VASKOVIĆ OTKRIVA NEPOZNATE DETALJE: „SvI sankcionisani su bliski Dodiku i radili su ono što bi im Dodik naredio…“
SAD su stavile na “crnu listu” Petra Đokića, predsjednika SP-a, Savu Cvjetinovića, direktora firme “BN inženjering” (koja posluje sa Rusijom) i člana IO SNSD Milorada Dodika, te Duška Perovića, šefa predstavništva RS u Moskvi, piše na svom blogu novinar Slobodan Vasković, te nastavlja:
Mnogi smatraju da su najnovije sankcije samo nastavak prethodnih, čak da idu u “prilog Dodiku”, jer “čvrsto vežu za njega sve partnere”, ali je to daleko od istine.
Sva trojica sankcionisanih su bliski Dodiku i sva trojica su radili/potpisivali ono što bi im Dodik naredio, posebno kada su u pitanju ugovori sa ruskim firmama.
Ovaj set sankcija ima izuzetno veliku specifičnu težinu i SAD-e su njima ostvarila tri izuzetno važna cilja.
Milorad Dodik, definitivno, je pozicioniran kao najznačajniji Pion Rusije u Regionu i prema njemu će se tako odnositi SAD koje to, izvjesno, očekuju i od svojih partnera iz EU;
Dodiku se, kao produženoj ruci Rusije, gotovo pa onemogućava bilo kakva šira saradnja sa zemljama EU, posebno onim koje su vodeće i na taj način mu se odsijeca “odstupnica”, jer on pokušava preko svojih agenata u EU prikazati sebe drugačijim, a ne osobom koja sistematično i, mora se reći, dosta efikasno urušava državu BiH, dok je njen entitet Republika Srpska potpuno privatizovao
Zemljama EU, istovremeno, SAD poručuju da Dodik nije partner i da su SAD sa njim, kao mogućim sagovornikom, “završile”.
Vrlo, vrlo teško je bilo kojoj državi iz EU, nakon ovakve poruke, pokušati spasavati Dodika iz njima znanog interesa.
Indikativno je i kada dolazi precizno pozicioniranje Dodika kao najznačajnijeg i najtoksičnijeg piona Rusije u Regionu; Ono je uslijedilo nakon što EU nije otvorila pristupne pregovore sa BiH (07.11..o.g.), iako je imala namjeru da to učini, premda to BiH ni na koji način nije zaslužila; Kao ni kandidatski status koji je dobila ranije.
Da su otvoreni pristupni pregovori, Dodik bi snažno ojačao, ne samo u finansijskom pogledu, jer bi on, izvan svake razumne sumnje, ispunio neke od zahtjeva da bi se dokopao novca.
Mnogo važnije od toga je što bi otvaranje pristupnih pregovora EU sa BiH, Dodiku omogućilo da još snažnije i sa puno jačih pozicija zahtijeva zatvaranje OHR-a i ukidanje stranih sudija Ustavnog suda BiH.
Njegovi argumenti bili bi da BiH sa stranim sudijama Ustavnog suda BiH i OHR-om ne može biti dio agende EU.
Upravo zbog toga je Evropska Komisija u “zadnji čas” dala navodno uslovno odobrenje koje, faktički ne znači ništa.
(Neshvatljivo je da EU uopšte teži ka satrulim kompromisima sa Dodikom, koji mogu jedino izazvati raspad svega i ne mogu donijeti nikakav napredak, ni po jednoj poznatoj teoriji; Mnogo bolje za EK i EU bilo bi da detaljno istraže rad Delegacije EU u BiH i suoče se sa truleži koja kulja iz te institucije, nego što pokušavaju nametnuti još veći trulež na, ionako, ogromni trulež.)
Sankcije SAD-a Đokiću, Cvjetinoviću i Peroviću nisu uslijedile odmah, već nakon još jednog pokušaja dijela EU (13.11.o.g.), koji je strogo kontrolisan iz vrha EK, da pokuša omogućiti što brže otvaranje pregovora sa BiH, a sve kroz non paper, iza kojeg su stale Hrvatska, Slovenija, Austrija, Češka, Grčka, Italija i Slovačka, koje su se referisale na Region, iako je jasno da se non paper odnosi na BiH.
Tek nakon toga (16.11.o.g.) uslijedile su sankcije, a u njima je opomenuta i Hrvatska.
Đokić je 2017. godine sa hrvatskim ministrom zaštite životne sredine i energetike potpisao ugovor o izgradnji gasovoda od Hrvatske do Rafinerije u Bosanskom Brodu, koja je u vlasništvu ruske kompanije, u RS. Sklapanje takvog sporazuma predstavlja prijetnju implementaciji Dejtonskog mirovnog sporazuma. Sankcionisanjem Đokića šalje se jasan signal da Sjedinjene Države neće tolerisati antidejtonsko ponašanje.
Da podsjetim, Republika Srpska i Hrvatska potpisali u Brodu Protokol o saradnji na realizaciji projekta koji se odnosi na snabdijevanje prirodnim gasom Rafinerije nafte Brod. Riječ je o protokolu kojeg su potpisali ministar energetike i rudarstva RS Petar Đokić i ministar zaštite okoliša i energetike Hrvatske Tomislav Ćorićem. Predsjednica Vlade RS Željka Cvijanović je kazala da projekat ima značaj u političkom smislu, jer se promoviše prekogranična saradnja, ali i ekonomskom sa aspekta ušteda.
Ministar zaštite okoliša i energetike Hrvatske Tomislav Ćorić rekao je da međunarodni akt između Hrvatske i RS-a otvara prostor za saradnju dviju pravnih osoba. Istakao je da se kao opskrbljivač javlja firma Kroduks d.o.o. iz Hrvatske koja je razvila saradnju sa rafinerijom. (RSE)
Vlasnik firme “Croduks” je hrvatski general Ivan Čermak, koji ima decenijsku saradnju sa Dodikom po raznim osnovama.
“BN inženjering” je okarakterisan kao ilegalni izvoznik motora za helikoptere u Rusiju i to ukrajinskih, što je zaista frapantno, a Perović se na listi našao po “službenoj dužnosti”, jer je direktna Dodikova veza sa vrhom Rusije, ali i sa nizom biznismena-špekulanata koji su izvukli ogroman novac iz RS.
Naravno, nakon posljednjih, ne i zadnjih, sankcija SAD-a uslijedio je pokušaj njihovog obezvrjeđivanja i prikazivanja kao “slabosti SAD-a”, što je potpuni idiotluk.
Sankcije SAD-a, dio njih, bile su vidljive desetak dana kada su neke od institucija RS, među njima i Vlada RS, ostale bez mogućnosti komuniciranja putem interneta, ali i bez službenih stranica na mreži.
Bila je to agonija koja je nastavljena, iako su otvorili nove sajtove uz pomoć NN lica.
Da stvar bude sočnija, sajtove institucija ukinule su zapadne privatne firme, a ne vlasti SAD-a, tako da je notorno da Režim Republike Srpske ne može da se iznese ni sa zapadnim firmama, a kamoli vlastima SAD-a.
Za kraj, oni koji smatraju da sankcije idu u “prilog Dodiku”, jer “čvrsto vežu za njega sve partnere”, u potpunoj su zabludi.
Partneri Dodika ne bi ostavili i da nema sankcija za njih, ali svako od njih zna da se Dodik raduje tim sankcijama koje su uvedene ne samo Đokiću&Co, već i Cvijanovićevoj, Viškoviću, Stevandiću, Šeraniću i drugima smatrajući, pogrešno, da se oni čvrsto vezuju za njega.
To jeste kratkoročno; preciznije, prekratkog daha, jer će svi, prije ili poslije, krenuti da se odmiču od Dodika. Što dalje, to bolje.
Dodik nikada nije bio u težoj situaciji i doveo je sebe do nivoa kada zaista nema kud.
Nikada ga ne treba potcijeniti, ali ovaj put je upao u mrežu koju je sam počeo plesti i ne vidi se način da iz nje izađe, a da, pri tom, ne bude politički eliminisan, zaključio je Vasković.
