Šta je cilj i koja je poenta Komšićevih besmislenih obraćanja: UN kao platforma za političku kampanju na čaršiji
Reakcije poput „joj, jest im rekao“ primarni su rezultat na koji on računa kada govori u UN-u
Pred Vijećem sigurnosti UN-a jučer se razgovaralo o Bosni i Hercegovini. Prisutnima se, između ostalih, obratio i Željko Komšić. Član Predsjedništva BiH još jednom je iskoristio platformu UN-a da napadne visokog predstavnika u BiH Kristijana Šmita (Christian Schmidt). Komšić je Šmita optužio da je hrvatski pristrasan, naglasivši kako je izmjenama Izbornog zakona omogućio jednoj grupaciji da „mimo ostvarenih izbornih rezultata formira vlast“ (jer bi valjda jedino pravedno bilo da je SDA formirala vlast), da nametnute izmjene udaljavaju BiH od evropskog puta itd.
Hrvatski igrač
U Komšićevom govoru nema ništa novo. I u prošlom obraćanju u ovoj instituciji član Predsjedništva je iskoristio priliku da napadne visokog predstavnika i nametnute izmjene Izbornog zakona u BiH te ga optuži da je hrvatski igrač. I pretprošlo obraćanje Komšića pred UN-om također se ticalo napada na visokog predstavnika i optužbi da je prohrvatski igrač itd.
Reklo bi se da Komšić zvuči kao pokvarena ploča, što bi bilo potpuno tačno, no ovdje se postavlja pitanje šta je poenta korištenja pozornice u UN-a da se, umjesto konstruktivnih prijedloga i ideja o što boljem pozicioniranju BiH u međunarodnim okvirima, uporno ponavlja jedna te ista, milion puta prožvakana priča, koja nikakvog konkretnog efekta neće polučiti, jer Komšićeve govorancije sigurno neće promijeniti međunarodno raspoloženje prema Kristijanu Šmitu.
Komšić ima dva motiva. On zasigurno nije intelektualac, pa teško da je dorastao razvijanju suvislih političkih strategija, prijedloga, analiza… Njegovo političko djelovanje pokazuje da su mu ambicije puno površnije: pronaći fraze na koje će se bošnjačko nacionalno nastrojeno glasačko tijelo primiti, pa potom ih vrtjeti do iznemoglosti.
Godinama je njegova politička karijera počivala na ublehi o građanskoj državi za koju nikada nije ponudio nikakav konkretan plan ni strategiju, da bi, nakon imenovanja Šmita i posebno promjene vlasti, krenuo hraniti bošnjačke strahove verglanjem teorija o aparthejdu nad Bošnjacima i velikoj zavjeri Zapada kojem smetaju muslimani. Iste rečenice koje je Komšić po ko zna koji put ponavljao pred UN-om mjesecima unazad ste mogli pročitati na Twitter profilima kojekakvih zuhrića, gratzova, avdi, bajrovića, begića i sličnih kerbera u i oko Demokratske fronte.
Politička mreža
Drugi je razlog direktno vezan uz prvi, a tiče se činjenice da je Komšić svjestan da on kao pojedinac niti u međunarodnim krugovima ima ikakav ugled niti u Bosni i Hercegovini ima neku jaku političku mrežu i organizaciju. Na međunarodnoj sceni on niti koga zanima niti Komšić tu ima neku ambiciju.
Svoju političku ambiciju on je već ostvario – a to je da dvije decenije sjedi u Predsjedništvu i uživa u visokoj plaći za mali rad. Sada se pak apetiti zadovoljavaju čuvanjem dostignutog, a govori koji se drže pred UN-om nisu ni namijenjeni svjetskoj, nego domaćoj javnosti. Reakcije u čaršiji „joj, jest im rekao“ primarni su efekt na koji Komšić računa, a koji će mu, nakon toliko godina u Predsjedništvu, omogućiti da se 2026. premjesti u Državni parlament. Plaća je otprilike ista, a ovdje se čak ne moraš nikad ni za riječ javiti.
Sa SDA protiv nacionalizma
Komšić je pred UN-om kazao da se etničke politike i etničke grupe koriste za stvaranje tenzija i destabilizaciju u BiH. Ova konstatacija bi bila tačna, no problem je taj što ona dolazi iz usta osobe koja je u čvrstom savezništvu s kleronacionalističkom SDA, čiji se članovi stavljaju na raspolaganje Hamasu, dok Komšićevi najviši funkcioneri u javnom prostoru prema političkim neistomišljenicima koriste vokabular sastavljen od riječi: izdajnik, ustaša, plaćenik, UZP-ovac…