Velikosrpski ideolog Nenad Kecmanović ocijenio je da nema sumnje da kreatori podizanja optužnice protiv predsjednika manjeg bh. entiteta Milorada Dodikaatakom na njega udaraju na Republiku Srpsku.
Kecmanović objašnjava da se to ne ogleda samo u simboličkom smislu zbog činjenice da je Dodik predsjednik RS, nego i zato što oni koji stoje iza optužnice dobro znaju da bi njegovim uklanjanjem sa političke scene „kolektivni Zapad polomio zube kolektivnom Srbinu“.
“Dodik je postao jedan od nekoliko lidera otpora neokolonijalizmu. Ne kao najjači, ali jeste kao prvoborac tog otpora i time je RS učinio većem i jačom nego što jeste”, rekao je Kecmanović za Srnu.
On je istakao da ne treba sumnjati u to da će Dodik i ovoga puta bez kompleksa inferiornosti uzvratiti još žešće, ali da je u ovom slučaju podrška naroda ključna, jer sve dok protektorat vidi da je većina aktivna i da opozicija reaguje patriotski, neće stati, ali hoće zastati.
“Prošlogodišnja ubjedljiva pobjeda na izborima nije dovoljna i treba je neprestano potvrđivati i ojačavati masovnim skupovima podrške ne samo u Banja Luci nego i širom RS i srpskog svijeta, istupima političara, umjetnika, novinara i intelektualaca”, naveo je Kecmanović.
Komentarišući obrazloženje da je optužnica podignuta zbog nesprovođenja odluka visokog predstavnika, Kecmanović je ukazao da već duže vrijeme više ne postoji visoki predstavnik UN u BiH.
Dosljedno tome, kaže Kecmanović, ne mogu da postoje ni odluke visokog predstavnika, i onda se, na posljetku, nema šta ni poštovati, niti nepoštovati.
“Optužba za nepoštovanje nečeg što ne postoji, a što je odlučio neki fantomski visoki predstavnik, predstavlja politički teatar apsurda u režiji ambasadora SAD Michaela Murphyja sa Christianom Schmidtom u glavnoj ulozi”, ocijenio je Kecmanović.
Prema njegovom mišljenju, nije dobro što se u svakodnevnoj upotrebi skraćuje to zvanje pa se pominje samo “visoki predstavnik“, a ispušta ono “UN za BiH”, jer puni naziv upućuje na to ko ga bira i kome dva puta godišnje podnosi račun o svome radu.
“Također, to ukazuje i da je za to jedino nadležno Vijeće sigurnosti UN koji odlučuje konzenzusom, a ne nekakvo izvedeno sedmično diplomatsko sijelo zvano PIC kojim rukovodi ambasador Murphy, a živi još u devedesetim, kada je Clitonova Amerika bila jedina supersila i sav ostali svijet držala u kolonijalnom statusu”, objašnjava Kecmanović.
Prema njegovim riječima, njihov problem u BiH je u tome što je lanac State department – ambasada SAD – PIC – Visoki predstavnik ostao bez ove posljednje operativne karike.
“I umjesto da se ljute na Rusiju i Kinu koje su glasale protiv njegovog izbora, Schmidt se okomio na RS. Ako hoće da postane visoki predstavnik, on treba da traži prijem kod predsjednika Rusije Vladimira Putina i Kine Xi Jinpinga, a ne da trči za Dodikom i proganja ga“, smatra Kecmanović.
On navodi da izigravanje visokog predstavnika koji za tu funkciju nije izabran, i to u zemlji gdje je samo na pola teritorije prihvaćen, ne samo da ne dolikuje ozbiljnom diplomati, nego ni pristojnom čovjeku, kakav bi odavno podnio ostavku.
“Ali, kao i njegovi šefovi Olaf Scholz i Annalena Baerbock drži se za skute SAD. Oni za Bidenove, a on za Murphyjeve. Sada je ovaj tandem u nevolji upregao kao ispomoć Sud i Tužilaštvo BiH, koji su takođe fantomske institucije, jer se nigdje i ne spominju u dejtonskim dokumentima, pa niko nije obavezan da poštuje njihove konkretne optužbe”, rekao je Kecmanović.
On primjećuje da je posljednjih mjeseci u Bosni i Hercegovini pojačana frekvencija akcija iz Sarajeva i reakcija iz Banja Luka, hiperprodukcija političkih konfrontacija u Predsjedništvu BiH, odluka o poništavanju poteza druge strane, manjih incidenata i vanjskopoliičkih razilaženja.
“Postavlja se pitanje gdje to sve vodi? Neosporno da je ta konfuzija počela revizijom Daytona i vjerovatno će završiti povratkom na izvorni Dayton. Neki novi dogovor izgleda nemoguć, pa je jedina realna alternativa mirni razlaz. Sa kraćim ili dužim intervalom krčkanja ‘bosanskog lonca’ uz spoljno pridržavanje da ne zagori”, smatra Kecmanović.
Komentarišući Dodikovu izjavu da je Ambasada SAD na dan objavljivanja optužnice bezuspješno pokušavala da dobije podršku evropskih kancelarija, Kecmanović konstatuje da sve ukazuje na to da će evropska podrška Sjedinjenim Državama biti sve manja.
“Političke elite vodećih zemalja EU, ma koliko bile vazalne, potpuno su svjesne da ih je američka politika u Ukrajini žrtvovala u svom neuspjelom obračunu sa Rusijom, ali to još ne smiju otvoreno da kažu”, tvrdi Kecmanović.
On ističe da se, uprkos svim medijskim obmana, ta svijest širi u nacionalnoj bazi, pa će se evropski političari uskoro naći u procjepu između diktata SAD i birača.
Prema njegovom mišljenju, dobro je to što su u međuvremenu sačuvali toliko političke razboritosti da neće da bacaju šibice u bosansko bure baruta pred sopstvenim balkanskim vratima.
“Naprotiv, opetovano traže ‘mir i stabilnost’. Najzad, to što se oni još ne usuđuju da glasno i jasno kažu, Milorad Dodik viče iz svega glasa, bez zazora stvari naziva pravim imenom i upire prstom, te time imponuje i uživa potajne simpatije mnogih evropskih političara. Mađarski premijer Viktor Orban, pa i hrvatski predsjednik Zoran Milanović, to i ne kriju”, naglašava Kecmanović.
Prema njegovoj ocjeni, u optužnici protiv Dodika nema nikakve lukave zamke za RS i njenog predsjednika, nego mnogo nervoze, izazvane time što izgleda da se sasvim približio kraj Putinove specijalne operacije.
“Ukrajinska kontraofanziva je propala i predstoji završna ruska ofanziva. Sada i u SAD i EU svi govore da je Rusija pobijedila i da je samo pitanje da li će se vratiti u Harkov, ući u Odesu, čak i Kijev, a licitira se ko će umjesto odlazećeg ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog pregovarati o miru”, naveo je Kecmanović.
Ukazujući da bi Rusi na delti Dunava presudno promijenili poziciju srpskih zemalja, on smatra da zbog toga druga strana Zapad pravi veliki simultani pritisak na Srbiju i RS i podsjeća da im je predsjednik Srbije Aleksandar Vučićnedavno iz Banja Luke poručio da je sveta dužnost Srbije da bude uz RS i da sankcije funkcionerima RS za Srbiju ne postoje.
“Zašto baš sada udaraju? Zato što se bije presudna bitka za opstanak ne samo RS, nego i srpskog svijeta, srpskih zemalja i kolektivnih Srba“, obrazložio je Kecmanović.
Podsjetivši da su zapadne sile ranije naizmjenice udarale na Kosovo, RS i Crnu Goru, on ukazuje da su sada udarili frontalno na sve odjednom.
Prema njegovim riječima, sigurno je da će na nekom nivou reagovati i Rusija i Kina, jer se kao osnov tužbe protiv Dodika uzima „nepoštovanje odluka visokog predstavnika“, što je za njih dvostruka provokacija.
“Јedno, zato što nije bilo konsenzusa oko izbora visokog predstavnika. Drugo, zbog toga što su najveća i najmnogoljudnija zemlja bile protiv tog izbora. Biće to dovoljno jasno upozorenje da Putin i Xi nisu nezainteresovani za status RS i Dodika lično”, istakao je Kecmanović.
