ESAD DURAKOVIĆ: “Šta to radi Konaković? Zašto je panbošnjački sabor krupna politička greška, izuzetno štetna za Bošnjake?”
Drugim riječima, spomenuti projekti i njihov kontekst su takvi da organiziranje regionalnog bošnjačkog sabora – kao navodna reakcija – daje legitimitet projektu “srpski svet” i drugim nacionalističko-hegemonijskim projektima
Inicijativa za organiziranje tzv. panbošnjačkog sabora, ili – još gore – regionalnog bošnjačkog sabora, veoma je pogrešna, zapravo je izuzetno štetna u aktualnom kontekstu. U stvari, ona se vrlo efektno i negativno kontekstualizira sa idejom/projektom “srpskog sveta”, kao i sa velikohrvatskim projektima, jer svi su oni hegemonijski i destabilizirajući projekti u odnosu prema teritorijalnom integritetu i suverenitetu BiH”, piše akademik Esad Duraković.
Drugim riječima, spomenuti projekti i njihov kontekst su takvi da organiziranje regionalnog bošnjačkog sabora – kao navodna reakcija – daje legitimitet projektu “srpski svet” i drugim nacionalističko-hegemonijskim projektima
Štetnost ove inicijative je sasvim očigledna prema sljedećoj „formuli“: BiH može opstati samo kao građanski uređena država (u kojoj su afirmisani i etnički identiteti), a samo u takvoj državi mogu opstati Bošnjaci.
Konsekventno, to znači da je sudbinski interes Bošnjaka očuvanje države Bosne i Hercegovine i bosanstva kao njenoga nacionalnog identiteta koji nije u konfliktu sa etničkim nego ga samo nadograđuje u multietničkoj zajednici uvedenoj u bitan kvalitet građanske ravnopravnosti. Forsiranje etničkih sabora suštinski je u konfliktu sa idejom o građanski uređenoj državi BiH.
Ovdje je kontekst takav da svesrpsko, svebošnjačko ili svehrvatsko saborovanje funkcionira (zbog toga je ovdje vođen rat!) kao snažan faktor etničke homogenizacije u čijoj biti je politička samodovoljnost i isključivost prema drugima. U našim prilikama – to je generator nestabilnost, konfliktnosti.
Umjesto panbošnjačkog sabora (koji nužno podrazumijeva podozrivost i samodovoljnost drugih etničkih skupina), mudar potez bosanskog ustavnog patriotizma, patriotske političke osviještenosti bilo bi organiziranje (sve)bosanskog sabora. Ne svebošnjačkog nego svebosanskog!
Na tome sam istrajavao više od godinu dana; tome je dala časnu podršku i ANUBiH, ali nismo uspjeli. Opstrukcije, centrifugalne sile i upravo instinkt etničke homogenizacije bili su prejaki.
