Javnost u Sarajevu i dalje je u šoku zbog stravičnog zločinca u Gradačcu, a pažnju svakako privlači i SFF, tako da je nekako u drugi plan pala jedna od gorućih stvari koje su se nekako istovremeno desile u našoj zemlji, a to je podizanje optužnice protiv Milorada Dodika.
No, sve ukazuje na to da je Milorad Dodik, predsjednik RS očigledno u velikom strahu. Naime, Dodik se istinski trudi da mobilizije sve resurse i društvene faktore kako bi optužnicu pokušao predstaviti kao vhrunski društveni skandal i udar na Republiku Srpsku.
Političko-propagandna kampanja
Prvo je Dodik hitro podnio krivičnu prijavu protiv državnog tužioca Nedima Ćosića, koji ga je optužio za nepoštivanje odluka visokog predstavnika u BiH.
A onda je uslijedila i političko-propagadna kampanja.
Tako javno-privatni servis Milorada Dodika RTRS već danima izvještava o “nepodijeljenoj” podršci predsjedniku RS-a, nakon što je Tužilaštvo BiH protiv njega i vršioca dužnosti direktora Službenog glasnika RS Miloša Lukića podiglo optužnicu zbog neizvršavanja odluka visokog predstavnika u BiH.
Počelo je utrkivanje ko će se od slugane dublje i uvjerljivije ući u debelo crijevo svog gospodara. Tako je Dragan Čavić, nekadašnji veliki Dodikov protivnik, a danas njegov vjerni sluga, kazao da je ovo „poruka svim Srbima“, dok se Nenad Nešić obrušio na stanovite „strane izdajnike“ u RS koji ne staju uz Dodika, prozivajući direktno predsjednika SDS-a Milana Milićevića kojeg je optužio da je „sluga međunarodnim kancelarijama“ i da strankom upravljaju stranci i ljudi iz sjene.
Naime, koncept „srpskog jedinstva“ po kojem su uz Dodika stali apsolutno svi – od političara, advokata, pa do novinara, aktivista i sportista, donekle je pokvario upravo predsjednik SDS-a Milan Miličević svojom izjavom da “Milorad Dodik nije Republika Srpska”.
Pored Miličevića, jedan od rijektih glasova zdravog razuma i zastupnik PDP-a u Narodnoj skupštini RS Igor Crnadak, koji je poručio da „nije on (Dodik) nikakva svetinja, sigurno ima novac za najbolju odbranu”.
Nepouzdana podrška
No, Dodik se u konačnici okrenuo onome u što najveće povjerenje ima, „narodu“. Tako nas Dodikovi mediji izvještavaju da „obični građani pod okriljem noći samoorganizovano izlaze na ulice Banja Luke, Prnjavora i drugih gradova i lijepe plakate podrške svom predsjedniku, koje su osvanuli širom Republike Srpske.
Obični građani, pri tome, ne žale ni vremena, ni novaca kako bi zakupili (skupe) bilborde na kojima će ispisati poruke ohrabrenja Dodiku i dati mu do znanja da su uvijek spremni da ga brane.
No, Dodiku bi trebalo biti jasno da je podrška naroda vrlo fluidna. Narod u BiH i na ovim prostorima, posebno onaj vezan uz budžet i državni sektor, nerijetko slijepo slijedi svoje vođe, ali samo dok su moćni, tj. dok imaju neku opipljivu korist od njih. Onog trenutka kada slijeđenje nekog vođe ugrozi i lične interese, vožd preko noći ostaje i bez armije fanova i postaje predmet gnjeva ili samo zaborava.
Još gore je to u slučaju političkih poslušnika, a upravo su mu Čavić i Nešić najbolji primjer da se političke simpatije i savezništva mogu preko noći preokrenuti za 180 stepeni te da lojalnost svih njih ima svoju cijenu.
Zato bi Dodiku novac najpametnije bilo ulagati u dobrog advokata.
