugim stvarima na kojima su insistirale Rusija i Srbija. Ostaje utisak da je više država Latinske Amerike moglo glasati za, ako bi BiH posvetila više pažnje dijelu svijeta koji često odbacuje pritiske velikih sila.

Istina o agresiji na Bosnu i Hercegovinu

U konačnici jučerašnji ishod glasanja je poraz Srbije koja nije uspjela ubijediti dovoljno država da glasaju protiv. Poraz su doživjele Rusija i Kina koje nisu uspjele uvjeriti ni sve članice BRICS-a, Šangajske organizacije za saradnju ili Organizacije Ugovora o zajedničkoj sigurnosti. Rasipanje ugleda Beogradu će vjerovatno znati naplatiti na različite načine. Sjetimo se kada je Rusija osujetila sličnu rezoluciju koju je Ujedinjeno Kraljevstvo predložio Vijeću sigurnosti UN-a, da su ruski mediji pisali o „cijeni“ koju je Moskva platila, jer će im zvanični London to znati vratiti.

Jučerašnjim glasanjem Generalna skupština UN-a je proglasila 11. juli Međunarodnim danom refleksije i komemoracije na genocid u Srebrenici 1995. godine. Volker Türk, visoki komesar UN-a za ljudska prava, pozdravio je rezoluciju kao „daljnje priznanje“ žrtvama i preživjelima i njihovoj potrazi za pravdom, istinom i garancijama da se neće ponoviti. „Rezolucija je tim važnija s obzirom na uporni revizionizam, negiranje genocida u Srebrenici i govor mržnje od strane visokih političkih lidera u Bosni i Hercegovini, ali i susjednim zemljama”, naveo je u saopštenju.

BiH je usvajanjem rezolucije dobila priliku da međunarodnu javnost upozna sa detaljima agresije na našu zemlju i razobliči laži na kojima Beograd insistira i po cijenu sukoba. Jedno od glavnih oružja koje je protiv BiH bilo primjenjivano stoljećima sažeto je u riječima Georgea Orwella – „Ko kontroliše prošlost, kontroliše budućnost. Ko kontroliše sadašnjost, kontroliše prošlost.“ Beograd je jučer izgubio taj alat, barem kada je riječ o genocidu u Srebrenici.