“SB” INTERVJU / VASVIJA VIDOVIĆ, PRVI PUT OTVORENO O AFERI “RESPIRATORI”: “Nikada se u karijeri nisam srela sa ovakvim procesom. Hapšenje Novalića poklopilo se sa…”!

Sa advokaticom Vidović razgovarali smo o pravomoćno okončanom procesu pred Sudom BiH, reakcijama stručne javnosti na ovu presudu, potencijalnim političkim i medijskim pritiscima sa kojima se susrela tokom afere te mogućnostima koje su odbrani preostale u ovom predmetu na drugim sudskim instancama.

Proces su pratile kontinuirane izjave javnih zvaničnika, političara, pa čak i nekih visokih međunarodnih predstavnika, a mjesecima prije samog suđenja imali smo medijsku harangu koju sam ja jednom nazvala suđenje prije suđenja. S tako nečim se u svojoj karijeri nikad ranije nisam srela, rekla je za Slobodnu Bosnu advokatica Vasvija Vidović u prvom intervjuu nakon izricanja pravomoćne presude u predmetu “Respiratori” njenom klijentu Fadilu Novaliću.

Sa advokaticom Vidović razgovarali smo o pravomoćno okončanom procesu pred Sudom BiH, reakcijama stručne javnosti na ovu presudu, političkim i medijskim pritiscima sa kojima se susrela tokom afere te mogućnostima koje su odbrani preostale u ovom predmetu na drugim sudskim instancama.

Advokatica ste sa višedecenijskim iskustvom. Prije nekoliko dana izrečena je pravosnažna presuda u predmetu “Respiratori” u kojem ste vi zastupali Fadila Novalića. Možete li sumirati trogodišnji rad na ovom slučaju. Šta je ono što bi ste izdvojili, koji su vaši glavni prigovori na cijeli proces i samu presudu?

Bio je to vrlo težak proces, ali ne zbog činjenica i prava, nego zbog svega onoga što se u vezi s ovim predmetom dešavalo izvan sudnice. Rijetki su predmeti kao ovaj u kojem je Tužilaštvo javno generisalo aferu preko određenih medija. Podsjetit ću da je u vrijeme hapšenja premijera Novalića, dok se čekala odluka o pritvoru, tadašnja glavna tužiteljica Gordana Tadić, gostovala na jednoj televiziji i komentirala aferu oko nabavke respiratora priznajući da bi istrage trebale biti tajne ali da je to slučaj zbog koga je, s obzirom na veliko interesiranje javnosti, morala izaći u javnost. Istovremeno, tužiteljicu nije zanimala javnost Republike Srpske koja je bila zabrinuta zbog načina nabavke pokretne bolnice kao i druge opreme za borbu protiv pandemije o čemu su mediji pisali. Dok je tužiteljica sjedila u studiju, gledatelji su na poziv novinara učestvovali u anketi i odgovarali na pitanje šta misle ko je kriv za uvoz respiratora, što ona kao glavna tužiteljica i neko ko je odgovoran za provođenje zakona nije smjela dozvoliti da se dešava u njenom prisustvu.

Što se tiče samog procesa, karakterisao ga je pritisak na svjedoke od strane Tužilaštva i to na dva načina, s jedne strane preko određenih medija, a s druge strane tvrdnjama tužilaca da će otvoriti istrage protiv svjedoka, bilo njihovih kao što je Sanja Lekić, bilo protiv svjedoka odbrane, za koje su procjenjivali da neće svjedočiti ono što oni žele. Mi ni danas ne znamo šta je s tim istragama. Proces su pratile i kontinuirane izjave javnih zvaničnika, političara, pa čak i nekih visokih međunarodnih predstavnika, a mjesecima prije samog suđenja imali smo medijsku harangu koju sam ja jednom nazvala suđenje prije suđenja. S tako nečim se u svojoj karijeri nikad ranije nisam srela.

Dobar dio stručne javnosti je vrlo kritičan prema cijelom procesu i samoj presudi, u svim aspektima. Advokatica Tatjana Savić je za naš portal nedavno rekla da, iz stučnog ugla, čak ni optužnica nije smjela biti potvrđena. Tu su naravno i tvdnje da cijeli proces ima političku pozadinu. Slažete li se sa navedenim ocjenama?

Slažem se da je slučaj od početka imao političku pozadinu. Bitno je podsjetiti da se cijela afera, iz koje je onda nastao predmet, desila u vrlo osjetljivom trenutku za cijeli svijet kad ni puno veće države od BiH nisu imale odgovor na pandemiju virusa COVID-19.

Hapšenje premijera Federacije poklopilo se s vrlo zabrinjavajućim informacijama, koje su se pojavljivale i u nekim medijima, da HDZ predvođen Čovićem pokušava preuzeti dominaciju u Federaciji i to preko Vlade. U prilog tome govorile su Čovićeve izjave koji je i prije optužnice za nabavku respiratora povezao s organiziranim kriminalom i saopćenje Hrvatskog narodnog sabora koji je pozdravio hapšenje premijera Novalića. Ovo što se danas dešava, nažalost, potvrđuje tadašnje sumnje. Da ja vas pitam: kad ste zadnji put čuli Čovića ili bilo koga iz HDZ-a da govore i traže treći entitet? Slučaj respiratori je nesumnjivo korišten u predizbornoj kampanji prošle godine, a možda je čak i odlučio izbore i formiranje vlasti.

Jedan drugi advokat, Josip Muselimović, je kazao jednu zanimljivu opasku koja glasi: “Ja sam u odvjetništvu pola stoljeća i po prvi put se dogodilo da član Vijeća izuzme svoje mišljenje i to mišljenje javno objavi. Šta je Perića ponukalo da tako postupi ja u ovom času ne znam, ali je vrlo zanimljivo i to u nastavku može imati bog zna kakve reperkusije”. Možete li pretpostaviti na kakve reprekusije Muselimović misli?

Ne znam šta je kolega Muselimović mislio, ali sudija Perić očito nije mogao ćutke preći preko onoga što se dešavalo i pod pritiscima nekih medija i politika donijeti odluku kakva se od njega tražila. Svojim primjerom pokazao je šta znači integritet sudije. Uslijedila je do tada neviđena haranga protiv jednog sudije, uz salve uvreda, a nakon toga i disciplinski i krivični progon. Kolege advokati i međunarodni stručnjaci s kojima sam u kontaktu nisu mogli vjerovati da se tako nešto dešava jednom sudiji.

Na početku procesa u predmetu “Respiratori” ste kazali da Tužilaštvo BiH ima “medija plan”. Možete li još jednom za naš portal u najkraćem pojasniti šta je značio taj “medija plan” i, ono što je još važnije, kako je to utjecalo na sam postupak i na presudu?

Kad je uhapšen premijer Novalić, dok smo rješavali pitanje pritvora, tužilac je spomenuo da Tužilaštvo BiH ima medija plan. Po zakonu Tužilaštvo može imati samo plan istrage, naravno ima portparola koji daje informacije za javnost ali vodeći računa o presumpciji nevinosti. Nikakav medija plan ne može biti dio zakonitog postupka. Međutim, svi smo svjedoci da ga je Tužilaštvo očigledno provodilo, jer ne samo da su informacije iz istrage stalno izlazile u medije, često i netačne, nego se to nastavilo i tokom suđenja na šta je tužioce upozorila i predsjedavajuća vijeća, a i sami tužioci su davali saopćenja o pojedinim dokazima. Time je javnost podsticana da vjeruje da su optuženi krivi.

Već je najavljena, barem u medijima, žalba Ustavnom sudu BiH. Na čemu će ona biti bazirana?

Radimo apelaciju Ustavnom sudu BiH koja će biti bazirana na brojnim povredama ljudskih prava za koje smatramo da postoje u obje presude. Između ostalog radi se o proizvoljnoj primjeni procesnog i materijalnog prava od strane oba vijeća. Na primjer, primijenjeni su zakoni koji uopšte nisu važili u vrijeme događaja a bili su relevantni za presuđenje, kršenja prava odbrane, presumpcije nevinosti, itd.

Ukoliko ne uspijete ostvariti poništavanje presude na Ustavnom sudu BiH, planirate li se obratiti Evropskom suda za ljudska prava?

Naravno da se planiramo obratiti Evropskog sudu za ljudska prava, s tim što će apelaciju sa mnom zajedno raditi međunarodni pravni stručnjaci.

Fadil Novalić (Foto: Arhiva)

Sada se već najavljuje i afera “Respiratori 2”. Naravno, sve se to opet čiti putem medija, ali mnogi smatraju da je to već dovoljan znak da će do podizanja optužnice zasigurno doći. U fokusu je samo liječenje pacijenata, odnosno tvrdnja da su “respiratori ubijali ljude”. Koji je vaš komentar na sve to? Ubijaju li uređaji ljude, kako smo to imali priliku čuti?

Najavljivanje novih istraga oko nabavke tih respiratora, što smo mi i tokom procesa slušali više od dvije godine, ostavlja gorak utisak jer se time stiče dojam da se vrši neprimjereni pritisak na sve one koji nisu podržavali tvrdnje Tužilaštva, čak i kada su bile potpuno neutemeljene. Nikada do sada ni kod nas, niti bilo gdje u svijetu nije bila praksa da se najavljuju optužnice, nego ih tužioci podignu kad imaju dokaze.

Plasirane tvrdnje da respiratori, koji su predmet suđenja, ubijaju ljude, mi smo vrlo pažljivo istražili. Po podacima kliničkih centara niti jedna osoba nije umrla na tim respiratorima. Također, vjerujem da su ti respiratori bili tako opasni ne bi ih kupovale ni druge države u svijetu, niti bi ih UAE donirali BiH, a vjerovatno bi bila zabranjena i njihova proizvodnja.