Viktor Orban uspio je u Budimpešti ovaj vikend okupiti vrlo zanimljivo društvo. Sve ono što trenutno ne diše po zapadnim vrijednostima i politikama prema Ukrajini, a u Evropi je i nije Rusija ili Bjelorusija, sjatilo se u glavni grad Mađarske. Tako su se u društvu Orbana našli predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, predsjednik Azerbejdžana Ilham Alijev, predsjednik Turske Redžep Tajip Erdoan (Recep Tayyip Erdogan) te predsjednik RS Milorad Dodik, koji je kao svoju prvu pratilju poveo i Željku Cvijanović.
Dodik se nalazi u vrlo delikatnoj političkoj situaciji. Tužilaštvo BiH je protiv njega podiglo optužnicu zbog neprovođenja odluke Šmita (Schmidt), na crnoj je listi Sjedinjenih Država, vrata većine zapadnih država su mu zatvorena, dok se entitet RS nalazi u finansijskoj dubiozi. Zapadne države redom otkazuju svoje projekte u manjem entitetu, a o kreditima međunarodnih finansijskih institucija, neophodnih za pokrivanje budžetskih rupa, može još samo sanjati.
Stoga ne treba čuditi što je Dodik tokom sastanka za vikend očekivao prije svega finansijsku pomoć, da se i ovaj put, naočigled zapadnih država, spasi.
Zanimljiva je tu uloga i turskog predsjednika Erdoana, koji, iako se voli predstavljati kao veliki prijatelj i samoprozvani zaštitnik Bošnjaka, i dalje održava odnose s Dodikom, i pored svih udara na državu i antidejtonske retorike.
Naravno, interesi Erdoana su jasni, no oni su turski, ne i bošnjački. Naime, Erdoan zna da samo preko autokratskih antizapadnih političara poput Dodika Turska i svjetonazorski slične države i dalje mogu imati snažno prisustvo u Bosni i Hercegovini.
Azerbejdžan je mali, Mađarska još manja, a Srbija najmanja da bi pomažući Dodiku mogli uspješno i bez posljedica konfrontirati zapadnim državama i zapadnim interesima u BiH te učiniti bilo šta bez njihovog znanja i dozvole. Ali je zato Turska velika, a bogami i Rusija.
Dodika zapravo jedino još mogu spasiti Bošnjaci odbacivanjem Zapada i puštanjem da se, nakon RS, antizapadno ideološko opredjeljenje proširi cijelom državom. A ono je za političko preživljavanje nasušno potrebno, ne samo Dodiku nego i njegovom ideološkom partneru Izetbegoviću.
Stoga, jasno je da su mnogi spremni na takav scenarij, a on bi uistinu predstavljao kraj za BiH.
