Nezadovoljstvo u stranci ide ka kulminaciji, a u ovom trenutku iskristalisalo se nekoliko linija po kojima stranka polako, ali u kontinuitetu, puca, tvrdi novinar Vasković
Milorad Dodik je nedavno, mada ne i formalno, promovisao svog sina Igora u nasljednika na čelu stranke. Upravo ova promocija bi mogla “koštati” Dodika i njegovu stranku opstanka na vlasti, ali i opstanka uopće, smatra novinar Slobodan Vasković.
On u svom tekstu pojašnjva koje su to tri linije po kojima bi mogla “pući” SNSD, stranka Milorada Dodika.
– SNSD, stranka Milorada Dodika, teško je uzdrmana, iako snažnom medijskom kampanjom, koja je na granici histerije, još uvijek dobro prikrivaju sve veće napukline u partiji. Nezadovoljstvo u stranci ide ka kulminaciji, a u ovom trenutku iskristalisalo se nekoliko linija po kojima stranka polako, ali u kontinuitetu, puca.
Prije svega to je suluda politika Milorada Dodika koja je SNSD, ali i njegov parking kombi stranaka, doveo u sudar sa administracijom SAD-a. Nakon što su počeli osjećati stvarno dejstvo sankcija, konzumenti “crne liste” počeli su da postavljaju i pitanja: Zašto su baš oni na udaru, a ne neki drugi?
Podozrivost visokih funkcionera stranke, jednih prema drugima, sve je veća i preći će u stanje paranoje, jer SAD neće stati sa sankcionisanjem najviših funkcionera SNSD-a i kombi stranaka koje ih podržavaju. Tim više, što je svima jasno da su sankcije SAD-a teško zaljuljale Dodikov režim, samim tim i SNSD kao najjači dio nenarodne, izbornom krađom, oktroisane vlasti
Od svih Dodikovih prijetnji, jedino je realizovano njegovo zatvaranje bankovnih računa u domaćim bankama. Dodik, kao i drugi koji su to bili prisiljeni učiniti, kako banke ne bi bile teško kažnjene, poniženi su do gigantskih razmjera, ma šta oni javno govorili o tome. Iz tog ponižavajućeg statusa neće još dugo izaći, što će izazvati bijes sprema onim koji se ne nalaze u takvoj situaciji.
Podozrivost i sumnje jednih u druge nisu bez osnova, jer upravo oni iz vrha režima, prva tri kruga oko Dodika najbolje znaju šta su, mimo zakona, činili neki od najviših funkcionera SNSD-a, koji su završili na crnim listama.
Iako Dodik pokušava optužiti sve druge da su saradnici onih koji ga kažnjavaju, to je iznuđena, neuvjerljiva manipulacija. Odlično on zna da su “dodavači” i to najkompetentniji, iz njegove stranke. Odlično to znaju i drugi koji su se našli na crnoj listi, a kako se njihov broj bude uvećavao (a hoće), dodatno će rasti međusobno nepovjerenje u vrhu SNSD-a. Samim tim i optužbe, a obračuni će biti sve više javni.
Druga, vrlo važna linija, pucanja SNSD-a jeste inauguracaija Igora Dodika za suštinskog šefa stranke koja nije formalizovana, ali je on ustoličen. Mlađi Dodik je, u političkom smislu, iver koji je pao predaleko od klade i nema ni minimum očevih političkih sposobnosti. Jedino u čemu mu je ravan, a mnogi tvrde da je tu čak i “jači” od Milorada Dodika, jeste beskrupuloznost i brutalnost.
zguravanje, “na mišiće”, Igora Dodika na čelo SNSD-a za posljedicu je imalo ogroman bijes kod velikog broja funkcionera “sekte” koji ne prihvataju takvu situaciju, jer, kako kažu, neće ni po koju cijenu da im “balavac naređuje”. Miloradu Dodiku je mnogo puta u ranijem periodu ukazano na brutalan odnos Igora Dodika prema visokim funkcionerima stranke, posebno onim koji se nalaze na čelu firmi u kojima je bilo nešto novca, ali on je sve to ignorisao i išao ka tome da na čelo stranke postavi sina.
Iako je svjestan da je to greška, Milorad Dodik se neće povući. Kako vrijeme bude odmicalo, a sve što slijedi ne ide u prilog ni jednom od dva Dodika, sve će biti manje onih koji još uvijek uzmiču pred njima.
Treća vema važna linija rascjepa unutar SNSD-a su nezadovoljni privatnici, iznikli pod šinjelom “sekte”. Novca nema, brojni biznisi su pred kolapsom, a ne nazire se nikakvo poboljšanje. Umjesto toga, režim pokušava oteti i zadnju marku kako bi nekako opstao.
Problemi, sukobi i raskoli se unutar SNSD-a multiplikuju. Najjača partija u RS teško se ljulja; Neće SNSD nestati preko noći, ali će, izvan svake razumne sumnje, završiti kao Demokratska stranka u Srbiji, piše Slobodan Vasković
