Svećenik Oliver Jurišić: Žao mi je kada ljudi odu iz Bosne i Hercegovine i pljuju na svoju zemlju
Gost novog izdanja Klix Studija s Emelom Burdžović bio je profesor filozofije i katolički svećenik, župnik u sarajevskoj Katedrali Oliver Jurišić.
Katolici danas obilježavaju Uskrsni ponedjeljak, a svećenici ga provodne radno na misama i liturgijama.
Uskrsni ponedjeljak predstavlja, objašnjava, osminu nakon određene svetkovine i u tim danima se slavi Uskrs.
Jurišić je kazao šta je za njega suština Uskrsa.
“Za mene kao vjernika je događaj nade, događaj vjere, da postoji život u kojem ćemo živjeti svi zajedno u kojem niko neće biti prisiljen napustiti obiteljski sto, zajedništvo s Bogom, niko neće biti prisiljen da umre”, rekao je Jurišić.
Teološki značaj
Govoreći o Isusovom uskrsnuću rekao je da ukoliko se taj događaj posmatra kao običan on liči na kliničku smrt. Međutim, njegov teološki značaj je sasvim drugačiji.
“Ali kad posmatrate unutar teologije veoma je specifičan, jer je Bog umro na križu, a ne čovjek. Imate na križu Boga koji prestaje vjerovati u sebe, koji je ‘ateista’, kad u taj kontekst stavite uskrsnuće on ima drugačiju poruku”, istakao je.
Dodao je da je se prvi put u ljudskoj povijesti pojavila ideja da se Bog utjelovio, postao čovjekom i umro.
Rekao je da će Bog razumjeti čovjeka koji u nekom trenutku izgubi vjeru u njega usljed, možda, nekih tragedija koje su ga zadesile te ga neće ostaviti.
Smatra da su ljudi danas nevjerovatno gladni duhovne poruke i snage, a na sve moguće načine je odbijaju.
“To govori da oni se danas oslajanju na vlastite snage u tolikoj mjeri da im ništa duhovno ne treba, imaju sve. U nekim trenucima osjetite duhovnu glad da se pitate ako sve imate zašto vam treba ovo, a to vam samo pokazuje da čovjek nije samo materija i tijelo”, objašnjava.
Na pitanje šta je za njega vjera, odgovora da je je temeljni znak vjere ljubav prema čovjeku.
“Prema svakom čovjeku, bez iznimke. Kad čovjek proba ljubiti onoga ko mu je najbliži (roditelj, brat, sestra) uviđate koliko je to teško, a kamoli nekog ko mu je stranac, nepoznat… Mi volimo čovječanstvo, svijet, ali teško nam je ljubiti čovjeka koji nam je blizak, gotovo do mjere da čovjek odustaje od ljubavi”, istakao je Jurišić.
Pojam “spasenja”
Govoreći o međureligijskim odnosima govori o pojmu “spasenja”, odnosno odlaska u raj/džennet.
“Često puta dođem u raspravu sa svojim župljanima i postavim pitanje: ‘Ako imate muslimana koji posti ramazan i svoj život živi prema pravilima islamske vjeroispovijesti postavlja se pitanje da li će se on spasiti prema principima svoje vjere?’ Ja mislim da hoće”, rekao je.
Ističe da ima puno onih koji kažu da neće, jer nije pripadnik njegove vjere.
“Ko je od nas mjerodavan da kaže koga će Bog spasiti, a koga neće”, upitao je Jurišić.
Govorio je i o čovjekovoj savjesti i naveo da je čovjek može formirati na taj način da proglasi zlo dobrim.
“Savjest čovjeka vremenom može deformirati i ušutkati do te mjere da je može ušutkati, zato ima slučajeva da neko ubije hiljade ljudi a on kaže da je radio po savjesti”, navodi Jurišić.
Smatra da će u budućnosti doći do popularizacije i banalizacije religije.
Govorio je i o političarima vjernicima te istakao da ih poznaje nekoliko koji su praktični vjernici, pokušavaju unutar okvira svog posla raditi savjesno koliko mogu.
“Ostali su običajni koji niti razumiju teološka učenja vlastite religije niti ih zanima, nego im je religija vrsta podloge za nešto drugo”, ističe.
Na kraju razgovora je uputio poruku svim Bosancima i Hercegovcima i pozvao ih da lijepo govore o svojoj domovini.
“Podsjetio bih da imamo lijepu zemlju i da je ova država u smislu teritorija jako lijepa i ima potencijal, žao mi je kada čujem da naši ljudu odu i pljuju na vlastitu zemlju. Žao mi je što se tako ponašamo prema našoj zemlji, jer je ona naša. I ako ništa, jedna poruka poruka svima nama kada govorimo o našoj zemlji pokušajmo govoriti lijepo”, zaključio je Jurišić.
