Čuli smo dosta dobrih pošalica o diplomi iz Travnika. Ima ona: “Tko kaže da je bio Travniku, a nije se vratio iz Travnika s diplomom, laže da je bio u Travniku!”, ili recimo ova: “Stao bus u Travniku, a šofer će na razglas: 10 minuta pauze – za kavu, toalet i četverogodišnji studij”. Najviše smo se ipak nasmijali na priču za koju svi kažu da je istinita. Kaže ovako: Alden Karalić iz Ilijaša pokraj Sarajeva studirao je u Travniku menadžment i poslovne odnose pa je na promociji ispao: “Da sam znao da je ovako lako, završio bih ja i srednju”. Mediji su potom “iskopali” da je “diplomant” pohađao srednju Strojarsku školu u Sarajevu, a od tamo su ga izbacili 2008. godine jer ni u trećem pokušaju nije uspio završiti prvi razred. Onda je odlučni Alden otišao u Široki Brijeg, upisao iznova Ekonomsku školu, pa iz Širokog požurio za Travnik i tamo upisao Ekonomski fakultet i, eto, diplomirao, a za sve to mu je trebalo – šest godina, znači dvije manje od najmarljivijih i najnadarenijih učenika. . . . . Nije stoga čudno što o njegovu pothvatu i danas pišu novine.
GRAD DIPLOMA I ĆEVAPA
Priča o diplomama iz Bosne i Hercegovine, pa tako i iz Travnika, aktualna je već godinama, kod nas s vremena na vrijeme, a novoimenovani ministar Josip Dabro svojim nemuštim tumačenjem kako je došao na magisterij na Edukacijskom fakultetu Sveučilišta u Travniku nanovo je privukao pažnju. ovoga “grada diploma i ćevapa”.
Grad Travnik (BiH) ima čak tri privatna sveučilišta u kojima djeluje 16 fakulteta te dva državna fakulteta.
Zašto bi netko išao studirati uz rad stotina kilometara daleko od rodnog grada u kojem ima fakultet istog smjera? Zašto je baš Travnik magnet za hrvatske studente poodmakle dobi? Kako je Travnik po broju studenata i programa koji im se nudi u odnosu na broj stanovnika “prešišao” najpoznatije studentske gradove Oxforda i Cambridgea? Istražujući ovu temu naišli smo na brojne apsurde, ali isto tako moramo naglasiti da u Travniku ima kvalitetnih profesora i dobrih studenata koji su žrtve generalizacije i nesređenog sustava.
Profesor Matko Glunčić sa zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta rekao je da je prosjek zapadnih država – jedno sveučilište na milijun stanovnika. Hrvatska ima devet sveučilišta pa je to prosjek od nekih 400.000 stanovnika, a BiH – 40, od čega su tri četvrtine privatnih, pa je to prosjek jedne ustanove na 80.000 stanovnika. Travnik, administrativno središte Srednjobosanskog kantona, s najširom okolinom ima 57.000 stanovnika. Ima tri sveučilišta, u sklopu njih čak 16 fakulteta, a uz njih tamo podružnicu Ekonomskog i Pravnog fakulteta ima i mostarsko Sveučilište, to su još dva, što znači 18. Svi ti fakulteti imaju po nekoliko smjerova, odnosno studijskih programa, pa bez problema. možemo reći da Travnik apsolutno pokriva sva znanstvena područja. Obišli smo ih sve, sreli smo ukupno 14 studenata od 4500, koliko ih tamo studira.
– U čemu je tajna studiranja u Travniku i mogu li se ovdje kupiti diplome na benzinskoj postaji – pitali smo Bojana Domića , kantonalnog ministra obrazovanja, što je pandan županijskom pročelniku prosvjete kod nas, ali on je ključan čovjek jer lokalne vlasti izdaju odobrenja za rad visokoškolskih. . ustanova
– Mislim da ne može. No bilo je u početku takvih slučajeva, sličnih je nepravilnosti bilo i nedavno, njima se bave istražna tijela. Bili su na dva današnja sveučilišta i ta istraga još traje, a bavili smo se i mi iz ministarstva. Najčešće smo imali situacije da su se priznavali predmeti s drugih učilišta koji nisu bili adekvatno upisanim studijima. Specifičnost BiH je što je obrazovanje spušteno na razinu županija, a naši kapaciteti nisu dovoljni da mogu odgovoriti tim izazovima. Kada su počinjali, to je bio jedan veliki kaos. Krenulo je iz Banje Luke po principu nekih dislociranih odjeljenja koja su dobivala suglasnost da se mogu djelovati. To je izgledalo strašno, neću reći da su bile u garažama, ali nije bilo ni daleko od toga. Danas kada uđete u te zgrade vidite da su opremljenije od nekih sličnih u Europskoj uniji i vrlo su dobro posloženi. Ono na čemu bi trebalo poraditi jest profesionalni dignitet ljudi koji rade na sveučilištima, da drže akademsku razinu – kaže ministar i dodaje da se osjeća da su kriteriji u padu te predviđaju da će zbog inflacije fakultet doći do njihova fuzioniranja.
ŠKOLARINA 2 HILJADE PLUS 3 HILJADE EURA
U Aleji konzula smješten je Internacionalni fakultet Travnik . Izgleda kao hotel jer je u sklopu fakulteta i jest hotel s podzemnom garažom, restoranom i barom. Na ulazu su zaštitari, naprijed je studentska referada koja izgleda kao recepcija. Ovdje nas nisu željeli primiti. Rektor prof. Rajko Kasagić rekao nam je da nas danas ne može primiti zbog ranijih obveza, a zbog toga nam nije odgovorio ni na upit u kojem smo ga upitali za komentar “da je policijskom akcijom Klaster obuhvaćen i Internacionalni univerzitet u Travniku zbog sumnje u preprodaju diploma”.
Reporter Jutarnjeg stoga je odglumio studente koji bi školovanje želio završiti baš kod njih. Kao da prolazim kroz hotelski lobi, nakon hola otvaraju se staklena vrata, slijede uredi slijeva i zdesna, a pravo je referada. Važan detalj – ispred zgrade je petero studenata, u ogromnoj holu dvoje i još toliko ih je u referadi. Gdje su ostali?
– Dobar dan, studirao sam u Zagrebu, ali nisam diplomirao, mogu li kod vas nastaviti i što trebam učiniti? – pitao sam gospođu.
Pružila mi je letak za školsku godinu iz 2022. Na njemu je logo Sveučilišta, pečat “akreditovan” i slogan “Za život pun mogućnosti”, zatim je pobrojala svih sedam fakulteta.
– Trebate nam donijeti uvjerenje o položenim ispitima, slažete se s nekim programom, to će vam biti priznato. Ako ne, krećete od prve godine. Mi nemamo studij na daljinu, imamo izvanredni studij. Nema prijamnih ispita, primljeni su svi koji imaju svjedodžbe četvrtogodišnjeg obrazovanja – kaže ona.
– Moram li dolaziti na predavanja ili mogu samo na ispite – pitam.
– Imamo mi ovdje studente koji dolaze i na predavanja, ne samo na ispite – odgovara neodređeno.
Ne pitamo posebno za cijenu, ona je podjednaka na svim sveučilištima za studente iz inozemstva – 2000 eura školarine plus dodatni administrativni troškovi. Za petu godinu studija, u koji je uključena i obrana magisterija, cijena je 3000 eura.
Polako pada zanimanje za studiranje na ovom sveučilištu, zaključujemo to iz financijskih izvještaja. Prošle godine ostvarili su prihod od 1,6 milijuna eura, što je deset posto manje u odnosu na godinu ranije, ali i oko 40 posto manje od 2021. godine. Rektor Kasagić (82) je političar, član SDS-a, koji je na prijelazu iz 1995. na 1996. godinu čak bio i predsjednik Vlade Republike Srpske. Na rektorskoj je poziciji zamijenio utemeljitelja Sveučilišta, prof. Ibrahima Jusufranića zvanog Bimo . On je 17 godina upravljao sarajevskim Komunalnim poduzećem, a onda je iznenada 1996. godine podnio neopozivu ostavku. Dok su shvatili da je iza sebe ostavio 25,2 milijuna maraka duga, on je već zabio prvu lopatu u Travniku gradeći prvi privatni univerzitet. Protiv njega je pokrenuta istraga, bilo je nekoliko presuda u tom slučaju, neke u njegovu korist, neke na njegovu štetu, no nije dočekao pravorijek Vrhovnog suda jer je preminuo krajem prošle godine. On je imao još jednu strast, kupovao je po svijetu priznanja. Tako mu je pripala titula počasnog profesora Akademske unije u Oxfordu, ubrzo je inauguriran u EBA Poslovnog veleposlanika, koji mjesec kasnije mu je od Paragvajskog ekonomskog foruma uručeno Priznanje za izvanredno liderstvo. Također je nositelj laskave titule Znanstvenika 2020. godine po kojoj je išao u Chicago. Njegova su priznanja slavljena kao izuzetna postignuća, au naravi ona nemaju veze sa znanstvenom zajednicom, već se kupuju po cijeni do dvije do devet tisuća eura i dodjeljuju ih udrugama građana. Sveučilište je naslijedila njegova udovica Smiljka. Još tijekom Bimova života bila je uhićena kao vođa kriminalne “jedanaestorke” u kojoj je bio i njihov sin Jasmin. Tužiteljstvo ih tereti za pronevjeru 30 milijuna maraka od Unioninvesta. Suđenje je u tijeku.
DEKAN- GENERAL SA PIŠTOLJEM KRAJ LAPTOPA
Spomenimo da potpis pokojnoga Bima na svojim diplomama imaju mnogo uglednih hrvatskih menadžera. Jedan od najpoznatijih je Petar Šegota , bivši predsjednik Mladeži HDZ-a Rijeke, kojem je travnička diploma pomogla da od običnog djelatnika postane šef Erste banke u Rijeci, a onda i direktor Gradskih groblja u eri Milana Bandića. Tamo je dobio otkaz 2021. godine jer je završio u zatvoru. Danas je USKOK-ov optuženik za primanje mita i namještanje poslova u tom gradskom poduzeću.
Otprilike 500 metara bliže središtu grada iu istoj ulici je Univerzitet Travnik. Vodi ga rektora Rasima Dacića, i to dosta uspješno, u prošloj su godini imao prihod od 3,7 milijuna eura, od čega je ostao milijun dobiti. Univerzitet ima petoricu partnera, a svaki od njih je vlasnik jednog fakulteta, rektor Dacić je vlasnik Fakulteta za menadžment i poslovnu ekonomiju. U sklopu glavnog kompleksa djeluje Farmaceutsko-znanstveni i Fakultet za tehničke studije, dok je u gradu izmješten Edukacijski na kojem je magistrirao naš ministar Dabro, dok je Rasim Dacić s partnerom, generalom i doktorom znanosti te osnivačem Pravnog fakulteta Ismetom Alijom iz temelja podigao novu zgradu u Azapovićima na magistralnom pravcu od Kiseljaka prema Sarajevu, odnosno u sami rub županije, kako bi, lukavo, bio nadomak Sarajeva i tamošnjih studenata. Partner mu je vojničke i nagle naravi. Punio je novinske stupce reakcijom prema glavnom inspektoru za obrazovanje u kantonalnoj vladi Refiji Kulašinu, na koju je izvadio pištolj uz riječi: “Ne nosim ja ovo džabe, ja sam generale, zapamtit ćete vi mene, svi ćete letjeti s poslovima iz vlade”. Ona ga je prijavila, a on je sve demantirao: “Pištolj nisam vadio, nije mi palo na pamet da njime prijetim. Bio je u torbi, pored laptopa”. Dogodilo se to još 2007. godine, odnosno u vrijeme kada su nastajali svi ovi travnički fakulteti.
Dekan toga fakulteta, prof.dr. Džemal Najetović dosta dobro je u svojoj “riječi dekana” rekao poantu studiranja u Travniku, rekavši: “Naš fakultet posjeduje kapacitete koji prosječnim srednjoškolcima omogućavaju da se ostvare natprosječne rezultate”. Prije pet godina primljen je u Europsku akademiju znanosti, što na fakultetu ističu kao značajan uspjeh jer su oni, kako sami za sebe kažu, elitna udruga znanstvenika, umjetnika, pronalazača, inovatora i privrednika koji svoja znanja, otkrića i vještine stavljaju u funkciju razvoja društva. . . Radi se o običnoj udruzi građana iz Beograda koju je osnovao Petar Rajačić, koji za sebe kaže da je barun. On je ranije osnovao i Srpsku akademiju inovacijskih nauka. Titulu akademika tamo je dobio i pokojni Bimo.
Ni pred Univerzitetom u Travniku nismo naišli na studentski šušur, kao ni pred njihovom velebnom zgradom u Azapovićima koja se prostire na čak 2951,2 kvadrata. Na rektora Rasima Dacića naletjeli smo u studentskom restoranu, tamo je bio još pet, šest studenata i gospođa koja radi za šankom. Nije ušao niti izašao nijedan profesor i nijedan student. Na parkiralištu su osim Rasimove Mercedesa bila još tri automobila. On je vrlo otvoren čovjek, nije čak imao ništa protiv da dobijemo uvid u magistarski rad ministra Dabra, ali se tome usprotivio dekan Edukacijskog fakulteta Hazim Selimović, bojeći se ministrove tužbe. On je bliski rođak osnivača fakulteta Nihada Selimović te se drži krilatice “Ne učimo za školu već za život”. U jednom od hrvatskih medija vremešni Dacić (75) ispao je sin Nihada Selimovića, pa nas je zamolio da to demantiramo jer godinama on njemu može biti otac.
PLATIO FAKULTET, PA PAO NA ISPITU?!
– Evo da ja malo skratim ovu priču. Znate koga je posjećivala policija vezana za diplomu. Nas nije, je li tako? – upitao nas je rektor, predlažući da mi objavimo popis fakulteta koje “češljaju”.
– Kod mene na ekonomiji, ai na pravu samo je nekoliko studenata iz Hrvatske, na Tehničkom i Edukacijskom ih je 40 do 50, što je 10 posto od ukupnog broja. Zašto dolaze? Mi imamo sveučilišta, vi veleučilišta, a prilagodili smo dobro izvanredne programe.
U sarajevskom hotelu Europa sjeli smo s predstavnicima Sveučilišta Vitez, dekanom Pravnog fakulteta prof. Goranom Šimićem i dekanicom Fakulteta poslovne ekonomije prof. Jamilom Jaganjac. Oni nisu skrivali ogorčenje medijskim napisima o kupovini diploma u Travniku, smatrajući da su takvim napisima generalno svi uvučeni u blato, iako oni, tvrde, spadaju u red sveučilišta na kojima se mora učiti.
– Nije sporno da je policija uspjela dekane i profesore po Travniku, ali znate što je za nas sporno – to što smo mi žrtve generalizacije. Mi smo jedini univerzitet u Srednjobosanskom kantonu koji nikad nije bio dio toga, druga dva jesu. Ali ona vaša zastupnica kaže da se u Travniku na benzinskoj kupuju diplome, pa ispada da tko god radi u Travniku, radi tako. Mi plaćamo ogromnu cijenu u broju studenata zbog svojih kriterija. Meni student padne 12 puta i kaže mi ovako: ‘Pa, profesore, j… mu majku, ja sam platio taj fakultet, a vi mene obarate’. On ne shvaća da je platio ulaznicu da sluša moje znanje, ali to ne garantira diplomu – govori nam prof. Šimić i dodaje da oni jedini surađuju s predsjednicom Ustavnog suda Federacije, a kao vanjski suradnik radi im “tužitelja koji je strpao u zatvor najviše ljudi koji su prodavali diplome u BiH”.
On kaže da ne postoji neka brza traka kojom bi se moglo doći do diplome, a nije da nisu imali takvih zahtjeva.
– Prošle godine imali smo doktoranda iz Hrvatske koji je na Sveučilištu u Zagrebu ispunio određene uvjete, ali nije tamo doktorirao. Smatrao je da može doći kod nas, odbili smo ga – dodaje.
Iz Službe za odnose s javnošću ovoga sveučilišta odlučeno je da se njihov fakultet ne može završiti samo dolaskom na ispite, jer je za studente na daljinu, jednako kao i za izvanredne studente, minimalni postotak prisutnosti na nastavi 50 posto. Ne, dok smo o tome pričali oni nisu znali da smo sat-dva prije bili u referadi predstavljajući se kao studenti – tamo su također bili odlučeni: “Ovdje ste obvezni dolaziti samo na ispite, oni su u blokovima, već u studenome imate prva dva U našem informativnom sustavu se mogu uključiti i na online nastavu Cijena za vas je 2000 eura.
DVA ZVUČNA IMENA
Sveučilište Vitez ima hrvatski predznak, osnovali su ga poduzetnici iz susjednog Viteza, njih desetak iz raznih područja. No u međuvremenu su se u suvlasničkoj strukturi našla i dva zvučna imena iz hrvatskih akademskih krugova, prof. Darko Tipurić i prof. Vinko Kandžija . Tipurić je dugogodišnji profesor na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, gdje je bio i dekan. Jedini je dekan koji je te funkcije promijenio, i to zbog brojnih nepravilnosti u radu, najveća je tzv. Ljetna škola kojom je omogućila polaganje ispita studentima koji ih nisu uspjeli položiti na redovnim rokovima, tu je prolaznost bila gotovo 100 posto, polaganja su se plaćala, a tako je fakultet zaradio više od 12 milijuna kuna.
Pitali smo profesora Tipurića kako se našao na popisu suvlasnika Sveučilišta Vitez u Travniku, a on nam je odgovorio da se nije radilo o poduzetničkom pothvatu, jer tamo nije imao poslovni interes, već je savjetodavno pomagao i tako stekao pet posto udjela. Član je Upravnog vijeća, ali ne sudjeluje u nastavnom procesu.
– Ne treba generalizirati sva sveučilišta u jednom gradu ili regiji. Uvijek su neka bolja, neka malo manje dobra, a neka loša – komentirao je prof. Tipurić i dodao da Sveučilište Vitez ne spada u kategoriju loših, ali to ne znači da mu nisu potrebna kontinuirana unapređenja u svim segmentima akademskog djelovanja.
Njegov kolega Kandžija nije nam odgovorio na upit. Široj javnosti postao je poznat kao predsjednik Povjerenstva osječkog sveučilišta koje je zaključilo da splitski HDZ-ovac Vice Mihanović nije plagirao doktorsku disertaciju te da ona, unatoč određenim propustima (koje je otkrio pokojni Indexov Novinar Vladimir Matijanić, op.a.), ima nesumnjiv znanstveni doprinos i originalnost. Doktorat mu nije oduzet, nego mu je naloženo da ga popravi kroz posebni dodatak.
