Vijeće ministara BiH poništilo je konkurs za tri agenta Bosne i Hercegovine pred Evropskim sudom za ljudska prava, te je istovremeno imenovalo Moniku Mijić, Bojana Bajića i Amera Hasanefendića za vršitelje dužnosti zastupnika pred Sudom u Strazburu.
Zastupnik DF-a u Parlamentu BiH Zlatan Begić podnio je krivičnu prijavu protiv predsjedavajuće Krišto Borjane, članova Vijeća ministara i drugih NN osoba zbog postojanja osnova sumnje na izvršenje krivičnog djela u pogledu (nezakonitog) imenovanja agentice Vijeća ministara za zastupanje pred Evropskim sudom za ljudska prava Monike Mijić.
Povodom imenovanja Mijć reagirao je i jedan od apelanata na Evropskom sudu za ljudska prava za kojeg je sud utvrdio da mu je aktivno biračko pravo prekršeno – Slaven Kovačević.
Podsjećamo, Evropski sud za ljudska prava u Strazburu u presudi u predmetu Slaven Kovačević protiv Bosne i Hercegovine odlučio je da delegati u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH moraju biti izabrani sa teritorije cijele države, kao i članovi Predsjedništva BiH, a ne iz entiteta.
“Prva stvar koju treba istaći da je ustavna nadležnost Predsjedništva Bosne i Hercegovine da imenuje sve predstavnike u internacionalnim organizacijama, što uključuje i imenovanje sudija u različitim internacionalnim sudovima, kao i predstavnike države pred različitim sudovima. Sjećate li se onog čuvenog slučaja ‘Softić’ kada je radi nedostatka aktivne legitimacije bio odbačen zahtjev za reviziju presude Internacionalnog suda pravde u Haagu, u predmetu ‘Bosna i Hercegovine protiv Srbije za agresiju i genocid’? Ko je tada morao, a nije donio odluku o tome ko predstavlja Bosnu i Hercegovinu u tom vanrednom pravnom lijeku? To je bilo Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, koje se, nažalost, u to vrijeme nije usaglasilo o tome da li treba ići u taj vanredni pravni lijek, što je poseban sudski postupak i ko ima ovlaštenje ili punomoć da zastupa državu u tom posebnom sudskom postupku. Dakle, Predsjedništvo Bosne i Hercegovine ima isključivu i nedvojbenu ustavnu nadležnost za imenovanje svih predstavnika države u internacionalnim organizacijama, uključujući i predstavnike pred internacionalnim sudovima. To, svakako, uključuje i zastupnike pred Europskim sudom za ljudska prava. Odakle to sad da Vijeće ministara ulazi u taj prostor, bez ustavne nadležnosti, meni je nepoznato”, prokomentirao je Kovačević.
Kovačević je potom dodao kako je, prema njegovom mišljenju, profesor Zlatan Begić u pravu sa podnošenjem krivične prijave iz više razloga.
“Temeljni je taj, kako je samo Vijeće ministara ovim najnovijim imenovanjem prihvatilo prethodno činjenično stanje, o kojem sam više puta govorio, a odnosi se na činjenicu da je vršiteljima dužnosti agenata pred Europskim sudom za ljudska prava istekao mandat prije dvije i pol godine. Prihvatanjem te činjenice, istovremeno je Vijeće ministara prihvatilo i činjenicu koja proizlazi iz Zakona o upravi Bosne i Hercegovine da određeno lice može biti imenovano ad-hoc rješenjem na period od tri mjeseca, što se u iznimnim slučajevima može produžiti na dodatna tri mjeseca, ili dva puta maksimalno, ali ne može se treći ili četvrti put produžavati. To već spada u domen vidne nezakonitosti”, pojasnio je Kovačević za “SB”.
“Kada pogledate sva dosadašnja rješenja Vijeća ministara, kojim se imenuju vršitelji dužnosti zastupnika/agenata Vijeća ministara pred Europskim sudom za ljudska prava (čudno!? jer bi trebali zastupati državu a ne samo Vijeće ministara), onda se pozivaju na član 17. Zakona o Vijeću ministara koji kaže da to tijelo donosi akta (odluke, zaključke i rješenja) a u vezi sa članom 55a, stav 2. i 3. Zakona o upravi Bosne i Hercegovine, koji eksplicitno nalaže da se vršitelj dužnosti može imenovati na period od tri mjeseca, sa maksimalnim produženjem na dodatna tri mjeseca ili ukupno dva imenovanja. Nema trećeg ili četvrtog”, obrazložio je Kovačević, a zatim postavio pitanje: “Gdje je trik?”
Veoma jednostavno, trik je u tome što se kroz ono što sam mogao pročitati u medijima vidi namjera da se vršitelji dužnosti zastupnika/agenata tretiraju kao državni službenici u određenom organu uprave ili upravnoj organizaciji, što je neispravno razmišljanje, a posebno je nezakonito. Ne može Vijeće ministara svojim odlukama ili rješenjima primati nekog u državnu službu, čime postajete državni službenik, već se taj postupak obavlja isključivo putem Agencije za državnu službu Bosne i Hercegovine kroz odgovarajuću konkursnu proceduru. O tome govori i Zakon o državnoj službi Bosne i Hercegovine koji eksplicitno nalaže da rukovodeće državne službenike imenuje nadležna institucija, po prethodno pribavljenom mišljenju Agencije, sa liste uspješnih kandidata koji su prošli javni konkurs. Da bi neko bio rukovoditelj organa uprave, onda je prvi uvjet da postoji taj organ uprave koji je popunjen državnim službenicima po zakonu i putem Agencije za državnu službu Bosne i Hercegovine. To se u slučaju imenovanja vršitelja dužnosti zastupnika/agenata Vijeća ministara pred Europskim sudom za ljudska prava nije nikad desilo, odnosno ad-hoc imenovana lica rješenjem Vijeća ministara, po mom shvatanju, nisu državni službenici da bi se na njih odnosio taj dio člana 55a Zakona u upravi Bosne i Hercegovine, koji govori o mogućoj nepopravljivoj šteti, jer se rukovoditelji i zamjenici rukovoditelja u upravnim organizacijama imenuju u skladu sa zakonom, a ne nekim općim aktom Vijeća ministara. Tek kada imate organ uprave popunjen državnim službenicima putem javnog konkursa ili internim premještanjem, onda možete imenovati i rukovoditelja organa uprave i to opet putem javnog konkursa, kako to nalaže zakon. To se, također, sve zajedno nije desilo u ovom konkretnom slučaju”, pojasnio je Kovačević za “Slobodnu Bosnu” dodajući da da bi ste aktivirali odredbu da neko neograničeno može biti vršitelj dužnosti u organu uprave kako ne bi nastala neka nenadoknadiva šteta, na primjer, ako neko lice koje je bilo rukovoditelj organa uprave ode u penziju, onda iz toga organa uprave iz reda postojećih državnih službenika možete nekoga imenovati za vršitelja dužnosti sve dok se u okviru zakonskih odredbi ne imenuje novi rukovoditelj toga organa uprave, ali opet na način da se radi o državnom službeniku i procedurama koje se na njih primjenjuju.
Rušenje presude Kovačević
“Ako ove jasne postupke, Vijeće ministara nastoji premostiti donošenjem nekih svojih općih akata (odluka i slično) onda je najvažnija stvar ta da takvi opći akti ne mogu derogirati postojeći Zakon o upravi Bosne i Hercegovine i Zakon o državnoj službi BiH ili, pak, ako neko misli da ti akti imaju veću pravnu snagu od samog zakona, to je već žestoka zabluda.
Najzad, kao što sam već govorio, nažalost, očito je da sadašnja vlast, Trojka, HDZ i SNSD, ne mari previše za zakonske odredbe i, sad je već očito, idu na rušenje presude ‘Kovačević’ kojom se stvara demokratska država, pune vladavine prava i pune zaštite ljudskih prava i nastoje vidno zaobilaziti zakonske odredbe kako bi ostvarili taj cilj. U ovom konkretnom slučaju, pade im ‘na glavu’ taj fenomen ‘pravne države’ koja po definiciji treba da garantira sva prava svim svojim građanima, gdje meni moja država putem niza postupaka, od kojih je dio vidno nezakonit, želi omogućiti nastavak diskriminacije, sa ograničavanjem ljudskih prava i temeljnih sloboda. I ne samo mojih, jer se presuda ‘Kovačević’ odnosi na sve građane Bosne i Hercegovine, podjednako. Time je ovaj problem još veći. Nisam očekivao takav odnos vlasti, barem te Trojke, ali očito su ‘kompromis’ i ‘dogovor’ jači argument od zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda. Jako europski, nema šta”, prokomentirao je Slaven Kovačević
